Dakle, dostupan nam je samo jedan mali segment stvarnosti – na žalost ili na našu sreću. Tko bi ga znao 🙂
Sama činjenica da ne raspolažemo sa svim ‘podacima’ može nam učiniti život znatno kompliciranim i teškim.
Vrlo je teško uočiti i neka striktna pravila koja vrijede baš za sve u svim situacijama. Tako da ispada da smo ovdje došli vrlo nepripremljeni i da ustvari cijelo vrijeme učimo iz vlastitog Iskustva po principu Pogreške i Pogotka.
Nešto što vrijedi u jednoj situaciji kao dobro u drugoj se može to isto pokazati ‘lošim’.
Život često sliči hodanju po uskoj gredi. Hodaču u jednom trenutku postaje jasno da održavanje i balansiranje na gredi ovisi najviše o njemu i njegovim sposobnostima, a ne o samoj građi grede. Tu ne mislim na stečeno znanje već na kombinaciju Intuicije i Znanja proizašlog iz nje.
Ta vrsta Življenja zahtjeva konstantnu Prazninu i Svježinu…

Tu HO jakooo pomaže, ako se primjenjuje i ako se ‘ispravno’ promatra njegova bit. Kako je vrlo često teško procijeniti jesmo li u Inspiraciji ili ne, dobro je ne držati se nekakvih ‘zabetoniranih’ principa tipa – to je tako i nikako drugačije.
Bolje je zauzeti stav ‘ne znam’ i hopsati – pa što bude, nego donositi zaključke koji ponekad često ‘otežavaju’ cijeli proces.
Ipak u cijeloj toj priči neke općenite Zakonitosti se daju naslutiti i o njima se može bezazleno raspravljati – ne moramo cijelo vrijeme glumiti biljke.
Kao što svatko od nas sam za sebe bi trebao znati što mu odgovara za jutarnji obrok, tako bi svatko od hopsića trebao imati i nekakav svoj filing za HO Alate i sve ostalo vezano uz HO.
Da bismo naučili pisati i čitati prvo moramo naučiti abecedu. Da bismo mogli računati – trebamo znati brojeve i neke osnovne računske operacije.
Ho isto tako ima neke svoje Osnove koje ne bi bilo loše usvojiti, pa onda kasnije s vježbom svatko ‘svira’ onako kako mu je volja .

– Dani Ella

Kad se iscrpiš razmišljajući, odlučujući, odabirući, premišljajući, zaključujući, analizirajući itd itd i kad se još uvijek nisi maknuo s mjesta, tj ništa što si odlučio, zaključio, odabrao,… nije se dogodilo, materijaliziralo, došlo u tvoj život, a umoran si ko pas, imaš dva izbora: nastavi dalje tako u nedogled ili počni hopsati sve u šesnaest i shvati da ne znaš ništa, prepusti sve Bogu da učini onako kako je najbolje za tebe i cijeli svijet i pusti…
A ako nemaš što raditi jer si odlučio sve prepustiti Bogu, zuri u sunce i upijaj njegovu energiju. Veća je korist od svega ranije nabrojanog!

 Sunčanje na terasi uz Hvala i Volim te – my choice!

– Marijeta Matijaš

Jutros kad sam došla na facebook, s pjesmom u glavi i osmijehom na licu, shvatila sam jednu stvar (nije da je nisam do sad primjećivala ili da je do sad bilo drukčije, ali sam sad ja SHVATILA) Dok sam listala po objavama od svojih prijatelja koje mi dođu na zid, vidjela sam samo Željku Markić, referendum, pahulje, Don Grubišića i ne znam šta sve ne. I tako je zapravo već danima. Čistim čistim čistim i naprosto ne mogu to više gledati  Jeste primjetili da svakih mjesec dana narod ima novu zanimaciju? Naravno da nije bitno jel će to biti Željka, ili će biti nešto treće, ali će biti nešto čime se će ljudi pozabaviti u toj mjeri da se u jednom cijelom danu ni jednom neće sjetiti SEBE. Novine će pisati samo o tome, na kavi ćete slušati samo o tome, čak će i TV šuškati samo o tome. Toliko smo okrenuti od sebe umjesto prema sebi i toliko nam je lako naći nešto, samo kako bi malo pobjegli od sebe! Od malena nas uče da je važno sve ono što je vani – a vani nema ničega  Stalno nam nude neke nove preokupacije i distrakcije – a jedino čemu služe jest da nas udalje od sreće i slobode  (no opet, možda smo si ih sami ponudili :)) No dok pogledom i umom gledamo stalno toliko u prošlost, u budućnost, u neku krnju sadašnjost, dok se borimo za bitke koje niti ne postoje – gdje smo tu mi? Nije ni čudno da su ljudi nesretni, da ljudi ne poznaju sami sebe kad smo toliko rascjepani, a gdje je tek ono jadno, zanemareno i nevoljeno Unutarnje dijete koje čuči u njima?

Znam da se na ovoj grupi ne piše o ružnim stvarima, stoga nije ni ova moja objava imala takvu namjeru (pa molim da ne bude komentara o gore spomenutim temama koje su mi samo poslužile kao primjer) Zapravo je ova objava nešto lijepo – jer sam je htjela napisati da kažem da se osjećam divno! Osjećam se sretnom osobom koja je po prvi put sve te objave pogledala bez da se emocionalno angažiram oko njih. Osoba koja je sretna što se okrenula sebi i koja zna da ima još puno divnih ljudi koji rade to isto, koji mijenjajući sebe mijenjaju i svijet i da je sve to vani samo predstava koja se odigrava, a moj je zadatak čistiti.

Ne kažem da treba biti pasivni promatrač u društvu i misliti isključivo na sebe – godinama se aktivno angažiram po raznim pitanjima. Ali ono što sam shvatila jest da aktivan promatrač ili osoba koja djeluje nije isto što i emocionalno angažiran čovjek koji se 24h dnevno ljuti, nervira oko nečega, “razgovara s ekranom”, potom se ljuti i na druge što oni ne rade ništa i sl. – a u suštini se ne mijenja ništa, osim što ljutnja raste, osjećaj nemoći raste itd.. Aktivan si onda kada možeš dio dana s ljubavlju i u miru nešto uraditi po pitanju nečega što te smeta, bilo u društvu ili bližoj okolini, ali sa Mirom u sebi, dok ostatak dana čistiš, čistiš i čistiš i veseliš se svakom danu i svakoj minuti 

Ova je spoznaja meni donijela veliki Mir, koji mi je jako trebao. Ne znam dal sam uspjela prenijeti taj osjećaj – ali kad uspiješ po prvi put sagledati stvari koje su i tebe samog do relativno nedavno mučile, smireno i jasno u umu (a kojima si opet hoćeš nećeš stalno bombardiran) – te ih uz jedno veliko HVALA i VOLIM TE pozdraviš i otpustiš, ne ostaje ništa drugo nego Mir  🙂

– Tanja Terlević

Vezano za ovu Majinu sliku, evo da i ja podijelim jedan svoj seminarski uvid s vama.

Tijekom seminara Mabel je prepričavala jednu situaciju sa nekog od njenih prethodnih treninga govoreći: “….I onda sam čistila dok mi je to govorio, kako bih ga mogla ČUTI!…”
Zapelo mi je to za uho, ali mi nije baš bilo jasno što joj znači ta rečenica dok nismo kasnije odradili vježbu u paru u kojoj osoba A samo šuti i čisti, bez komentara, dok joj osoba B priča o svojim problemima. Ja sam trebala šutjeti, ali sam se jedva suzdržala da ne komentiram, i tad sam shvatila koliki je to zapravo automatizam. Nakon što sam se uspjela posvetiti čišćenju koje je išlo paralelno sa slušanjem, nekako sam bolje čula i shvatila što mi partnerica priča.
Dogodila se u stvari vrlo opipljiva razlika i nova kvaliteta u percepciji. I uopće nije bio problem hopsati i slušati, koliko god se to činilo teško.
Hopsanje + aktivno slušanje = nova kvaliteta, nova dimenzija komunikacije. Sad kad mislim o tome, shvaćam da sam zaista čula što govori, jer dok sam hopsala, ja sam je slušala/čula iz nule! To je fakat bio uvid…

…Ako ne čistim dok nekog slušam, čujem u biti i svoje misli kroz koje interpretiram tuđu priču, slušam kroz svoje filtere. Čujem sebe i svoje projekcije, svoje programe baš kao što ovaj na gornjoj fotki crta sebe, jer je on sam program (Dr Len reče da tijelo postoji samo kao posljedica sjećanja, tijelo je znači samo program, wow!)
Pa što onda možemo vidjeti i čuti, nego samo svoj program, osim ako ne dođemo u nulu. Iz nule vidimo i čujemo stvari kakve jesu, bez filtera/programa kroz koje ih inače tumačimo. A dobra vijest je da nam i hopsanje s vremenom može postati automatska radnja a uz to i filtera brisalica pa tako dobijamo i sve jasniju, širu i istinitiju sliku…

– Duška Milinković

Znate svi (pročitali ste ili ste čuli) da je naš svjestan um svjestan jedne manje količine informacija, a da smo ustvari cijelo vrijeme pod udarom puno, puno veće količine informacija koje itekako utječu na naš život cijelo vrijeme.
Pa se tako spominju neke brojke koje same po sebi nisu važne, ali su naznaka činjenice koliko toga nismo ustvari svjesni. Mabel kaže da je znanstvena činjenica da smo svjesni 15 bitova dok ostalih 11,000,000 djeluje u pozadini i njih nismo svjesni.

Tu informaciju smo prihvatili (barem ja) s povjerenjem i ustvari do sada nisam nikada razmišljala o njoj niti sam se bavila s njom… sve do jučer kad mi je sinulo što to ustvari znači.

Po HO odgovorni smo za Sve – za sve što se dešava Nama.
E, a SVE se u stvari dešava nama !!!
Kako sve?
Da, sve. Dio od tog ‘sve’ sam svjesna i to je u tih 15 bitova, a sve ostalo je u ostalih 11,000,000.
Zasatrašujuće je i zaviriti što se sve nalazi u tih 11,000,000 (ne moram nabrajati- to su vam svi mogući i nemogući užasi koji haraju svijetom) – srećom pa ne moramo biti svjesni svega onoga što čistimo i HO uspješno čisti svih 11,000,000.
Zato ako hopsate i ‘ništa’ vam se ne dešava – itekako se dešava i itekako vas se tiče i utječe na vaš život.

Što to znači u praksi? Evo jedan svježi primjer direktno iz Sadašnjosti. Dok vam ovo pišem moji prvi susjedi se toliko svađaju da se ori cijela zgrada. Na prvu, pojma nemam zašto se svađaju, ali toliko se deru da ako se istovremeno i ja derem hopsajući iz sveg glasa njih čujem bolje nego sebe samu (onda znate koliko su glasni). Inače se ne svađaju, ne znam što im je, ali znam da ja trebam nešto otpustiti i na svjesnoj i na podsvjesnoj razini.
Kako ću to izvesti? Svjesna sam da je došla prilika da još nešto otpustim od sebe pa preuzimam Odgovornost za ono što osjećam svjesno i nesvjesno (bez obzira što ne znam što to jest). Hopsam i istovremeno se služim Inspiracijom (to je jako važno) – pustila sam meditativnu glazbu po izboru Inspiracije i pojačala toliko glasno da sad očekujem policiju na vratima (šalim se) i hopsam potpuno smireno kao i inače, a njih uopće više ne čujem. Stišavam glazbu i uočavam da se više ne čuje nikakva buka ni svađa… Sve je mirno i ja sam MIRNA – nešto sam otpustila – i sve je baš onako kako treba biti. Kako znam? Osjećam – kroz Mir u sebi i Mir u prostoru. Čak sam i sretna jer sam lakša za jedan ili više programa…

Kad hopsate služite se vlastitom Inspiracijom. To radi i Mabel. Ne čisti ona salu za seminare uvijek na isti način (sama je to rekla), tako i mi: čistimo i slušamo Inspiraciju (ona će se očitovati kao ‘ideja’ koja nas usmjerava kako najlakše nešto otpustiti – očistiti) …. na ovaj način je Čišćenje puno lakše i ako tako mogu reći kreativnije, a čini mi se i efikasnije.
Nismo tu samo da bismo samo Čistili – tu smo da bi smo spoznali koliko smo ustvari Moćni   🙂  

– Dani Ella

Volim matematiku i brojeve. Brojevi su mi lijepi sami po sebi, a matematika osim što je korisna – za mene je i način razmišljanja.
Zgodno je to što u matematici nema baš previše odstupanja – rezultat je točan ili nije. Nema možda. Sve je vrlo jasno, konkretno i precizno. Valjda i zbog tih karakteristika je toliko volim.

Ajmo se malo igrati s brojevima. 
Ako npr. hopsate jednu godinu (365 dana) to je svakako korisno za cjelokupni vaš život. Mabel kaže da svako Hvala i Volim te ide u ‘Banku’ u koju je najbolje investirati. To je točno. Nedavno je netko rekao ‘zdravlje je ustvari sve što imamo’ i sigurno je u pravu, jer bez zdravlja ne možemo ništa… Kad hopsamo mi ‘investiramo’ i u svoje zdravlje u to nema nikakve sumnje.

Kad bi smo bili plaćeni za to što svakodnevno hopsamo (recimo simbolično 1 euro) … za godinu dana hopsanja bi smo zaradili 365 eura. To je oko 2500 kuna u Hrvatskoj. Seminar je za ponavljače 170 eura. Znači ako planiram na slijedeći seminar za godinu dana mogu već sad stavljati sa strane 0,5 eura i to će biti sasvim dovoljno, a moj dnevni budžet neće biti ugrožen sa nedostatkom od 3,5 kune dnevno.

Sa 20 godina sam krenula s meditiranjem… To mi jedna od najpametnijih odluka u životu. U ovih 20 i nešto godina meditacijskog staža nije mi baš sve uvijek išlo glatko u životu (u stvari nemam se što žaliti), ali sa meditacijom je sve išlo LAKŠE – kao da sam cijelo vrijeme imala neku dodatnu ‘potporu’ i dobro ‘usmjerenje’ za sve što sam radila.
Onda je došao HO. Sad je ono LAKŠE postalo nekako JOŠ LAKŠE.

Ako smijem reći HO je odlična ‘Investicija’ – uz to još ništa ni ne košta. Na Seminar se može i ne mora. Ja idem jer mislim da trebam biti tamo… Voljela bih ‘vidjeti’ što se zbilja dešava kad idem na seminar. Zanimljivo mi je da ljudi plaćaju seminar i ako na njemu ne mogu prisustvovati. Mnogima je to vrlo čudno – meni nije, čak bi se usudila reći da mi je to sasvim logično. Ako me nešto spriječi i ne mogu doći na seminar(udaljenost, obaveze i sl.) – nema veze, seminar sam platila i to je kao da sam na njemu (to baš i nije često sa ostalim seminarima, ali kod HO funkcionira, jer se ‘čiste’ svi polaznici seminara – i oni prisutni i oni koji nisu prisutni).
Zahvalna sam sama sebi što sam bila toliko mudra da ustrajem u svojim duhovnim praksama.
Danas je to moja najveća kvaliteta od koje ne ‘profitiram’ samo ja nego i svi okolo mene..
Zadnjih 20 godina je prošlo kao u trenu…i slijedećih će 20 isto – ne sumnjam u to uopće. Zato ‘investirajte’ SADA u prave stvari… u Hvala i Volim te.. Puse svima 🙂

– Dani Ella

Nisu slučajni roditelji kod kojih smo se rodili, zemlja, grad… ništa nije slučajno. Nisu ni ‘slučajni’ roditelji naših roditelja, a bogme ni roditelji njihovih roditelja itd.

Prije negoli smo ‘zakoračili’ na Zemlju ‘znali’ smo na neki način što nas čeka… tko će nas dočekati i zašto. Neke stvari su unaprijed određene…
Iako su neke stvari unaprijed postavljene – nije fiksno određena kvaliteta nečijeg života pa tako netko tko se rodio u ‘dobrim’ životnim uvjetima može imati vrlo nesretan život, dok netko tko se rodio u ‘lošim’ životnim uvjetima može imati vrlo sretan i ispunjavajući život.
Dobra startna pozicija je važna, ali nije ključna.
Ako proklinjete svoje pretke i mislite da ste mogli proći i bolje – varate se… preci su upravo onakvi kakve ste zaslužili – ‘iskrojeni’ su baš po vašoj mjeri.
‘Ali ja svoju pra pra pra baku nikad nisam vidjela!!! – Kakve veze imamo nas dvije… jedna s drugom osim što se ona rodila prije mene i obje činimo karike jednog podužeg lanca?’
Ima, ima!!! U stvari, jakoooo smo povezaneee… toliko da na neki način ‘ovisimo’ jedna o drugoj.
Zastrašujuće je kad shvatite koliko ste povezani sa svim tim ljudima o kojima ne znate gotovo ništa i nikada ih niste upoznali (uglavnom). S njima smo povezani Programima – to je po terminologiji HO, a naravno i da HO ne postoji stvar bi opet bila ista (karmička povezanost, grijesi predaka i sl.) – nije to ništa novo.
To je loša vijest.

A sad dobra!
Dobra vijest je da iako neke stvari ne možemo promjeniti jer su se već ‘desile’ možemo promjeniti daljnji ‘smjer’ očekivanih zbivanja. Pa tako npr. ako je moja baka imala problema s bubrezima kao uostalom i njena mama, pa i mama njene mame itd. ja ne moram imati nikakve probleme s bubrezima… i ne samo ja nego ni moja kćer, a možda ni njena kćer (ako će je imati) itd. Jasno je o čemu govorim, zar ne ? 

Svatko od nas se trenutno nalazi u situaciji koja je takva kakva jest. Dakle, dobra vijest je da se skoro svaka situacija da mijenjati i to korjenito.
Kad se ja promijenim – na neki način se mijenja i moja prabaka na primjer (sjetite se – sve se uvijek dešava SAD), i tko zna tko još.
Ja sam centar SADAŠNJOSTI i za Prošlost i za Budućnost. I zato ne samo da na Seminar idu svi moji Prošli preci nego i svi Budući. Sve ih vodim sa sobom jer o meni ovisi cjelokupno naše (moje) postojanje…
A jesam li već spomenula da Nema nikoga tamo vani ?! 

– Dani Ella  

HO je u zadnjih par godina sve popularnija i popularnija tehnika svugdje u svijetu pa i na ovim našim prostorima.
Informacije o samoj tehnici se mogu dobiti s raznih strana – mislim da internet vodi u količini informacija iz cijelog svijeta.
O HO se u zadnjih par godina piše i raspravlja više nego ikada do sada. Nekima je tehnika zanimljiva sama po sebi, neki je prakticiraju, a neki je smatraju samo još jednom ‘prevarom’ dobro ‘upakiranom’ za raju u ‘poplavi’ najrazličitijih tehnika iz svih krajeva svijeta.
Pa tako se na netu mogu pronaći najrazličitije špekulacije o samoj tehnici, zna se dogoditi da se HO ‘uspoređuje’, ‘prevodi’, ‘tumači’ na najrazličitije načine.

NE POSTOJE BRZA RJEŠENJA. Tko god je odlučio pomoću HO riješiti do ljeta (na primjer) goruće probleme možda bi bilo najbolje da od hopsanja odmah odustane. Zašto? (objasnit ću…)
Ali ako ste Očajni i ne znate što bi – HO je moguće dobar izbor za vas.

Ako vam se udaje sestrična u 7 mjesecu slijedeće godine i vi ste vjenčana kuma pa želite izgledati fenomenalno na svadbi, a imate 20 kilograma više možete osmisliti dijetu pomoću koje ćete za 8 mjeseci skinuti višak kilograma i naprosto zadiviti ‘sve’ svojom figurom. Možete u toj svojoj akciji biti vrlo dosljedni, sistematični, disciplinirani i u konačnici ‘zabljesnuti’ u punom sjaju na taj ‘važan’ dan, ali ustvari za sebe i svoje tijelo niste napravili ništa dobro na duge staze.
A može i taj događaj (vjenčanje) postati poticaj da nešto promijenite u svom životu iz temelja, ne očekujući bogzna koje rezultate iako će oni doći po prirodi stvari … i onda na ‘važan’ dan nećete imati 20 kila manje nego recimo 10, ali tih 10 nećete vratiti do prvog Božića već je vrlo vjerojatno da ćete Novu godinu dočekati lakši za još novih 10 kg manje.

Neki HO shvaćaju na ovaj prvi način, a neki na ovaj drugi. RAZLIKA JE DRASTIČNA. Ako HO doživljavate na ovaj prvi način ‘brza dijeta’ ne samo da to nije HO nego usudila bi se reći da si radite više štete nego koristi. Naš organizam je toliko sofisticiran i slojevit da treba poštovati njegovu prirodnost i složenost.

Toliko vremena provodimo ovdje u grupi (barem ja) baveći se HO i voljela da barem ovdje bude dobro pojašnjen smisao HO.
Je li hopsanje bezazleno? NIJE. I to iz više razloga. Prvi je taj što sami smisao HO je vrlo dubok i duhovan. Drugi – Velika je promjena za naš organizam u cijelosti kad krenemo sa hopsanjem. Svašta se dešava to znate i sami iz vlastitog iskustva. Odgovornost na svakome od nas je velika i ne treba to banalizirati.

Velika količina materijala s neta nemaju nikakve veze s HO, osim što netko jednostavno zlorabi i koristi naziv tehnike za nešto što ona ustvari nije.

Često se zna desiti da se s HO krene kad su problemi došli do ‘stropa’, ako je to tako u vašem slučaju vrlo je važno da ‘probleme’ shvatimo kao poticaj da nešto treba mijenjati. Jedan od načina je i HO. Ako ste bolesni, u postojeće probleme hopsanjem postepeno unosite Svjetlo u već postojeći Mrak. To se izvodi s Ljubavlju i sa osjećajem (mjerom) za Sebe i svoje potrebe… korak po korak, ako stvarno želite dugoročne rezultate bez nuspojava. To je potpuno isto kao i sa oni 20 kilograma viška.

Ja sam u ovu grupu ‘uletila’ kao 20 i ne znam koji član. Od onda ozbiljnije hopsam. Sada je u grupi preko 2000 članova. Mnogo je novih, a mnogo je i onih koji su od HO odustali iz razno-raznih razloga. Od hopsanja se odustaje iz više razloga jedan je i taj što se sami HO ne doživljava kao duhovni proces već kao instant tehnika koja se može koristiti na najrazličitije načine… Tako ima onih koje HO zanima Ozbiljno, a i onih koji ga doživljavaju vrlo Neozbiljno i Površno.

Istinski i temeljiti rezultati dolaze jedino kao posljedica ovog prvog – Ozbiljnog pristupa. I to onda ima veze sa onim što HO stvarno jest – Duhovni put.   

– Dani Ella

Jedan od osnovnih postulata u Ho`oponoponu je preuzimanje odgovornosti.
Svakodnevno donosimo odluke i svakodnevno se suočavamo sa situacijama koje su izravno povezane s odlukama koje smo donijeli u prošlosti. Neke situacije su ugodne, a neke nisu, a mi smo skloni zaboraviti da su povezane s odlukama koje smo mi donijeli.
Preuzimanje odgovornosti označava svjesnost i suživot upravo s nuspojavama naših odluka. Ono što ponekad zaboravimo – funkcioniramo i živimo u svijetu dualizma i ravnoteže. Svaka sila ima svoju protutežu – pa tako i odgovornost.
Više odgovornosti povlači i više prava. A zamislite koliko prava povlači 100% preuzimanje odgovornosti. 
Imate pravo na sve što trebate, a posebno na slobodu. Prvenstveno na slobodu od štetnih uvjerenja koja se u svakodnevici očituju kao teški ljudi, bolest, patnja, slomljeno srce, nedostatak novaca, ljubavi ili prijatelja.

Ako ste preuzeli 100 % odgovornost za ono što Jeste, imate 100 % pravo biti slobodni. To pravo vam nitko ne može oduzeti – ono je u izravnoj povezanosti s vašom odlukom da preuzmete 100 % odgovornost.

– Petra Varsić

Kako znaš kad si u inspiraciji ili ne?

Kad su Mabel pitali kako zna je li je u INSPIRACIJI, ona je ona odgovorila da NE ZNA.

Ako je Mabel na to pitanje ovako odgovorila jasno da je moj odgovor na ovo pitanje potpuno bezznačajan, ali nešto ipak mogu napisati. 

Ako svaki dan umjereno vježbam i zdravo se hranim kako znam da radim nešto dobro za sebe? Pa ne znam, osim što neki vanjski i unutrašnji pokazatelji mi daju na znanje da se nešto dobro dešava. Tako sam npr. zdrava, imam puno energije i sl.
E pa slično je i sa HO. Ako redovito hopsamo nešto se u našem životu mijenja, to što se promijenilo desilo se kao rezultat otpuštanja Programa i prisustva Inspiracije. Inspiracija se ne može izmjeriti, u nju je teško ‘uperiti’ prst i reći: ‘evo je… tu je’ s tim više što se sama Inspiracija u našem životu može pojavljivati na različite načine: kroz osobni uvid, razne tehnike, poruke od različitih osoba, različite životne situacije i sl.

Ono što je ključno jest da ako ne primjenjujete nikakvu duhovnu tehniku teškooooo je da ste često u Inspiraciji – veća je vjerojatnost da vas ‘drmaju’ Programi.
Ako hopsate onda je Inspiracija tu – e sad u kom obliku i koliko to zbilja ne bih znala, a i osobno se uopće s tim ne zamaram.
Imam sredstvo i s njim putujem, i to je to 🙂

– Dani Ella