Mnoge stvari će se dogoditi. Neke od njih mogu biti i u obliku prirodnih katastrofa. Zemlja mora učiniti čišćenja koja su joj potrebna, vi već sada prolazite kroz jedno takvo iskustvo. Ali dokle god činite svoje Ho’oponopono čišćenje, nemate se što brinuti.

Najgora stvar kojoj možemo posegnuti je zabrinutost. Ovo su vremena u kojima moramo imati 150%tno povjerenje! Sada, više nego ikada, trebamo dopustiti Božanstvu da učini potrebne korekcije. Ne postoji drugi način! Kako je sve oko nas ekran, tako i svako naše iskustvo što ga doživljavamo kao da je “izvan” nas, tek je refleksija onoga što se događa u nama. Iz ovog razloga prioritetno je da vršimo neprestano čišćenje. Moramo otpustiti svu tu negativnost u nama! Ako želimo da se stvari promijene vani, potrebno je promijeniti ih iznutra.

Također, dokle god prakticirate Ho’oponopono čišćenje, nemate se oko čega brinuti! Bit ćete zaštićeni i vođeni. Bit ćete na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ako želite da se stvari izmijene, molim vas nemojte se emocionalno uplitati. Kažite Hvala ti i/ili Volim te, vremenskim (ne)prilikama, vašim mislima, strahovima i zabrinutosti. Vaš intelekt ne zna, niti ima načina da ikada zna ili razumije! Molim vas, ako želite pomoći sebi i drugima – vjerujte! Ako želite učiniti promjenu i vidjeti rezultate, otpustite i dopustite Božanstvu da djeluje kroz vas.

– Mabel Katz

Prvo moramo uvjeriti svoj Um. Dakle, Um mora reći: „Dosta! Dosta mi je patnje, dosta mi je biti depresivan i vidjeti sebe kao žrtvu!“. Naravno, to je sloboda izbora, jer uvijek možeš odabrati da patiš i dalje. Ali ti sada već želiš biti slobodan i sretan. Zapravo počinjemo polako i radimo najbolje što možemo i znamo. Svi imamo svoja sjećanja koja se vrte.

I, da, ponekad zaboravimo čistiti! Nekada bude: „Ne! Ne! Ne! Želim biti u pravu!“. Znači, opet trebate odlučiti da li želite biti slobodni i sretni ili imati zadnju riječ. To dolazi putem svjesne odluke. Obično kažem ljudima: „Počnite s prakticiranjem i ako vam se svide rezultati, vi ćete nastaviti s prakticiranjem! A ako ne, ništa se neće dogoditi.“. Ali budite strpljivi sami sa sobom. Mi se moramo reprogramirati, a to se neće dogoditi preko noći. Razmišljanje je ovisnost. Reagiranje je ovisnost. A to se neće promijeniti samo zato jer smo shvatiti da smo 100 % odgovorni i da imamo slobodnu volju. Sve te ovisnosti imamo iz mnogo, mnogo prijašnjih života. Zapravo odlučujemo trenutak po trenutak i radimo ono najbolje što možemo. Ali trebamo dovesti sebe u sadašnji trenutak i promatrati sebe, podsjetiti se da to nismo mi, jer mi nismo naši problemi. Mi smo iznad naših problema. Morate biti spremni promatrati, ali ne se vezati, ne opirati se jer ono čemu se opiremo opstaje i raste. A kada našim problemima kažemo „hvala“ umjesto da im se opiremo, otpuštamo i naš problem nema više što raditi. Jer ti si taj koji se vezuje, za problem je uvijek potrebno dvoje!

Čišćenje je kao paljenje svijetla. Ako sam odlučila upaliti svijetlo, umjesto da se opirem i razgovaram, da budem u pravu i pokušavam promijeniti druge ljude, ja sam u mogućnosti napraviti bolje izbore. I sigurna sam da ćete reći „Hvala!“ i da će vam se svidjeti.

– Mabel Katz

Istina je da vas Bog uvijek voli, bez obzira na bilo što. Možete početi opažati Božje djelo kada otpustite. Bit ćete zaprepašteni jer ćete početi primati toliko toga, mnogo više nego što ste ikada zamišljali i to će doći s mjesta o kojima nikada niste sanjali. Bit ćete zapanjeni koliko vas Bog voli i želi da budete sretni. Na žalost, mi smo sami sebi najgora prepreka u životu i skloni smo okriviti druge. Mnogo puta krivimo Boga zbog naše nesreće ili zbog manjka nečeg, ali Bog samo čeka da mu damo dozvolu za rješavanje naših problema. Nakon što smo to učinili, mi dopuštamo Bogu da nam da ono što je ispravno i savršeno u svakom trenutku. Dopustite mi da vas podsjetim da ne znate što je ispravno i savršeno za vas! Ali, ako imate povjerenja i otpustite, bit ćete zaprepašteni onime što Bog ima spremljeno za vas.

-Mabel Katz

Puno me ljudi pita meditiram li. Moj odgovor je NE. Odnosno, ako me pitate meditiram li 15 minuta ujutro i 15 minuta navečer, odgovor je NE, jer zapravo meditiram 24 sata dnevno. Moja meditacija je Ho’oponopono; ova meditacija se odvija 24/7, 365 dana u godini.

Naša sjećanja i programi se vrte 24 sata dnevno.
Uvijek stavljam Boga (Ljubav) na prvo mjesto, umjesto sjećanja; svaki trenutak, sa svakim korakom koji učinim, sa svakom odlukom koju donesem, ne samo 15 minuta ujutro i 15 minuta navečer, nego svaki dan, po čitav dan.

Ho’oponopono je način traženja pomoći i davanja dopuštenja. To znači raditi na Božji način umjesto na moj način.

Univerzalni je zakon da kada tražiš dobiješ i kada kucaš da ti se vrata otvore.
Vidite, mi kažemo da otpuštamo i prepuštamo Bogu, ali svejedno brinemo. Kažemo da otpuštamo i prepuštamo Bogu, ali razmišljamo!

Da biste vidjeli rezultate, potrebno je da otpustite i da IMATE POVJERENJA. Također trebate PRIHVATITI da Bog zna najbolje što je ispravno i savršeno za vas. Kako vi ne znate, vaš posao je da otpustite i prepustite se Bogu, i budete otvoreni za mogućnosti koje će vam doći.

Trebate prestati stavljati oznake: “Ovo je ispravno”, “Ovo je pogrešno”. Ovo je dobro, ovo nije. Ovo djeluje, ovo ne djeluje. Vi ne znate! Vaš intelekt nikad neće znati.
Svaki put kad mi napravimo svoj dio, damo dopuštenje (otpustimo), Bog učini Njegov dio (transmutaciju). Zato jer naš intelekt ne može to vidjeti ili osjetiti, kažemo da to ne djeluje! Pa, imamo jako puno za čistiti, stoga nastavite čistiti i počnite imati povjerenja.

Postoje dva vrlo važna Univerzalna zakona koja trebamo zapamtiti: Zakon nenapora (Ho’oponopono) i Zakon nevezanosti (Prihvatite da je sve prikriveni blagoslov).

Bog je jednostavan. Život je jednostavan. Mi smo ti koji kompliciramo stvari svaki put kad se uplićemo i reagiramo umjesto da otpustimo.
Znam da kada prakticirate i imate povjerenja, svidjet će vam se i složit ćete se sa mnom. Ovo je najlakši način.

– Mabel Katz

Govorimo da vjerujemo, ali to baš i nije istina. Kažemo da prepuštamo naše probleme Božanstvu, ali ih još uvijek stišćemo uza se. Sve dok ne prestajemo razmišljati o njima, uznemiravamo se i zabrinjavamo oko njih – time kazujemo Božanstvu da sve želimo sami riješiti jer nemamo povjerenje u Njega! Zbog toga nam i ne dolaze odgovori na naše molitve, jer imamo očekivanja. Vjerujemo da pouzdano znamo što je savršeno i ispravno za nas i kada tražimo nešto od Božanstva, činimo to na gotovo zapovjedni način: govorimo Mu što točno želimo, koje boje, veličine i u koliko sati.
Međutim, Božanstvo zna i prije nego što pitamo! Ono je tako blizu da čak ne moramo niti zucnuti! Dovoljna je sama pomisao!

– Mabel Katz

Ho’oponopono djeluje svima. Vi radite ovo čišćenje da bi bili u miru, bez obzira što se događa.

Nije bitno  vjerujete li ili ne. Kad kažete “Volim te”, ili “Hvala” u vašem umu, vi otpuštate.

Dajete dopuštenje Božanstvu da preuzme brigu za vaše probleme.

– Mabel Katz

Jedina stvar koja Božansko traži od nas je da preuzimemo svu odgovornosti, da tražimo oprost i da se dobro brinemo o sebi. To je sve!

Uzimanje sto posto odgovornosti je najkraći put. Kad shvatimo da nam jedino “naši programi ” ne dopuštaju da jasno vidimo stvari, kada prestanemo okrivljavati vanjske faktore i odlučimo preuzeti odgovornost, tek tada će se nebeska vrata otvoriti za nas i možemo dostići stanje beskrajnih mogućnosti.

S druge strane, kad se uzrujavamo zbog nekog ili zbog nečega gubimo slobodu. Naši vlastiti osjećaji mržnje nas osuđuju i vezuju “dolje”. Mi smo njihovi robovi. Mi sami sebe povrijeđujemo na ovaj način. Možemo se osloboditi kroz oprost. Oprost je dio najkraćeg i najlakšeg načina. No, nije neophodno govoriti ni s kim kako bi oni znali da smo im oprostili. To je unutarnji rad. To je proces koji se odvija između nas i Boga kad kažemo, “Žao mi je, molim te oprosti mi za ono što se događa u meni što je stvorilo ovu situaciju/problem.”

– Mabel Katz

Svijet vode informacije, kao i nas.

Moj učitelj, Dr. Ihaleakalá Hew Len, rekao je da mi dolazimo puni. Znate li što je mislio time? Mislio je da, kada se rodimo, dolazimo puni sjećanja iz prošlih života; i ta se sjećanja počinju ponovno vrtjeti onoga trenutka kada se rodimo.

Da vas nešto upitam; kada idete u kino je li film na ekranu ili dolazi iz projektora? Ljudi i situacije su kao ekrani. Pokušavamo uvjeriti ekran da smo u pravu. Želimo da se ekran promijeni, ali ne možemo promijeniti ono što je na ekranu. Ako želimo da se ono što je na ekranu promijeni, mi se trebamo promijeniti. Film je u nama. Mi smo projektor.

Naša se sjećanja pojavljuju da nam daju priliku da preuzmemo 100% odgovornosti i otpustimo sve. Kada otpustimo, dajemo Božanstvu dopuštenje da izbriše sjećanja iz nas, tako da se možemo osloboditi. U biti, ono što mi nazivamo problemima su zapravo prilike. Život se sastoji od mnoštva prilika za odrastanje i saznavanje tko smo zapravo, zbog čega smo ovdje i što smo došli napraviti. Došli smo unijeti ispravke i ispraviti naše greške. To je upravo ono što Ho’oponopono, drevna havajska umjetnost rješavanja problema, čini. Unosimo ispravke preuzimajući 100% odgovornosti govoreći, “Žao mi je. Molim te oprosti mi za sve ono što je u meni što je stvorilo ili privuklo ovo.”

Znate da svi pokušavamo shvatiti koja je naša svrha na zemlji? Imam vijesti za vas. Naša je svrha čistiti i otpustiti sve ono što nismo mi. Mi nismo sjećanja. Mi smo iznad njih, ali smo odgovorni za čišćenje vlastitih stvari. Kao što je Shakespeare rekao: Ovo je jedna velika pozornica, a mi smo svi veliki glumci!
Pretpostavljam da pokušavate shvatiti sve ovo, ali ovdje nema ničega što bi trebalo znati ili shvatiti. Razmislite o tome. Dok ste na kompjuteru i koristite određeni program, imate li uopće pojma koliko drugih programa radi u pozadini? Ali, još uvijek ne trebate znati ili shvatiti sve ono što se događa kada koristite kompjuter. Sve što trebate znati jest da postoje programi i da oni rade. Možda ne razumijete zašto i odakle dolaze neke stvari, ili na koji se način pojavljuju, ali i ne trebate znati: Vaš je jedini posao da otpustite.

Kada se nešto dogodi između vas i neke druge osobe, ono što se događa nije zbog vas ili nje. To su samo sjećanja. Zapamtite, kada vidite drugu osobu ili problem, zapravo ne vidite njih. Vidite samo sjećanja te osobe ili tog problema. Vidimo stvari kroz oblake dima i zato ne vidimo jasno. Sve je uprljano našim sjećanjima, predrasudama, vjerovanjima, onime što mislimo da je u redu, ili onime što mislimo o stvarima kakve bi trebale biti. Naš je posao otpustiti i obrisati. Kada to učinimo, sve ono što se izbriše iz nas, briše se i iz druge osobe i okolnosti. Kada počnemo vidjeti promjene, ne mjenjaju se oni to se mjenjamo mi.

Kada otpustite i sjećanja drugih, vidjet ćete ih i iskusiti drugačije. I zato, kada se drugi put nešto pojavi u vašem životu gledajte na to kao blagoslov, priliku da otpustite, ispravite određene stvari i oslobodite sami sebe. Možda mislite da ste slobodni, ali vi ste rob vlastitih sjećanja, vaših programa koji vam govore što je dobro, a što loše, što je točno, a što nije.

Intelekt stavlja etikete na sve, ali nema pravih i krivih stvari. Um misli da zna, ali ne zna ništa. Posao intelekta jest da izabere, otpusti ili se angažira, otpusti ili pusti Boga. Biti ili ne biti, to je pitanje.

– Mabel Katz

– Prijevod: Magdalena Pulić

* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/