Ho’oponopono je tako jednostavan da ljudi često misle kako ne govorimo sve, kao da im tu nešto nedostaje. Oni žele ići dublje.

            Ihaleakala tada kaže: “Zaista ne znam kako da to još dodatno zakompliciram i otežam da biste mi vi vjerovali.” Štoviše, njegovi seminari su svi isti, sadrže iste informacije! Jedini način za dublje doprijeti je vraćati se na radionice, slušati predavanja, radioemisije ili preslušavati CD-ove što je moguće više puta. Stvari su vrlo jednostavne, sve što trebamo je vježbati, vježbati i vježbati. A to je puno lakše kad nas se stalno podsjeća na to!

            Mi učitelji smo svjesni da ima puno toga što treba naučiti, jer svaki put dok podučavamo i prakticiramo ho’oponopono i sami se razvijamo i rastemo.

            Ihaleakala često kaže da se ljudima podučavanje ho’oponopona čini kao lagan posao, ali on to zaista nije. Nakon 14 godina prakticiranja i sudjelovanja u stotinama radionica, mogu razumjeti što je pod tim mislio. Ho’oponopono se ne prenosi samo verbalno. Tijekom svake radionice dopre se do mnogih nivoa. U njima se neprestano razvijamo, stalno čistimo i učimo se otpuštanju. To svaki put donosi istinsku inspiraciju svima nama koji smo tamo.

            Stoga bismo svi trebali iznova posjećivati ho’oponopono radionice i tako nastavljati s čišćenjem. To će nam omogućiti sve više i više inspiracije u životu. Ho’oponopono je nešto kao stalno reprogramiranje, zato je važno primati nove informacije i na taj način preodgajati naš podsvjesni um i nas same. Moramo se stalno podsjećati jer se brzo vraćamo starim navikama.

            Svaki put kad odemo na seminar ho’oponopona, ulazimo sve dublje i dublje u tematiku, razumijemo više, primimo više inspiracije, a o brisanju velike količine sjećanja da i ne govorim! Osim toga, jednom kad se seminar završi i pođemo svojim kućama, imamo više motiva za samostalno čišćenje.

            Vrlo je teško riješiti se sjećanja koja nas ograničavaju i ne dopuštaju nam da dosegnemo svoj puni potencijal, jer njih ne skupljamo od trenutka našeg rođenja nego mnogo ranije. Stoga je potrebno neprekidno čistiti da dosegnemo sreću i slobodu. Proces će s vremenom postati lakši i malo više automatiziran, ali ako želimo trajne i konačne rezultate, važno je shvatiti da taj posao traži iskreni i trajni angažman.

            Naša sjećanja koja odu prije, za vrijeme i nakon seminara otvorit će brojne nove mogućnosti i inspirativne ideje. Oni koji su prošli seminar dva ili tri puta uvijek imaju zadivljujuće priče o novim stvarima koje su naučili nakon svake radionice. Obožavam kad ih prepričavaju drugim sudionicima, a ovi ih pozorno slušaju. Točno vidim kako im se otvore umovi, kako se opuste i jednostavno gube interes za razumijevanjem preko intelekta.

            “Ponavljači” često kažu kako imaju osjećaj da je svaki put radionica drukčija. To me ne iznenađuje jer o tome se baš i radi: kao da iznova čitamo knjigu i otkrivamo nove informacije koje nismo prije primijetili! Slično je i na seminarima, primimo uvijek nešto novo, jer oni nikad nisu isti.

            Na svakoj radionici na kojoj sam bila sa svojim učiteljem Ihaleakalom, uvijek bi me na kraju pitao: “Katz, što ste naučili danas?” Nikad nije izostao odgovor jer bih zaista naučila nešto novo na svakoj radionici! Kad sam se osjetila spremnom da i sama podučavam, već sam prošla pedeset seminara.

            Za vrijeme radionice u Bukureštu ispričala sam polaznicima nešto što sam u tom trenutku spoznala, a to je da su ljudi koji se vraćaju na tečaj ho’oponopona – upravo oni koji su ga zaista i razumjeli.

            Da, baš to! Ako odemo na jedan seminar i nikad se više ne vratimo, to znači da ga nismo razumjeli. Ako prođemo samo jednu radionicu i dobijemo osjećaj da dovoljno poznajemo ho’oponopono da možemo i sami držati tečajeve, definitivno ga nismo razumjeli! A pogotovo ako smo ga učili preko interneta!

            Ljudi koji se vraćaju na seminare su oni koji su duboko ušli u filozofiju ove prakse. To je zato što kad dublje proniknemo u ovu stazu, želimo još i više, želimo čuda u svojem životu. Uživamo u osjećaju zadovoljstva i sreće, mira i blagostanja koji nam dolaze bez ikakva povoda. To nas potiče da nastavljamo s čišćenjem i pohađamo seminare ponovno i ponovno.

            Ima jedna priča o čovjeku u Indiji koji je htio vidjeti Budu i tada je sebi obećao: “Svake godine ću se vraćati da vidim Budu i uvijek ću ga pitati isto pitanje. Ako Buda zaista zna koliko tvrdi da zna, trebao bi mi uvijek dati iste odgovore!” Tako je i učinio. Godinu za godinom se vraćao kod Bude i pitao ga isto pitanje. Ali svaki put je dobivao različit odgovor! Jednog dana je bio toliko razočaran da je konačno rekao Budi:

“Zar me se ne sjećaš? Dolazim ovdje svaku godinu i pitam te isto pitanje, ali mi uvijek daš drukčiji odgovor!”

Buda mu je odgovorio:

“Svake godine ti si druga osoba, i ja sam druga osoba. Kako bih ti onda mogao dati isti odgovor?”

            Čak i ako se čini da na seminaru kruže iste informacije, one to ipak nisu. Proces nikad nije isti, jer niste ni vi, kao ni inspiracija koja vam dolazi.

            Informacije koje se ondje prenesu su baš za ljude koji su došli na seminar. Iz tog razloga nije dobro dijeliti sadržaj koji se tamo zbivao nakon što se seminar završi. Ako netko nije dospio na radionicu, to znači da toj osobi ona nije bila ni namijenjena! Svaki seminar je inspiriran kroz ljude koji se pojave i sve što se tada događa je baš u pravo vrijeme i na pravom mjesto za njih.

            Nakon svojih prvih pet seminara (u manje od šest mjeseci), rekla sam Ihaleakali: “Čistila sam, stalno čistila, ali to uopće ne funkcionira!” Čuvši to, upozorio me: “Bez očekivanja!” Hvala Bogu da je postojao jedan mudriji dio mene koji je ustrajao!

            Mogu samo reći da je u jednom trenutku moj intelekt shvatio. Nakon svakog seminara počela sam primjećivati razlike. Svaki put otvorila su se neka druga vrata! Što sam više čistila, u mene je ulazio sve dublji mir, veće samopouzdanje i zadovoljstvo.

            Zato, ako vam intelekt govori da već dobro poznajete ho’oponopono i da vam ne treba više seminar, samo mu se zahvalite i ipak pođite tamo. Čak i kad inzistira da ho’oponopono vama ne djeluje, nemojte se dvoumiti da se predbilježite za sljedeći seminar! Ugodno ćete se iznenaditi!

            Uvijek vjerujte svojoj inspiraciji, a ne sjećanjima. Sjetite se da vaš intelekt ne zna ništa! Čak i ako kaže da razumijete ho’oponopono, znajte da to nije istina jer ga je nemoguće na taj način razumjeti. Ho’oponopono nije filozofija koja se verbalno prenosi na intelekt, nego duhovno reprogramiranje, a to je nemoguće učiniti za vrijeme jednog vikend-seminara. Ne možete u to kratko vrijeme otpustiti sve programe koje ste skupili tijekom ovog i svih prošlih života u svojem podsvjesnom umu (unutarnjem djetetu). Čišćenje, povjerenje i otpuštanje, trajan su proces.

            Ho’oponopono radionice su za dušu, a ne intelekt. Uz malo sreće, ako smo predano čistili, napredovat ćemo do sljedeće razine te na drugoj radionici uroniti dublje, čuti prije nedostupne stvari ili ih pojmiti na drukčiji način. Ako smo imali poteškoća s čišćenjem nakon prvog seminara, zar nema boljeg načina da se podsjetimo i saznamo jesmo li spremniji za otpuštanje i dopuštanje onom mudrom dijelu nas da rješava naše probleme, nego opet otići na seminar?

• Mabel Katz