Ho’oponopono čuda

Posted by Admin in lskustva

hooDragi moji drugari Hopsići, moram sa Vama da podelim ovo što mi se danas dogodilo… Dve godine pijem lekove za srce, betablokator, srce nije u redu, pritisak takođe visok. OK,prihvatim ja to da je to tako, i naravno, koristim redovno terapiju, menjam sve iz korena…

Počinjem iz početka i to sa HO… Svakodnevno hopsam i koristim sve tehnike koje znam.

Danas odem kod kardiologa na kontrolu, posle godinu dana i pita me: Ko je Vama uopšte prepisao ove lekove? Ja se nasmejem i kažem: Pa Vi ste mi dali pre dve godine…Tajac,muk… Kaže: Nemoguće da sam ja, pa Vi ste poptpuno zdravi, sve je kod Vas odlično, pritisak normalan, srce nikakvih promena, imate zdravo srce… Čovek u čudu i dalje. Ja se smejem u sebi, izgovarajući stalno HVALA, HVALA, HVALA….

I jos nešto,ne znam da li je slučajnost, mada u slučajnosti i ne verujem, ali bšs na dan seminara biće tačno tri godine kako ja hopsam…. Volim Vas sve i jedva čekam da se vidimo za 21 dan na grupnom čišćenju….

Takođe… još jedna vest od juče… Dobila sam ponudu od jednog izdavača da izdam knjigu sa mojim iskustvima HO… posto je čovek fasiniran onim što je pročitao… Da, čuda mi se svakodnevno dešavaju i to bez ikakvih očekivanja… VOLIM,VOLIM,VOLIM VAS      

– Aleksandra Micić

Kako do stvarnosti

Posted by Admin in Vaš blog

Kako do stvarnosti

hooKako do stvarnosti?
Zašto reagiramo na misli?
Da bi sagledali vlastitu zbilju iz nekog drugog kuta potrebno je napustiti već postojeći kut promatranja svega što nas okružuje.

Kako mogu znati je li se nešto stvarno dogodilo ili nije?
Moja osmogodišnja kćer čita lektiru i u jednom trenutku ‘velika tuga’. Pitam je što je bilo? Odgovara mi da se u bajci desilo nešto nepošteno što ju je jako rastužilo.
Nisam je pitala što je to nepošteno što se dogodilo nego sam je pitala kako zna da se to uopće dogodilo.
‘Pa piše’ – odgovorila mi je.
Istina, piše, ali to još uvijek ništa ne znači… govorim joj.
‘Znači, kako ne znači! Vidiš da to djeluje na mene!’ – odgovara mi.
Pa vidim, i pokušavam ti objasniti da to što piše su samo složena slova u jednu smislenu ‘skupinu’, ali da to nikako ne može biti stvarnost.
‘A zašto sam onda tužna?’
Pitanje je dakle, zašto reagiramo na smisao posloženih riječi u rečenici? Ako napišem npr.: ‘Vani puše jak vjetar i lomi grane’ to ne znači da sam opisala stvarnost, kao što rečenica – ‘Torta je bila fenomenalno ukusna’ – ne dočarava okus torte.
Vjerojatno će svatko zamisliti neki svoj ‘okus’ torte, a to nema nikakve veze s okusom same torte niti sa onim ‘okusom’ što je zamislila osoba koja je tu rečenicu napisala.
Iako su misli jako moćne, one nisu stvarne. Ni najljepša misao na svijetu nema nikakve veze sa stvarnošću. Ako se netko pita kakve to ima veze s HO – ima jer misli su Programi. Kad hopsamo prekidamo tu kontinuiranu opsjednutost programima.
Vrlo je lako upasti u zamku i uhvatiti se samo za ‘lijepe i plemenite’ programe. Pa nam je u životu sve ružičasto i u srčekima, a mi odišemo ljubavlju i blaženstvom. I to su programi. Ne zato jer to netko ne doživljava nego jer se niti jedan doživljaj NE MOŽE opisati riječima. JEDNOSTAVNO NE MOŽE.
Kad kažemo za sebe da smo Ljubav – ustvari nismo rekli ništa. To naravno ne znači da Ljubav nismo (Jesmo naravno), ali ovdje se ne radi o činjenici nego o konceptu, a koncept ja Program.
Lako je upasti iz jednog programa u drugi. Lako je zamijeniti tužnu bajku za veselu, ali nije u tomu štos. Štos je odustati od svih bajki i onda ‘vidjeti’ što je ostalo. To je Hooponopono.   

– Dani Ella

 

ŠTO SE PROMIJENILO (a što nije??)

Posted by Admin in lskustva

hooEto.. ne znam gdje da počnem, od kraja ili od početka.

Ovo mi je najupečatljivije, pa ću time početi. Ubrzo kako sam počela hopsati, napravila sam povezivanje s unutarnjim djetetom (jako emotivna stvar.. a da emotivna, rasturilo me to samo tako :D) i zamolila ga da otpusti problem koji moj muž ima s parnicom. Dan poslije povezivanja sam shvatila zašto toliko ludo čeznem za posvojenjem djeteta.. dijete za koje sam vjerovala da me negdje čeka je bilo moje unutranje dijete. U trenu kada sam to shvatila i rasplakala se, zazvonio je telefon, zvala je muževa odvjetnica i rekla: „Gđo V., ja ovo još nisam doživjela u praksi, ovakav preokret, sud je gotov, dobili ste parnicu.“

S novcem se ponavlja. Vidim da tu imam jako puno čišćenja.. pa ipak, kada se nađem u situaciji da mi se najavi netko izdaleka, a ja bez kinte.. ili da se nešto pokvari.. ili bilo kakav financijski problem – novac se stvori. Bilo kao plaća unaprijed, bilo kao zaboravljeni bodovi na kartici, zaboravljen povrat poreza, neočekivano nasljedstvo.
Na seminaru sam osvjestila svolju ljubav prema pisanju, shvatila da je to ono što želim raditi. Dobila kolumnu na odličnom portalu http://alternativainformacije.com/
Pa nisam mogla pisati jer nemam interneta… pa sam se grizla i žderala i čistila, čistila, čistila, pa dobila internet nedavno.

Malecna je imala zdravstveni problem koji je izgledao poput borelie. Školski primjer. Pa se ispostavilo da je u pitanju samo bezazlena gljivica koju je dobila od mačke. Hvala, hvala, hvala.
Ujedno, hormoni su je počeli drmati dosta rano i vukli svaki mjesec pad imuniteta, a manifestaciju sam direktno mogla povezati s mojim uvjerenjima. I čistila ko nikada u životu, dobila alat i uprla konjskom snagom. Eto, dva mjeseca su prošla, nije izostala iz škole, nije imala virozu. Uz hopsanje, jedini dodatak je magnezij.

U život mi ulaze nekakve lijepe bajke, tipa prekrasne N.T. i to me jako, jako veseli. Isto tako neki ljudi izlaze iz mog života. A to nije baš uvijek lako..
Ima još puno toga, masa toga je prilično intimna pa neću opisivati.
Ima dana kada sve to zaboravim, kada mi se čini da sam došla do zida, kada mi se moji problemi čine nepremostivi i čini mi se da će me taj osjećaj progutati bez obzira na hopsanje. Isto tako kako dođu, takvi dani prođu.

Ono što je najljepše od svih čuda, čudenaca i čudesa je taj veličanstven osjećaj mira za koji znam da je stalno prisutan. Poned si sama zamaglim pogled na njega, ponekad gledam u krivom smjeru – ali mir zbog toga nije ništa manje stvaran.

Ho`oponopono hvala ti!

– P.V.

 

Sensa o Ho’oponoponu: Nevjerni Toma, 1. dio

Posted by Admin in Ostalo

Ho’oponopono: čudotvorni ‘hvala’ i ‘volim te’

Posljednjih godina jedna neobična tehnika osvojila je one koji slijede put duhovnog rasta. Podrijetlom je s Havaja, pri izgovoru njenog imena, ho’oponopono, lomi se jezik, no zapravo je riječ o vrlo jednostavnoj metodi koja će vas naučiti kako biti ‘sada i ovdje’. 30. studenoga i 1. prosinca u Zagreb ponovno dolazi Mabel Katz, učenica dr. Lena koji je popularizirao ovu havajsku tehniku, evo o čemu se radi…

Nevjerni Toma

Radeći u magazinu Sensa naučila sam njegovati otvorenost. Obnovila sam interes za način na koji um utječe na tijelo, na svojoj koži iskušala djelovanje oku nevidljivih iscjeljujućih energija, upoznala se s raznim psiholoških pravcima i holističkim metodama. Svejedno, ništa me nije moglo pripremiti na susret s drevnom havajskom tehnikom ho‘oponopono. Bila je drukčija od svega s čim sam se dosad susrela i moram priznati da sam isprva bila nevjerni Toma.

Kako ozbiljno shvatiti metodu koja se svodi na ponavljanje nekoliko jednostavnih fraza poput „hvala ti“ i „volim te“? Ili, što je još neobičnije, koja zagovara rješavanje problema u odnosima ponavljanjem riječi „ljepljiva traka za muhe“? Vjerovali ili ne, ona me najviše naučila o učinkovitosti te metode. No sad sam vam već otkrila previše. Vraćam se na početak priče.

Neobičan klinički psiholog

Prije nekih godinu dana prvo sam čula priču o neobičnom kliničkom psihologu Ihaleakali Hewu Lenu. Prema njoj, Len je četiri godine radio u Državnoj havajskoj bolnici, i to u odjelu koji se bavio najtežim mentalnim bolesnicima: ljudima koje su smatrali agresivnima i opasnima. Psiholozi koji su radili na odjelu odustali bi već nakon mjesec-dva, a i ostali zaposlenici često su izostajali s posla jer su konstantno živjeli u strahu da će ih napasti neki pacijent.

No Len je, čim je došao na odjel, primijenio drukčiju metodu. Umjesto da drži seanse s pacijentima, on je dane provodio čitajući njihove povijesti bolesti i radeći na sebi. Taj učenik drevne havajske metode ho‘oponopono vjerovao je da je sam odgovoran za sve što se događa u njegovoj okolini te da radom na sebi može iscijeliti i druge. Drugim riječima, vjerujući da je sve oko njega samo njegova projekcija, počeo je iscjeljivati dio u sebi za koji je vjerovao da je stvorio svu tu patnju.

Žao mi je

Među ostalim, ponavljao je rečenicu koja je osnovni alat za čišćenje u ho‘oponoponu: „Žao mi je. Oprosti mi za sve unutar mene što je ovo uzrokovalo.“ Metoda se pokazala učinkovitom. Prema njegovim riječima, pacijenti su već nakon mjesec-dva postali manje agresivni, a napeta atmosfera u odjelu postupno se smirila…

Zaposlenici više nisu morali vezivati agresivne pacijente, mnogima više nisu bili potrebni lijekovi, a oni za koje se mislilo da nikad neće biti rehabilitirani, postupno su počeli dobivati otpusna pisma. Danas je odjel zatvoren!

Ne moram ni reći da mi se ta anegdota u prvi mah učinila previše nevjerojatnom da bi bila istinita. No bila je dovoljna da me zainteresira za tu drevnu metodu, pa kad sam čula da u Zagreb dolazi jedna od učenica Hewa Lena, Mabel Katz, brže-bolje prijavila sam se za seminar.

– Ivona Lerman

Izvor: http://www.sensaklub.hr/clanci/tretmani/ho-oponopono-cudotvorni-hvala-i-volim-te

Sto se promijenilo otkad hopsam, 3.dio

Posted by Admin in lskustva
  • hooD.J.D. Hopsam otprilike nekih pola godine u pocetku sam cula za tehniku Ho’oponopono i za dve reci Hvala ti,Volim te,nisam znala nista drugo i bila sam sumnjicava postavljajuci sebi pitanja kako je moguce da to deluje,i onda sam odlucila pokusacu bicu uporna sto vise pa cu da vidim i tako je krenulo,da sam cak i po dzepicima nosila papirice koj sam ispisivala sa hvala,volim te,na novcaniku,svuda sada po kuci imam ispisano na velikim papirima hvala i volim te,gde god se okrenem sa mnom je hvala i volim te!I mogu reci stvarno deluje divni ljudi mi dolaze u zivot,naravno i vas sam tako pronasla svoju ho grupu zasto kazem svoju zato sto vas smatram kao svoju veliku porodicu  i zato sto vas neizmerno volim,odnosi prema drugim ljudima su se promenili,jer sam se ja promenila uvidela sam promene prema starijim duboko postovanje a pre svega tu najvecu blagodat mir!Ima jedan primer da sam isla da kupim knjigu ho i kada sam stajala pored rafa sa knjigama jedan student me pita mozete mi objasniti sta je to,da je na kraju trazio da mu posvetim tu knjigu ispisanu sa mojim potpisom uz hvala i volim te i tako sam imala osecaj da sirim ljubav dalje,a on ce je proslediti jos nekome i tako ljubav putuje  Ima jako puno toga da ne duzim ali promene su i te kako vidljive   !
  • T.T. Najveća je promjena u tome kako JA gledam i doživljavam stvari koje se događaju oko mene. Možda nisu savršene, ali ja nemam problema sa njima
  • A.C.  divno je čitati sve ove komentare. Dani, hvala ti!  hopsam od prosinca, od seminara. i hvala mi na tome.  izvana se nije ništa dramatično promijenilo. ali promjena u meni i mojoj percepciji toga “vani” je velika, a najviše od svega – MIR…nešto kao sidro u meni. kad se more uzburka (kad programi zapušu) brže nego ikad osvijestim što se događa…hvala ti, volim te…i vratim se u mir. to mi je najveći blagoslov. na “opipljivom” nivou – svakodnevna mala čuda (primjer – danas sam zaglibila na kavi u prekokrasnom društvu i nisam stigla kupiti neku zelenjavu za ručak…mislim si “nema veze”, iskemijat ću već nešto doma…a kad ono pred vratima stana nađem punu vreću jučer ubrane nešpricane blitve…hvala, hvala, hvala), promjene na bolje na financijskom planu, raščišćavanje nekih odnosa i stvaranje novih sa krasnim ljudima itd……. hvala ti, volim te
  • T.A. ja sam “friška” u ovome,nekih deset dana odkako sam pročitala 2 knjige o ovoj tehnici..prijateljica mi ih je poslala na e-mail,pa reko ajd da probam..makar sam bila sumnjičava,već sad primjećujem rezultate..to je taj neki mir..neka snaga..koja kao da je oduvijek bila u meni,ali joj nisam dala van..uglavnom velika pozitivna promjena..a još veći korak naprijed sam napravila i time što sam se učlanila u ovu grupu..i vidjela da nas ima više koji žele hopsati..i širiti dalje VOLIM TE,HVALA TI….samo naprijed..idemo do Havaja….hops,hops..hops
  • G.G. Svakako da se dešavaju promjene,brišući programe i uvjerenja,otpadaju maske onog što nismo.HO je dio mog života,”ispravio”je neke odnose,neki ljudi su izašli iz života,a neki ušli.Promjena fizičkog tijela,pojačan sluh,njuh,okus…osjećaj radosti sa samim sobom,otvaranje srca,ljubav, unutarnji mir,te spoznaja da smo zaista,samo mi odgovorni za sve što se događa. Hvala svima!!!
  • B.K. Potpuno promenjena, staložena, smirena, sretna , stabilna, svesna i živa SADA. ( A samim tim i sve oko mene u svim oblastima života) Samo budite istrajni. Život je radost i mir. Hvala ti  Volim te
  • D.E. Hvala vam na fenomenalnim komentarima…ovo je zbilja dragocjeno jer drugačije je kad jedna ili dvije osobe pišu o svom iskustvu, a drugačiji učinak ima kad deseci ljudi imaju slična iskustva. To je ogroman poticaj za sve one koji su na početku hopsanja i dvoume se..moguće i da im je jakoo teško. Hvala …nadam se da će se i ostali hopsići oglasiti sa svojim iskustvima jer ona su zbilja neprocjenjiva
  • A.B. Ja hopsam odkad sam u Sensi pročitala članak o ho-u. Čim sam ga pročitala odmah sam počela sa hopsanjem i evo hopsam već 10 mjeseci. U početku su bile najdramatičnije promjene, a najviše se promjenio moj pogled na svijet. Brzo su mi se riješile stvari koje su me najviše mučile, i kad se sad osvrnem, imala sam najljepše ljeto do sad. Zadnja stvar koja se dogodila jest da se dečko izlječio od rijetke bolesti (sarkoidoza), a dal je to zbog mog hopsanja ili ne , ne znam.  Sad je sve nekako stalo, ništa se naizgled ne događa, pa mislim da čistim neke veće, upornije programe. Ali već sam dovoljno u ho-u da me ne zabrinjava to što se stvari naizgled ne mjenjaju. Volim te, hvala ti

Igra skrivaca

Posted by Admin in Vaš blog

thEh, što vam je život – igranje skrivača sa samim sobom!

Slikovito bi to izgledalo ovako:
Stojite ispred vrata prostorije u kojoj još niste nikada bili. Vrata su zatvorena i vi ne znate što se nalazi u prostoriji. Rečeno vam je da brojite do 10 i onda uđete kroz vrata u sobu i tamo nađete SEBE.
Ako ne znate tko ste (a to je smiješno) onda odmah pri ulasku u prostoriju kreće potraga – tražimo svugdje SEBE. Prostorija je vrlo raskošna, prepuna svega i svačega. Ima u njoj i ljudi, ustvari nema čega nema.
Ako ne znamo tko smo, možemo se uputiti u traženje Sebe, pa tako uz dobru organizaciju možemo ‘pročešljati’ kompletan teren. Ako smo temeljiti pregledat ćemo svaki milimetar te prostorije, potrudit ćemo se da nam ništa ne promakne jer tražimo SEBE, a to je najvažnije. Moguće, u prostoriji ćemo upoznati i neke drage ljude koji će nam savjetovati (iz vlastitog iskustva) kako najlakše SEBE pronaći. Ne rijetko će se desiti na nam nešto ili netko odvuče pažnju s ovog uzbudljivog zadatka, pa ćemo se u jednom trenutku dosjetiti da samo tu kao prvo da bi pronašli SEBE, a ne da razotkrijemo kompletan sadržaj prostorije. Vrlo je moguće da ćemo se u neke stvari zaljubiti i u njima ćemo vidjeti sebe iako je potpuno jasno da to nismo mi SAMI.

Tko zna koliko će ta igra skrivača trajati do god ne spoznamo da smo mi Sami ono što cijelo vrijeme tražimo. Da cijela potjera ne bi ni bila moguća da nema baš NAS – odnosno MENE.
Nemoguće je pronaći Sebe nigdje drugdje osim u Sebi (ne doslovno naravno). Onaj koji je brojio ispred vrata je u stvari onaj koji treba biti pronađen. Razrješenje je moguće jedino vlastitom spoznajom da Jesmo cijelo vrijeme i da nema trenutka kad nas Nema. Nije dovoljno reći: pronašao sam se!, i onda krenuti u opise svega onoga što Nismo. Ja Jesam je činjenica kojoj ne trebaju dodatni opisi i ukrasi. Njeno ‘opisivanje’ je moguće, ali nije nužno. U trenutku kad opisi ‘Ja Jesam’ postanu toliko dominantni izgubi se Centriranost s Jesam i dominira Nisam.

Dakle, igra je gotova, a da još nije ni počela – za nekoga, a ustvari za Sve. Ako kažem prije nego li uopće počnem brojati: pronašla sam se, tu sam, a ne negdje drugdje onda svejedno mogu ući u prostoriju i uživati u njenim sadržajima, ali Igru više ne igram.
Programi su kao stvari u toj zamišljenoj prostoriji i tu nas nema. Mi smo tu gdje Jesmo – nismo se pomaknuli od Sebe ni milimetar, i sad je još jedino pitanje: Jesmo li toga svjesni ili još nismo?    

Dani Ella 

Kako te Božanstvo vidi…

Posted by Admin in Vaš blog

thPogledaj u sebe bez riječi, bez objašnjenja, bez žudnje… Ne kazuj želim, hoću, trebam… jer vidi – tamo u tišini, tamo gledaj!
Potraži gdje je Ljubav! Sjećaš se Ljubavi? Kako ona izgleda? Kako miriše?
Učini to, jer to je čin Ljubavnika, djelo bez sumnje, bez prepreke, bez uvoda, zapleta, drame, raspleta…

Pogledaj u sebe svojom Cjelinom, svojom potpunošću, s predanošću bebe što u šuškalicu zuri… Gledaj svakom porom, molekulom, svakim atomom, svim nevidljivim minijaturama što Beskonačnost čine…

Namjeravaj iznutra prema vani, iz Sebstva, baš kao Sunce što sjajem svojim iznutra svemir obasjava…

Gledaj u sebe nepokolebljivo, čvrsto kao stijena što podržava planinu, kao da savršeno dobro znaš da si to Ti, ono što Vidiš… Obuzima te ta svjesnost, to znanje, poput groznice drhtavo te divljenje hvata… to si Ti, takvim te Bog vidi… jer Božanstvo zna tko je, što, je, pa kako ti ne znaš?

Ono što vidiš su obrisi, silueta Tvoja u Apstraktnom. I kao u pješčanoj oluji gdje prst pred nosom se ne vidi (život tvoj svakodnevni), počinješ razabirati nešto u daljini, nešto čemu težiš, što žudi za tobom, doziva te…
To si Ti, silueta poznatog u divljoj zbrci, kaosu što životom ga nazivaš, izazovima što ih samome sebi postaviše iz Ljubavi koju sada tražiš.

Ljubav bezuvjetna… vječna… neizreciva… Ti si taj obris u pješčanim pijavicama, u vrtlozima beskrajna obožavanja kojima putuješ svijetom. To je znanje, svjesnost, iskustvo… Kroz Tebe se prožima Volim te, ta pijavica orkanska što kroz život te vrti, obezglavljuje, manta i muti… ne traži smisla, reda i logike u Volim te… samo se prepusti.

Pogledaj, Ljubav je u središtu, u Tebi, Mir je tamo! To si ti, cijelo vrijeme u Volim te. Predaj se Sebi, onome što Vidiš, onome što Jesi…

Pogledaj sebe iz Sebe, kako te Božanstvo vidi…

Volim te    

– Neno Lubich

ŠTO SE PROMIJENILO U VAŠEM ŽIVOTU OTKAD HOPSATE? 2. DIO

Posted by Admin in lskustva
hoo

  • K.K. hopsam nešto više od pola godine. Ispočetka sam doživjela nevjerojatan preokret na bolje (dalo mi volju i potvrdu kako sam na pravom putu). Sada su na red došli ozbiljniji programi pa su tu i turbulencije. No, to je ono što sam i krenula čistiti. Kako bi rekli stari: bez alata, nema zanata – tako i bez olujnih valova nema bistrih voda…
Samo moramo osvijestiti da HO nije bajka, čarobna pričica za laku noć, nego ozbiljan posao, ali s prekrasnim rezultatom!!!
  • D.E. Meni se čini da tko god hopsa i odgovori si na ovo pitanje (bilo ovdje i samo u sebi) osvjestit će si da se promjene itekako dešavaju, a to je dobro jer HO uvijek djeluje… samo su mu manifestacije tog djelovanja različite. Kod nekoga se sve promjeni prvo na fizičkom nivou… pa onda malo kasnije i na psihičkom ili obrnuto. Najviše volimo (mi ljudi) kad se stvari dešavaju konkretno jer su opipljive… ali isto tako složit ćemo se da je unutrašnji mir neprocjenjiv, a upravo taj Mir se zna pojaviti kao jedan od prvih ‘rezultata’ hopsanja.
  • R.M.  ova tehnika mi je došla u pravom trenutku (31.12.2012), dolazila mi je i prije, ali nisam obraćala pažnju. Definitivno me promijenila, mirnija sam 100 puta , iako imam problema (a tko ih nema), ne osuđujem nikoga, što sam prije znala raditi. Okrenula me nekim stvarima za koje sam mislila da ih nikada neću raditi (npr. pečenje kruha , blendanja raznih napitaka) . Upoznala sam divne ljude. Ali ipak najvažnije mi je da sam mirna sama sa sobom.  Divota.
  •  M.Ć. Hopsam otprilike pola godine. U početku su promjene bile izražene, doslovno opipljive. Mnoge stvari koje su godinama išle puževim korakom odjednom su se pokrenule kao da ih je bujica rijeke ponijela. to je trajalo par mjeseci, a onda je nastupila “stagnacija”. Isplivale su na površinu mnoge potisnute boljke čak u najgorem obliku al’ za razliku od prije sada ne paničarim, na zapetljavam se u vrtlog programa koji su me uvijek tjerali da gledam ono najcrnje… pojave se oni ponekad al ih u startu srežem. Na dane nije lako al je definitivno efektivno.  Stoga samo hvala ti, volim te  E, da ova grupa definitivno ima velik utjecaj na moje hopsanje. Snažan je poticaj i uvijek donese priču koja ja nevjerojatno potrebna u tom trenutku  Hvala vam !!!!

Mehaničko i svjesno

Posted by Admin in Vaš blog

hooJutros sam odlučila da ću hopsati na glas 4 sata bez prestanka. Nikoga nije bilo doma osim mene u to vrijeme, a ja s vremena na vrijeme volim ‘eksperimentirati’ sa svime pa tako i s hopsanjem.

Inače uglavnom ponavljam Volim te u sebi, a često potiho sa laganim mehaničkim otvaranjem usta (tek toliko da sam sigurna da je hopsanje u tijeku), a znam hopsati i na glas kao danas. Danas sam hopsala na glas, obavljala sve aktivnosti po stanu koje inače radim – samo sam još uz put malo promatrala što se ustvari dešava. Sigurna sam da ste i vi zamijetili isto, ali kako nitko nije još pisao o tome evo ja ću malo za početak. Dakle, ako hopsamo npr. na glas i to se odvija mehanički – uz tu radnju možemo obavljati sve radnje koje inače obavljamo – evo ja sam pregledala mailove, stanje u grupi, odgovorila sam na neke poruke u inboxu… sve to uz konstantno glasno mehaničko hopsanje.

E ali ako sam bila fokusirana na to da ponavljam iz trenutka u trenutak Volim te – nisam mogla pročitati niti jednu rečenicu na kompjuteru (riječi da, ali rečenice ne… o tome sam već jednom pisala ovdje u grupi). Ono što je mene oduvijek zanimalo je: je li moguće cijelo vrijeme Čistiti? Mehanički je, ali svjesno teškoooo (rekla bi samo u određenim situacijama). Druga interesantna stvar je da je u tih nekoliko sati konstantnog neprekinutog hopsanja zazvonio telefon i ja sam razgovarala s osobom koja me je nazvala jedno 3 minute, neobično mi je da kad sam završila razgovor i nastavila s glasnim hopsanjem, imala sam osjećaj kao da nisam hopsala satima iako sam hopsala u sebi dok sam obavljala telefonski razgovor.

Kad hopsamo vrijeme poprima neke čudne dimenzije. U svakom slučaju, u tih nekoliko sati glasnog hopsanja MEHANIČKOG – osobu koju je bolio trbuh prestao je nakon sat vremena mog hopsanja i na računu mi se stvorilo nenadano 2000 kn. Zašto vrijedi MEHANIČKO HOPSANJE? Zato jer konstantnim hopsanjem prestaje dotok ‘kisika’ programima. Kad razmišljamo (neovisno o kvaliteti naših misli) mi ‘potvrđujemo’ naše misli. Davno je otkriveno da non-stop vrtimo stalno jedne te iste misli i svakim ponovnim njihovim potvrđivanjem u sadašnjosti dajemo im dodatnu energiju. E sad s hopsanjem to blokiramo i misli (programi) se polako ali sigurno u nedostatku ‘hrane’ počinju raspadati.

Eto, zato ‘društvo’ iz HO naglašava da ne treba ništa osjećati, ALI ako stalno ponavljate Volim te – odjednom ćete neminovno početi osjećati Ljubav u sebi, kao i Zahvalnost ako ponavljate Hvala. Ja hopsanje nikada nisam doživljavala kao opterećenje već kao Dar. Nisam nikada ni očekivala da ću nešto ‘dobiti’. Meni se HO svidio sam po sebi. Baš zbog toga nisam ga u startu doživjela kao niz pravila koje trebam slijediti, već kao uzbudljiva avantura u koju sam se kompletna bacila 🙂

– Dani Ella

Što se promijenilo u vašem životu otkad hopsate? 1. dio

Posted by Admin in lskustva

hooPITANJE ZA SVE KOJI HOPSAJU:

ŠTO SE PROMIJENILO U VAŠEM ŽIVOTU OD KADA HOPSATE? (Ne bi bilo loše da napišete uz odgovor i koliko dugo kontinuirano hopsate – tjedan dana, mjesec, godinu, dvije…?)

Ako redovito hopsamo, unijeli smo jednu veliku promjenu u svoj život i NEMOGUĆE JE da nema nikakve promjene.
E sad, drugi par rukava je jesu promjene očekivane ili ne. Ne hopsamo samo da bi dobili ono što želimo već da bismo otkrili što uistinu Želimo. Tako se može desiti da kad krenete s ozbiljnom Namjerom (to je prvo namjera) da ćete hopsati vaš život doživi jednu vrstu Turbulencije… To je normalno, ako smo ‘previše’ zaglibili krivim stazama (loši izbori zbog utjecaja programa) ili jednostavno za neke ozbiljnije promjene potrebni su malo krupniji zahvati (a to može biti poprilično dramatično).

Zašto pitam? Manje me ustvari zanimaju ‘ konkretni uspjesi’, više me zanima postoji li Osviještenost da se hopsanjem promjene neminovno događaju. Znači, moguće je da redovito hopsate i imate ‘osjećaj’ da se ništa ne dešava. E, to je samo osjećaj koji je objektivan jer ga Ja doživljava, ali i neobjektivan jer nemamo cijelu Sliku stvari. Da biste imali Rezultate, upornost i dosljednost je nužna u svemu pa i u hopsanju. Ova grupa služi da bi smo između ostalog izmijenili i ovakva osnovna iskustva…
Ova grupa nije bijeg od stvarnosti… niti utočište za sve ljude dobre volje.
Namjera je da se ozbiljnije bavimo tehnikom koja nas je, eto, spojila. Pod ‘bavimo’ ne mislim na umnožavanje Programa nego na osvještavanje onoga što nam se dešava ili ne dešava. I zato vas molim da se uključite u rad grupe na ovaj kvalitativan način od kojega ćemo Svi imati ‘koristi’. Hvala svima unaprijed na odgovorima.  

  • V.P.  sve se promjenilo , mirnija sam i sigurnija u sebe , plačem jako puno ali i to sam prhvatila i plakanje je dio mene , mijenjaju se polako i ljudi koji me okružuju , vraćaju se neki interesi koje sam potisnula , živa sam i to prihvaćam
  • C.O.I. Otkad hopsam SVE se promijenilo, a promijenila sam se ja. Nabrojit ću kasnije sve konkretne “uspjehe” jer nema područja na kojem se nije promijenilo. Točno je da nije sve bilo očekivano, točno je da se do “uspjeha” dolazilo i dolazi preko nekih “neuspjeha”, ali to su nam prilike za čišćenje, a i testiranje sebe. Jesam li još uvijek u “why me, why, why, why???” shemi, ili u onoj “aha, hvala hvala hvala”. Što sam prije izlazila iz očekivanja, prije se rješavalo. U svakom slučaju, da se nije dogodio HO, ne bi bilo dobro.
    U.M. Ja svaki dan koristim tehniku od Maja meseca. Pojavljivala mi se i mnogo prije, ali sam zatvrala oci i ignorisala je iako mi se na prvi pogled svidjela. Vjerovatno se moj intelekt bunio i ja sam mu se povinovala. Ali HO je kucao uporna na vrata i ja sam napokon otvorila. Verovatno jos nisam svesna koliku sam srecu imala njegovim ulaskom u zivot, otpustanjem ocekivanja i preuzimanjem odgovornosti… ali kockice se svakog dana slazu perfektno i ja znam da ja to tako ne bih umela. A to znaci samo jedno – da ja to ne radim i…prepustam, otpustam, dopustam i VELIKO HVALA SVIMA.    vOLIM VAS SVE I VRLO SAM PONOSNA NA NAS !
  •  I.T. Sve se promijenilo, sve se mijenja!  Hopsam kontinuirano mjesec i pol, sad već i u polu snu čujem hvala ti i volim te, počinjem učiti hopsati dok slušam druge (tako mi je teško ne komentirati nešto, nego slušati i hopsati, ali vidim da i to postaje lakše :D). Od prekjučer koristim i alat čaše vode, pošto prolazim razdoblje koje treba čistiti, čistiti, čistiti.. da nema hopsanja, sad bi vjerojatno bila na rubu depresije, ovako sam se prepustila i samim time sam i bez očekivanja…i svaki dan je čaroban. I da – počela sam hopsati bez čitanja knjiga da bi jučer dovršila Nulte granice i shvatila da sam do puno zaključaka došla i bez knjige, knjiga mi je samo potvrdila da sam na ispravnom putu… sve ovo zvuči zbrčkano, ali nema veze, tako i treba biti, pa neka je, kao i sve drugo! E da! Najvažnija promjena mi je odnos sa svekrvom heheheheeh  VOLIM VAS I HVALA VAM 🙂