Nema uputa kako otpustiti. Jednako kao što ih nije bilo kada smo stiskali ono što sada želimo otpustiti. Zapravo je vrlo jednostavno: ako zagrabimo šakom pijesak, jedini način da otpustimo je da otvorimo šaku.
Život se otvara Ljubavlju prema sebi. Ipak, nešto kao da nas u tome sprečava, nešto u što ne možemo uprijeti prstom, a opet je stalno prisutno i stišće, stišće… Paradoksalno je da, iako u svakom od nas bukti plamen Ljubavi – vulkan je to, samo čeka da zaurla – ipak, tutnji samo onaj od straha.
Ljubav prema sebi je ustvari samo meta prema kojoj izbacujemo strelice “Volim te”, čisto da znamo gdje pucati, kako bismo malo potaknuli taj vulkančić, ništa više

Ove sam godine naučila, da što god htjeli i mislili da moramo imati, doći će samo ako nam je zaista potrebno u životu.

Naučila sam da ljudi nisu zli, samo nesretni i da treba gledati malo dublje od površine.

Naučila sam da u meni kao i svakome od nas ima puno više od onoga što se vidi i što vjerujemo i da su naši potencijali beskonačni, a naše srce nema granica.

Naučila sam da sve što si stvarao i sve za što si živio može nestati u jednom trenutku, a da svijet neće propasti. Naučila sam da si u jednom trenutku na vrhu planine, već u drugom možeš biti na samom dnu – ali sve dok se penješ i stremiš visinama nećeš nikada izgubiti.

Naučila sam da je lako voljeti – ako voliš sebe. Da je lako gubiti – ako znaš da nisi istinski ni posjedovao. Vidjela sam svijet jednim drugim očima i otputovala sam na mjesta koja prije nisam poznavala, negdje malo dublje u duši – otkrila sam jedno novo svjetlo iza svih strahova i jednu novu radost iza tamnih zastora.

Naučila sam da je voljeti sebe isto kao i voljeti svijet, jer u ovom smo svijetu svi na neki način povezani. Naučila sam da je život tek prolazna avantura na ovom planetu i da ga ne smijemo shvaćati preozbiljno, u suprotnom bi ga mogli potratiti. Još manje smijemo sebe shvaćati preozbiljno.

Naučila sam da sam hrabrija nego što sam mislila.

Naučila sam biti u miru sa sobom i drugima čak i onda kada je svuda oko mene kaos – i tad je sve baš onako kako treba biti.

Naučila sam da ni jedna situacija u životu nije kazna nego prilika da porasteš još malo i da drugi puta budeš pametniji.

Naučila sam biti zahvalna na svemu što me okružuje i živjeti tu zahvalnost u svakom danu i trenutku.

Sve što zavolite pretvara se u Boga….

Jer sve jeste Bog, jer Bog jeste ljubav… ali ima preko sebe prebačen plašt iluzije koji smo dobili sa onom jabukom sa drveta poznanja dobra i zla….

Skinite taj plašt ljubavlju, samo je toliko potrebno, da se transformiše sve što nam se čini da je zlo….

Volite i zahvalite se strahu, bolu, tuzi, ljutnji, sramoti, smotanost ,uvrijeđenosti i svemu onome što mislite da je ‘loše’…

Volite i znajte da je to jedino što vam treba… to je alhemija života….

Pretvorite ljubavlju sve u ljubav….

– Nevena Ristić

Draga Karmen,

uvijek sam se smatrala iznimno razumnom i intelektualnom osobom i sad sam shvatila da u biti ništa ne znam, a to znači i da je sve moguće. Sve ono što mi se dogodilo u životu vodilo me do onog trenutka tamo sa svim onim ljudima, sve lijepo i sve ružno dobilo je smisao. Moje unutrašnje dijete dobilo je lik, ime i alat, a ja sam dobila priliku da ispravim sve one godine u kojima sam ga zanemarivala. Nema riječi kojima mogu opisati ono što sad osjećam i onaj osjećaj kad sam shvatila da je moje tijelo samo djelić onoga što sam ja.

Čitav život bila sam drugačija, a sad znam i zašto, moja duša našla je svoj dom… hvala, hvala, hvala, ovo je moralo van iz mene, vidimo se dogodine.

– Ivana Vuletić