Uživajte 🙂
Snimka Jutarnje kafe s Mabel!
Uživajte 🙂
Uvodno predavanje
Uvodno predavanje o Ho’oponoponu, koje se trebalo održati 28.11., otkazuje se.
Zbunjeni džepari…. ili – HO?
Drugari moji Hopsici, verujem da ste odlicno, da hopsate, uzivate u tome i da Vam se desavaju cudesne stvari… Dakle,evo jos jednog velikog cuda. U petak u gradskom prevozu ukraden mi je novcanik sa svim mogucim i nemogucim dokumentima ,sa finom sumom novca, ali, ono najbitnije, tu mi je bio i ceeport seals.
Tek kada sam dosla u agenciju primetila sam da nemam novcanik, koji je inace veeeliki. Sok, neverica… Hm, sta sad? Naravno, svo vreme hopsam, hopsam, pitam se sta je to u meni izazvalo sve ovo??? OK, krenem da razgovaram sa svojim unutrasnjim detetom… Ne nerviram se. Javim suprugu sta mi se dogodilo ali potpuno mirna, kao da ga zovem da idemo negde na rucak…
Danas oko 13 h, zove me jedan muskarac i pita me, da li ste Vi Aleksandra? Naravno da jesam. Kaze mi da je nasao moj novcanik, inace unutra su bile i moje vizit kartice, pa me je tako i nasao. Zamolila sam ga da pogleda da li su tu dokumenta i glas sa druge strane odgovara, da, tu Vam je licna karta, kartice od banke… Ja u soku… Zgranuta… Nasli smo se za neka dva sata, seli da popijemo kafu, daje mi novcanik, otvaram ga… tajac, muk, neverica… ajme meni pa sve mi je u novcaniku, i dokumenta, i kartice od banke i novac… Pitam ga gde je nasao novacnik a on mi kaze da se vracao sa posla i ne zna ni sam kako ali jednostavno novcanik je ugledao ispred sebe, blizu svoje zgrade u kojoj stanuje, a stanuje u potpuno drugom delu grada. Ja mu kazem da su me tog dana oko podneva izdzeparili u prevozu a on ga pronalazi uvece oko pola jedanaest sa svim mojim stvarima.
Koje odusevljenje, kakva radost. Kaze mi Gospodin, ovo je za Riplija ,za rubriku verovali ili ne, ja ga gledam i smejem se i mislim se, sve je to HO. Hvala HO, HVALA, HVALA, HVALA, HVALA, HVALA, HVALA, HVALA… VOLIM VAS SVE, VOLIM, VOLIM, VOLIM….
– Aleksandra Micić
Konzultacije s Mabel Katz
Zainteresirane za konzultacije s Mabel Katz molimo da se jave na centar.izvrsnosti@gmail.com ili 098 485 034.
Kako znam da sam u Inspiraciji?
Kako znaš kad si u inspiraciji ili ne?
Kad su Mabel pitali kako zna je li je u INSPIRACIJI, ona je ona odgovorila da NE ZNA.
Ako je Mabel na to pitanje ovako odgovorila jasno da je moj odgovor na ovo pitanje potpuno bezznačajan, ali nešto ipak mogu napisati.
Ako svaki dan umjereno vježbam i zdravo se hranim kako znam da radim nešto dobro za sebe? Pa ne znam, osim što neki vanjski i unutrašnji pokazatelji mi daju na znanje da se nešto dobro dešava. Tako sam npr. zdrava, imam puno energije i sl.
E pa slično je i sa HO. Ako redovito hopsamo nešto se u našem životu mijenja, to što se promijenilo desilo se kao rezultat otpuštanja Programa i prisustva Inspiracije. Inspiracija se ne može izmjeriti, u nju je teško ‘uperiti’ prst i reći: ‘evo je… tu je’ s tim više što se sama Inspiracija u našem životu može pojavljivati na različite načine: kroz osobni uvid, razne tehnike, poruke od različitih osoba, različite životne situacije i sl.
Ono što je ključno jest da ako ne primjenjujete nikakvu duhovnu tehniku teškooooo je da ste često u Inspiraciji – veća je vjerojatnost da vas ‘drmaju’ Programi.
Ako hopsate onda je Inspiracija tu – e sad u kom obliku i koliko to zbilja ne bih znala, a i osobno se uopće s tim ne zamaram.
Imam sredstvo i s njim putujem, i to je to 🙂
– Dani Ella
Online konferencija s Mabel Katz – uživo, s prijevodom, besplatno!
Dragi čitatelji,
pozivamo vas da nam se pridružite na online konferenciji s Mabel Katz, u ponedjeljak u 18.00 sati !
Sudjelovanje je besplatno, dovoljno je ući preko linka http://bit.ly/Ulazak-Na-Jutarnju-Kafu-Sinergija i s nama ste 🙂
Sigurna sam da će sat vremena proteći jako brzo, da će biti i zanimljivo i korisno, moći ćete sudjelovati pisanim komentarima i pitanjima.
Jedna napomena, ne može se ući ukoliko koristite Google Chrome, pa za tu priliku uđite preko nekog drugog pretraživača. Vidimo se!
Sensa: Ho’oponopono – kristali vode, 3.dio
Kristali vode
Nakon nekog vremena predanog čišćenja raznim alatima, prema Mabelinim riječima, možemo očekivati da se počnu događati čuda. S obzirom na to da su na seminaru uz nas početnike bili i oni već iskusni u ho’oponoponu, imala sam prilike čuti kakva se sve čuda mogu dogoditi upornim praktikantima te tehnike: neki su izliječili nesanicu, drugima su se preko noći razriješili teški obiteljski odnosi, treći su se oslobodili okova nesretnog braka… Malo-pomalo ulazila sam u svijet ho‘oponopona, i htjela-ne htjela u svojem umu počela vrtjeti mantru „Hvala, hvala, hvala…“
Iako je moj znanstveni um i dalje bio skeptičan prema svemu što je metoda obećavala, prisjetila sam se eksperimenta koji je izveo japanski istraživač Masaro Emoto, autor knjige Poruke skrivene u vodi. U sklopu svojih istraživanja, on je vodi slao razne poruke i pritom snimao kristale koji su se formirali. Kad je vodi upućivao ljubav i zahvalnost, ona je formirala najljepše kristale. Kad sam mentalno ponavljala riječi „Hvala, hvala, hvala“, nije mi bilo teško zamisliti kako se molekule vode u mom tijelu premještaju i tvore te kristale. Ako već ne brišem svoje podsvjesne programe, razmišljala sam, ponavljanje riječi poput „hvala“ i „volim te“ sigurno je blagotvorno za moje tijelo.
Želim li i dalje vrtjeti staro?
I tako je trajala moja kratka romansa s ho‘oponoponom, sve dok Mabel nije spomenula da je jedan od alata u ho‘oponoponu fraza „ljepljiva traka za muhe“.
Čak sam i prekidač za svjetlo uspjela sebi nekako objasniti (unošenje svjetla u tamne predjele podsvijesti), ali ljepljiva traka za muhe?! Taj je alat posebno dobar kad želimo očistiti negativnu energiju koja se stvara u odnosima, dodala je Mabel. „U određenim situacijama u misli će vam doći alat za koji niste mislili da ćete ga se ikad sjetiti. Slijedite svoju inspiraciju“, dodala je. Smijala sam se u sebi i mislila kako je to alat kojim se sigurno nikad neću koristiti. Brzo se pokazalo da sam bila u krivu.
Seminar ho‘oponopona završio je, a ja sam metodi odlučila dati šansu, među ostalim i zato da bih o tom iskustvu poslije mogla pisati. Između desetaka mantri koje smo dobili na seminaru izabrala sam onu osnovnu, „hvala“, i svaki put kad bih se sjetila, ponavljala bih je u glavi. Isprva ju je bilo teško ponavljati radeći druge stvari, no ubrzo sam otkrila dobrobit koju nisam mogla osporiti. Kad sam ponavljala mantru dok sam slušala druge ljude, ona mi je omogućivala da budem prisutnija i da im se potpuno posvetim. Ponavljanje iste mantre dok sam vozila ili jela također mi je omogućilo da ne nestanem u ustaljenim petljama svojeg uma, već da budem u „sada i ovdje“.
Mabel je bila u pravu: ponavljajući tu mantru, stvorila sam novu petlju u svojem umu. U svakom trenutku mogla sam izabrati: želim li vrtjeti stare petlje nepotrebnog analiziranja prošlosti i briga o budućnosti ili novu mantru, koja mi je omogućila da budem prisutna, pozitivna, zahvalna na svemu što mi dolazi?
Priča o ljepljivoj traci za muhe
Došao je i trenutak koji mi je omogućio da još dublje iskusim neobičnu snagu te tehnike. Tijekom božićnih praznika suprug i ja zatekli smo se na prelijepom mjestu, ali u društvu jedne starije, depresivne osobe sklone izljevima negativnosti. Iz prijašnjeg iskustva znali smo da je već nekoliko dana u njezinu društvu dovoljno da nas „proguta njezin oblak“. Dva tjedna u istom stanu činila su se kao nemoguća misija. Moj plan bio je ponavljati: „Hvala, hvala, hvala.“
No prvi put kad je iz njezinih usta krenula lava negativnosti, spontano mi se u glavi pojavila misao: „Ljepljiva traka za muhe.“ To me toliko iznenadilo i izbacilo iz takta da sam se u sebi počela smijati. Drugi put kad se situacija ponovila, došapnula sam suprugu: „Nemoj me pitati zašto, samo reci: ‚Ljepljiva traka za muhe‘.“ Pogledao me u čudu i jedva suspregao smijeh.
Treći put kad se situacija ponovila, jedno smo drugo pogledali i jedva čujno, gotovo u isti mah, rekli: „Ljepljiva traka za muhe.“ Ne znam kako, ali zahvaljujući toj neobičnoj mantri uspjelo nam je nijednom se ne uvući u tu mrežu negativnosti. Uživali smo u predivnom okruženju oko sebe, u društvu te osobe, a svaki put kad bi iz njezinih usta došao val negativnosti, pomisao na ljepljivu traku za muhe trgnula bi nas iz negativnog razmišljanja i izmamila nam osmijeh. Baš kao što je rekla Mabel, ho‘oponopono omogućio nam je da ostanemo emotivno odvojeni od te negativne situacije, da ostanemo prisutni u sadašnjem trenutku. Jedinom trenutku u kojem vrijedi živjeti.
U Zagreb dolazi Mabel Katz, učenica dr. Lena, koja će 30. studenoga i 1. prosinca održati seminar u hotelu Antunović. Više informacija nawww.hooponoponotehnika.com te centar.izvrsnosti@gmail.com i 098/485-034 (Karmen Jerković)
– Ivona Lerman
Fotografije: Marko Grubišić
Privlačiš ono što jesi, ne ono što želiš
U posljednje vrijeme se sve više piše i priča o zakonu privlačnosti. I o tome kako u svoj život možemo privući sve što poželimo, jer mi smo kreatori, oni koji stvaraju svojom voljom. Ipak, mislim da često zaboravljamo na činjenicu da je volja samo jedan aspekt našeg bića, koje je velikim dijelom nepoznanica i za nas same, prosto zbog činjenice da ga nismo svjesni u potpunosti.
E sad, zakon privlačnosti je jedan od nepromjenjivih zakona svemira i naravno funkcionira. I mi jesmo kreatori i naša se stvarnost mijenja svakoga sata pod utjecajem promjena u nama samima. Jedino što mi tih zbivanja unutar sebe samih, ne moramo biti svjesni. Ali svemir ne pravi razliku između naših svjesnih i nesvjesnih misli i uvjerenja. I naravno, postupa u skladu s njima. Nesvjesna uvjerenja i potisnute emocije su razlog zašto i pored silnih afirmacija i namjere u svoj život ne privlačimo partnera kakvog bismo željeli ili bolji posao, više novca… ,,Što zračiš, to privlačiš,, je točna izjava, ali mi zračimo i iz vlastitog nesvjesnog, a ne samo iz svjesnog uma. Dakle, ako smo puni gorčine i nezadovoljstva zbog nezaposlenosti, ekonomske krize, pogrešnog sustava vrijednosti i tko zna čega sve još… kako da u svoj život privučemo nježnog, brižnog i stabilnog partnera? Nema te pozitivne namjere koja će nadjačati ovoliku negativnost!
Možemo li nešto učiniti ili smo sasvim nemoćni? Mislim da je najvažnije da prihvatimo činjenicu da stvaramo ne samo svjesno, već i nesvjesno. A onda da se pozabavimo sobom. Da unesemo svjetlost svjesnosti u tamu svog nesvjesnog i polako počnemo se oslobađamo emotivnih blokada i pogrešnih uvjerenja. Ne moramo ih čak sve ni osvijestiti, nekada je dovoljno da znamo da u nama postoje i negativna uvjerenja koja također utječu na naše izbore i naš život. A prihvaćanje je prvi korak ka promjeni.
– Suzana Vemić
Preuzeto s: http://centarprozor.wordpress.com/2013/11/16/privlacis-ono-sto-jesi-ne-ono-sto-zelis/
Što se promijenilo otkad hopsate? 5.dio
M.M. Probat ću napisati samo velika čuda prvo: ja sam rekreativno počela hopsati negdje u 5.om mjesecu 2012, kako sam dobila knjigu Nulte granice, nešto kratko prije toga sam otvorila svoj mali obrt, prva godina, otvaranje vrlo kratko prije sezone, ali ugovorila par ok ugovora, ali hopsanje još nije ušlo još u naviku.
Krajem 8.og mjeseca, dogodilo mi se nešto jako jako grozno u mom privatnom životu (situacija još traje pa neću puno o tome razglabati), tada sam počela hopsati jako, jako, samoj sebi govoriti: Naučit ćeš M. iz ovoga nešto!
Onda, polako kreće kolo nizbrdo, ono slobodni pad! Prvo mi je partner otkazao zimski posao, od čega sam trebala preživjeti zimu, i seka se razboljela (dijagnoza: neizlječivi neoperabilni tumor mozga veličine 6-7 cm).
Kako sam ja počela hopsati! Posao sam pustila, nije više ništa bilo to važno, preselila sam se k sestri. Nju uvela u tehniku. Šetnje uz vodu su bile obavezne, što nas dvije zajedno, što ja solo. Sama terapija nikako da počne, njihova dijagnoza je grozna, ali 2 mjeseca čekati na terapiju je suludo po bilo kakvim medicinskim standardima. Prošla je nova godina, i čudo br.1 Negdje oko 10/1 gotovo tri mjeseca nakon postavljene dijagnoze i biopsije, sam se javlja doktor koji bi je htio operirati (samo da naglasim, MI NISMO TRAŽILI DRUGO MIŠLJENJE), čudo br.2: 15/1 prolazi operacija, teška operacija mozga, očekuje se da će proći 3-4 dana dok se seka skroz probudi iz kome, u strahu hoće li više moći pričati, nazovemo bolnicu ujutro dan nakon operacije, i bolnička sestra odgovori da će NAM SE SEKA JAVITI kad dođe s intenzivne! Ja nisam medicinar, ali nešto mi je tu čudno, nazovem sestričnu koja je stručnjak, ona počne vrištati i plakati s druge strane slušalice da li ja znam što je meni med. sestra rekla, ja ono -pa nisam sigurna,… kasnije je seka moja pričala da je to jutro nju na intenzivnoj dr. pitao da li zna tko je ona, ona se predstavila: ja sam ta, a vi? Uglavnom u roku par minuta bilo je 12 dr. gledati što se tu dogodilo.
Nakon toga svega, seka izlazi iz bolnice, nasmijana sretna, i mislim da je i to jedno od velikih čuda, jer moja seka se nije puno smijala do bolesti, bar ne onaj iskreni do suza osmijeh. Čuda xyz. Prolazi kemo i zračenje BEZ REAKCIJA, jedino je izgubila bila kosu, ali to je ono ništa.
U međuvremenu se meni partner javio i rekao da ipak želi nastaviti s poslom, što mi je bilo ok, mama i tata su posao odradili, i to se sredilo. Ah, da i brat je tada nedgje jedini u firmi dobio ugovor na stalno, što je isto bilo čudo veliko u ovom ludom (pljuc program) vremenu. I da, mamu sam isto uvela u tehniku, i to je čudo jer je ona veliki vjernik, i bilo što što nije njena vjera bilo je loše, a takav i naš odnos (promijenio se, hvož). Kreće polako sezona, javljaju mi se ljudi odasvud, sklapam ugovore koje nisam niti sanjala!
I onda sam si rekla: Bože, ako zaradim dovoljno, ja ću ići na seminar, dala ja zadatak (program u glavi govori, nemoguće, znaš da moraš štedjeti za zimu, bla bla, bla)…
Anway, ekipica, ja ne da sam zaradila za seminar, i mobitel, i laptop, ali ne od zarade nego od MANČE (napojnica, bakšiš). TAKO DA, MOJE JE SRCE PUNO ZAHVALE, ponajprije za sekin život, jer je napokon sretna, jaka, i prekrasna žena, ista ona osoba kojoj sam se divila dok smo bile klinke, kad je bila kreativna i napredna… I sad kad pročita ovaj post mislim da će me najuriti kao kad smo bile 7-9 godina (PUSICA SEKO)….
Hvala, hvala svemiru na ovom prekrasnom životnom iskustvu, i svim lekcijama i svim ljudima koji mi pokušavaju dokazati da je život težak i mučenje, ja samo kažem, MOJ NIJE I JA VAS SVE VOLIM DO ANDROMEDE PA NAZAD I JOŠ 1000 PUTA TAKO!
I hvala svima vama koji ste uspjeli pročitati post do kraja, i da, sigurno ću se ja još kojeg čuda sjetiti, ali ovo su samo ona velika 🙂
Imate mogućnost
Imate mogućnost vidjeti univerzum kakvim ga Božanstvo vidi, bez straha. Baš kao da ste prvi put progledali, poput novorođenčeta! To je prilika za početi ispočetka. Sreća za kojom tragate je iza svakog “Volim te” i “Hvala ti”. Neprestano izgovarajte ove riječi vašem strahu, sumnjama, mišljenjima i osudama prije nego li ih otpustite. Budite zahvali za vaš strah, jer čim se pojavi daje vam priliku da ga otpustite. To je savršen alarm, govori vam da je vrijeme buđenja, da učinite nešto drugačije ili je možda vrijeme za pokret, za djelovanje. Strah je nešto što mi stvaramo u našim umovima, a vjerovanja mu daju snagu. Čim postanemo svjesni ove istine, strah se jednostavno otopi.
– Mabel Katz
Ho'oponopono Tehnika 