Biti žena u današnjem svijetu znači biti naučena živjeti životom kojim veličamo i poklanjamo pažnju  vanjskome svijetu, koncentrirajući se više na fizičke aspekte i pojavnosti, stalno imajući fokus na ono izvanjsko. Čineći to, pokušavamo zadobiti odobravanje ostalih i tako gubimo svoj identitet i postajemo ovisne o njima. Kada naši životi ovise o vanjskome prestajemo raditi ono što je dobro za nas i postajemo nesretne.

 Kada prestanemo biti istinsko Ja i ne osjećamo se dobro u svojoj koži, postajemo lovci. Na primjer, muškarce promatramo kao plijen koji moramo privući, s takvom namjerom u umu trošimo vrijeme i moćnu i vrijednu energiju koju smo mogle uložiti u upoznavanje sebe i raditi ono što nas čini sretnima.

 Ženama je poklonjena moć stvaranja. Možemo podariti život i savladati ogromne zapreke i boli kako bi to učinile. Ta moćna unutarnja snaga koju posjedujemo je upravo ono što možemo iskoristiti kako bi se izgradile i razvile kao osobe.

 Kada počnemo razmišljati na svoj način tražeći odgovore u sebi i prestankom ovisnosti o mišljenju ostalih, pronalazimo moć i mudrost koja je urođena našem spolu. Povezujemo se sa svojim šestim čulom.

 Ponekad naša osjetljivost i emocionalna povezanost s našom okolinom nam ne dozvoljava da vidimo širu sliku te događaje doživljavamo kao probleme umjesto da ih vidimo kao prilike za rast i razvoj.

 Kada bi se suočile sa izazovima koji će neizbježno dolaziti u naše živote, moramo se prestati koncentrirati na izvanjsko i umjesto toga razviti našu ogromnu unutarnju snagu više koristeći jedinstvene, kreativne osobne kriterije. Trebamo vjerovati u sebe.

     *          *           *

 Naša istinska snaga prebiva u našoj sposobnosti da volimo i prihvatimo sebe upravo onakvima kakve jesmo. U sebi možemo pronaći odgovore koje tražimo i rješenja za sve naše probleme. Možemo pronaći svoju istinsku sreću.

 Kako bi ostvarile svoj maksimalni potencijal, važno je probuditi se i osloboditi se ograničavajućih društvenih uvjerenja koja nameću kako je naša dužnost održanje vrste i žrtvovanje vlastite dobrobiti kako bi se na pravilan način brinule za našu djecu.

 Ovo lažno uvjerenje smo toliko dugo ponavljale da sada zvuči istinito. Sada je došlo vrijeme da shvatimo kako žrtvovanje ne funkcionira, jer kada radimo nešto za druge i nesretne smo, ostali su također nesretni.

 Ne možemo se nastaviti smatrati žrtvama. Također ne možemo ostajati u odnosima koji nisu dobri za nas, koji su neprikladni za nas na bilo koji način. Ne trebamo misliti kako nismo sposobne otići zato što je to naša sudbina, zato što ne zaslužujemo bolje, ili nije moguće da budemo financijski slobodne i neovisne.

 Zapravo, žena koja sebe ne može iskreno voljeti i brinuti se za sebe, ne može to uistinu pružiti ostalima. Ne možeš dati ono što nemaš. Bezuvjetno i iskrenom ljubavlju možemo nešto pružiti drugima samo onda kada smo zadovoljne samima sobom. Kada su žene sretne, svi su dobro.

 Prijevod: Andrea Banožić Devčić