Znanstveno je dokazano da je intelekt svjestan do petnaestak bitova informacija u sekundi, dok naša podsvijest u toj istoj sekundi upija milijune bitova informacija (kojih mi nismo svjesni).

Isto tako, podsvijest, a ne svijest je u kontaktu s nadsviješću… zamislite koliko Nadahnuća podsvijest može primiti preko nadsvijesti ako ima takve gabarite u odnosu na svjesni (ograničeni) um. I plasirati ih svijesti…

Svaki put kada imamo očekivanje, to znači da smo zacrtali samo jednu moguću opciju, a prema svima drugima smo zatvoreni. Zašto nije dobro imati očekivanje? Jer nas ono drži zatvorenima prema impulsima Nadahnuća koji mogu oplemeniti naš život.

Na konkretnom primjeru… želite popraviti vaš stari auto i na to ste fokusirani. Da ne trošite svoju energiju na tu fokusiranost, možda biste čuli šapat Nadahnuća koje kaže: “Uplati srećku – dobiti ćeš novi auto na nagradnoj igri”. Ili ste jednostavno zatvoreni za energiju vaših roditelja/rođaka koji bi vam darovali auto (svima kojima se ovo čini nemoguće… sjećate se već opisanog slučaja?) ili za novi auto koji možete kupiti za manje novaca nego što ćete dobiti kada prodate svoju staru pokvarenu kantu (sjećate s mog slučaja?).

Očekivanje je ograničenje. A što se dešava kada nemamo očekivanja? Mi otpuštamo. Ovaj proces je toliko divan.. da ja iskreno još uvijek teško vjerujem u njega jer ga svim snagama nastojim racionalizirati, što je prilično teško sa spoznajama.
Kada otpustite očekivanja, vi i dalje ostajete svjesni da imate “situaciju” i da imate problem. Ako ste fokusirani na problem, znači da ste u grču, a dok ste u grču zadržavate energiju. Zatvoreni ste s problemom. Ako je nešto zatvoreno – zatvoreno je za sve, pa i za promjenu.
Otpuštanje dopušta energiji da učini promjenu.

Teško je otpustiti očekivanje kada se radi o stvarima koje su nam važne za život, međutim Ho`oponopono ima sjajnu fintu koja to omogućava. Ako više mantramo Hvala ti i/ili Volim te.. zaustavljamo misaoni proces koji vraća fokus na očekivanje i zacrtavanje željenog ishoda.

I opet.. ona stara fakat rulz.. šuti i čisti. Dobro je.

– Petra Varšić

“There is nothing wrong with you, you are perfect! It’s the data in you which is imperfect!” – “Nema ničeg pogrešnog u vama, vi ste savršeni! Podaci su ti koji su nesavršeni!”

Hopsati znači raditi na ovoj definiciji ljudskosti, Sebe kao Božanstva, Nule u suštini svega. Ovu Lenovu izjavu preporučujem isprintati najvećim mogućim slovima pa i na više listova, te polijepiti svugdje u vašem svijetu! To nam je definicija postojanja, tajna nad tajnama i nad ovim treba ozbiljno kontemplirati. Kao što su Buda i Lao Tze sjedili ispod stabla, tako i mi trebamo sjediti ispred ovoga teksta što nas ogoljuje i oslobađa.

Sloboda i Bezuvjetna Ljubav je serious business, toliko ozbiljni da je najvažniji u cijelom svemiru! Ipak, paradoks je da je to i najveličanstvenija igra koja nas je mogla zadesiti, lagana kao pero maslačka što leluja po zraku od vjetra – Božanstva u nama. ♥ ♥ ♥

– Neno Lubich

Koga volim kad volim?

Sebe u drugima. Druge u sebi. Unutrašnje Dijete u sebi. Sve je to isto.

Tebe u sebi; tvoja sjećanja su zajednička sjećanja. Hvala ti!

A onda se pojavio frajer na pruzi. Volim njegovo Unutrašnje Dijete u meni. Koje plače, samo i nevoljeno. Dijete je lako voljeti.

Oprosti mi…

Volim te.

– Larisa Malin Mravunac

Što ako se jedno jutro probudimo i zaključimo da je jedan veći dio našeg života lažan?
Što ako nam se čini da smo na krivom mjestu s krivim ljudima? Što ako imamo osjećaj da ćemo poludjeti ako nešto ne promijenimo u svom životu?
… Što ako….? Što ako…? I tako u nedogled.

Ajmo vidjeti što kaže hooponopono na ova pitanja !!!
Odmah da raščistimo neke stvari. Nitko se ne nalazi na krivom mjestu. Svi se nalazimo tamo gdje se trebamo nalaziti. E sad, to ne znači da se sutra također trebamo nalaziti na tom istom mjestu s tim istim ljudima. Nitko nije zabetoniran i ne mora biti.

Situacija u kojoj se trenutno nalazimo nije slučajna. Sve ono što nam se ne sviđa samo je prilika za čišćenje, jer dok ne očistimo ono što trebamo, mi niti ne možemo izaći iz situacije u kojoj se nalazimo. Odnosno možemo, ali rezultat će u konačnici biti isti i u novoj situaciji i s novim ljudima. Jer mi u svoj život privlačimo ljude s kojima dijelimo neke zajedničke programe, koji nas na neki način vežu.

Konkretno: ako smo nezadovoljni s osobom s kojom živimo i ne želimo više s njom živjeti taj raskid bi se trebao odvijati u miru i prijateljstvu. Mabel je rekla da je dr. Len rekao da nije problem u našem partneru, problem je u nama, uvijek u nama samima. Ako mi nismo očistili programe koji nas muče i zbog kojih se nalazimo u sadašnjoj vezi u slijedećoj ćemo doživjeti isto. Tako imamo puno slučajeva gdje ljudi iz jedne u drugu vezu doživljavaju na kraju uvijek iste stvari. Na kraju im život prođe u razočarenju, a programi zbog kojih je sve nastalo su i dalje tu, ne izbrisani…

Dakle, ne skačemo iz jedne veze u drugu u potrazi za idealnim partnerom, ne ostavljamo sadašnjeg partnera, jer smo baš jutros skužili da nam to više nije to… nego hopsamo i hopsamo i promatramo što nam se događa. Nikuda ne idemo i nikoga ne ostavljamo u ljutnji i bijesu nego u miru i poštovanju, ako već tako treba biti. ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Jeste li primjetili da se u svojoj koži najbolje osjećamo kada smo opušteni? Ujedno smo tada najbolje povezani sa svojom nutrinom, otvoreni prema uvidima, nalazimo se izvan stanja identifikacije s našim uvjerenjima, ne igramo uloge – ono smo što zapravo Jesmo.
Kada smo u stanju opuštenosti (bilo da do tog stanja dođemo planinarenjem, jogom, plesom, tehnikom…) nismo u mogućnosti negativno razmišljati.

S druge strane, stanje nelagode je stanje zgrčenosti.
Suvremeni život nas drži u grču, normalna reakcija na stres je napetost mišića (znate, u nama čuči jedan pradavni ljud s toljagom  u stanju pripravnosti da odmah skoči jer se osjeća ugroženo – naš primitivni impuls koji se javlja kao reakcija na stres). Važno je shvatiti da je to ponašanje koje smo s vremenom naučili i usvojili, čak ga smatramo normalnim, iako je stanje opuštenosti stanje koje je tome prethodilo. Opuštenost je autentično naša.

Stanje napetosti i grča je stanje niže vibracije i tu prolazimo iskustvo straha koji generira osjećaj brige, tuge, ljubomore, nezadovoljstva i odvojenosti. S druge strane, u stanju opuštenosti osjećamo mir i zadovoljstvo… što su simptomi povišene vibracije.

Ono što je važno shvatiti je da bismo ušli u stanje napetosti, moramo uložiti napor. Grčenje iziskuje više energije nego stanje opuštenosti.
Međutim, kako je grč naša svakodnevica, zaboravili smo kako se jednostavno prebaciti u stanje opuštenosti. U stanje zgrčenosti ulazimo automatizmom, a znate tko stvara automatizam? Uvjerenja.

I kada Karmen ili Nataša kažu da same sebe ne prepoznaju jer se više ne brinu, ne zamišljaju scenarije koji bi se mogli desiti i zbog kojih se unaprijed osjećaju loše one zapravo govore o brisanju uvjerenje (automatizma) i o svojoj autentičnosti.
Kako energija uvijek slijedi misao, briga nosi potencijal ostvarenja strahova. Isto tako, stanje zahvalnosti i opuštenosti nosi potencijal ostvarenja situacije zbog koje ćemo biti zahvalni i opušteni.

Svaki put kada se ulovite u zabrinutosti, znači da automatizam djeluje i vi ste na pragu ulaska u malodušnost. Zadržite svijest na tome i počnite čistiti. Odmah. Čak i kada se radi o nečemu što čistite već dugo. Nemojte preispitivati, analizirati ili razmišljati u čemu ste pogriješili, da li nešto radite krivo.

Činjenica da energija uvijek slijedi misao je toliko važna da je jednostavno moram ponoviti 🙂 Zaustavite se tu i mantrajte Hvala ti i/ili Volim te, jer daljnom analizom šaljete energiju podsvjesnom uvjerenju koje se manifestira u vidu tog problema.
Ovo ne znači negiranje postojanja problema ili prisilu nad samim sobom, ovo je samo pokretanje procesa brisanja uvjerenja koje se manifestira kao problem. I čak ako odmah ne vidite da se nešto dešava, ne brinite se – vi ste proces pokrenuli.
Kao kada upalite grijanje, ne očekujete da će radijatori isti tren biti vruči, ne očekujete da će iz slavine poteči vrela voda odmah, ne zovete plinaru da se detaljno informirate.. opušteni ste, jer znate da vodi treba nešto vremena da se zagrije i da napravi krug… vi ste grijanje upalili.

Ovaj tekst sam napisala jučer i nisam ga stigla objaviti. Znate da ne volim pisati o spoznajama… međutim, ovo sam napisala u dahu, bez ispravljanja i prepravaljanja i jučer sam se našla u situaciji (grč samo takav…) u kojoj mi je prisjećanje na ovaj uvid bilo od poprilične pomoći.

– Petra Varšić