Ho’oponopono – Otpuštanje straha

Posted by Admin in Blog Mabel Katz

Naša realnost uključuje sve naše programe, sjećanja, vjerovanja, vezivanja, emocije, i očekivanja. Ovo se nakupljalo tijekom mnogo godina. Bili smo slijepi i gluhi jako puno vremena. Potpuno smo drogirani, tražimo ljubav, odobrenje i poštovanje na krivim mjestima i od krivih ljudi. Tražimo uspjeh, moć i materijalne stvari misleći da će nas to “usrećiti”. Pokušavamo promijeniti ljude jer mislimo da ćemo biti sretni ako se oni promijene. Konstantno dajemo našu snagu misleći da naša sreća ovisi o drugim ljudima i vanjskim okolnostima.

Zaustavite svijet, želim sići! Zar ponekad ne osjetite potrebu da zavrisnete? E pa, sada smo usred pjesme i moramo plesati dok ne dođe do kraja. Možemo promijeniti ples i njegov završetak ako samo otpustimo sve. Moramo prestati dozvoljavati našoj pogrešnoj realnosti da nas kontrolira. Znam da je zastrašujuće otpustiti sve za što smo dosada smatrali da je stvarno. Naš je strah neizbježan kada otpustimo sve ono poznato i suočimo se s nepoznatim.

Prekrasna stvar o procesu kojeg učimo kroz Ho’oponopono jest da se, sve što tražimo, sve za čim teži naša duša, nalazi u tom nepoznatom. Naravno, osjećat ćete strah kada dođe do otpuštanja vama poznate realnosti, ali svejedno to morate učiniti. Znajući to, ako bude voljni upitati za pomoć, pomoć će biti tu za vas. Sve što trebate je upitati, jer imate slobodnu volju. Svemir ne može intervenirati ako vi to ne zatražite. Kada prakticirate Ho’oponopono, ono što u biti činite jest da tražite pomoć. Preuzimate 100% odgovornosti za svoju stvarnost i dajete Bogu dopuštenje da vas uzme za ruku, vodi i štiti. Niste sami. Pitajte i dobit ćete.

Budite voljni promatrati taj strah, znajući da to niste vi. Vi ste iznad toga. Radeći to, taj će se strah odmah istopiti i nestati.
Čim strah nestane, na njegovo mjesto dolazi inspiracija i vodi vas natrag u raj, makar na jednu sekundu! I kada se pojavi sljedeće sjećanje, nedoumica ili strah, samo nastavite otpuštati, trenutak po trenutak. Kada se strah pojavi, učinite mi uslugu: dišite. Prva stvar koju učinimo kada se pojavi strah jest da prestanemo disati, zato će ovaj mali korak biti od velike pomoći pri otpuštanju strahova.

Razmislite o tome, imate mogućnost vidjeti svemir onakvim kakvim ga Bog vidi, bez straha. To je kao da ga vidite po prvi put, kao da ste novorođenče. To je nova šansa da počnete ispočetka. Sreća koju tražite nalazi se iza svakog “hvala” i “volim te”. Nastavite to govoriti svom strahu, nedoumici, mišljenjima i predrasudama prije nego ih otpustite. Budite zahvalni za strah, jer se pojavljuje da vam ponudi još jednu šansu da otpustite. To je dobar alarm, govori vam da je vrijeme da se probudite, da učinite nešto drugačije, ili možda da je vrijeme da se pokrenete, da djelujete. Strah je nešto što mi kreiramo u našim mislima, i naša vjera u njega mu daje snagu.

Čim postanemo svjesni ove istine, strah se jednostavno istopi.

– Mabel Katz

– Prijevod: Magdalena Pulić

* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/

Na duhovnom putu… 2. dio

Posted by Admin in Vaš blog

…Nastavak:

Dakako, iskustvo tog čovjeka paradigma je svačijeg iskustva na duhovnom putovanju, svakoga onoga tko je na putovanju dostatno dugo da se proces razvije. Kad god je neki emocionalni program osujećen, smjesta iskusimo spontanu emocionalnu reakciju. Dogodi li se nešto što potkopava našu potrebu za određenim simbolom sigurnosti, odmah se pojavljuje osjećaj žalosti ili ljutnje. Kad primjerice, stignemo na posao i poslodavac nam kaže da se drugi radnici žale na nas, te nas uputi da potražimo drugi posao, neposredna reakcija može biti osjećaj povrijeđenosti. Neodgodivo se pojavljuje komentar: Tko mi je to učinio? ili Kako će to izgledati u mojoj poslovnoj biografiji? Nakon jedne ili dvije obrambene misli poput tih, osjećaji ubrzano počinju vriti…
Bilo koja uznemirujuća emocija upozorava nas da je možda osujećen neki emocionalni program. Uzrok može biti nečije loše vladanje ili neugodan događaj.

Da bismo stalno bili sretni, nitko se ne treba promijeniti osim nas samih.

Zaključak:
Navedeni prikaz je odličan primjer onoga što nam se svakodnevno dešava i sa čime se suočavamo u vlastitom svemiru. Jasno je da se radi o programima, zapisima koji se nalaze u našoj memoriji… Što onda možemo napraviti da ne bismo svakodnevno upadali u neugodna stanja poput ovoga iz početka priče. Ako obratimo pozornost na bolne emocije, osjetimo ih i imenujmo … osjećam krivnju, ljutnju… prihvaćamo ih (preuzimamo odgovornost)… jer “korjenito iscjeljenje proizlazi iz prihvaćanja situacije, jer je u njoj na neki način prisutan Bog”.
“Izražavamo li svoje osjećaje da bismo pobjegli od bola, vraćamo se tamo od kuda smo krenuli”…. jer negativno postojati jedino ako odbijamo Voljeti i Oprostiti (ho’oponopono).
– Daniela Pal Bučan

Na početku duhovnog puta

Posted by Admin in Vaš blog

Uzmimo čovjeka koji se uputio na duhovno putovanje i koji je odlučio provoditi moralne vrijednosti pravednost, smirenost, umjerenost…

Dogodilo se da s njim radi tajnica koju ne može podnijeti; njihove se kemije ne slažu. Donio je svakovrsne odluke da voli tu osobu. Ništa nije pomoglo. Na kraju, odlučio je oprostiti svima sve što se dogodilo u prošlosti i nikad se više neće naljutiti.
Prvog dana pošto se vratio na posao, ušao je u ured s novodonesenom odlukom i otkrio da je tajnica napravila nekoliko nevjerojatnih gluposti… I ne samo to… za vrijeme pauze nestala je na nekoliko sati ostavljajući ga da se nosi sa svim telefonskim pozivima i razgovorima. Zatim se vratila, upala u ured govoreći kako je srela bivšeg dečka i da treba ići s njim preko vikenda na obalu, pa ga moli da obavi njezin dio posla… bez zahvale izašla je van iz ureda.
Sa svakim udarom, uvrijeđeni se čovjek odupirao rastućim osjećajima ljutnje.

Mozak i živčani sustav, nalik su kompjuteru. Mnogi će suvremeni kompjuteri, na naredbu za brisanje programa, pitati : “Želite li zaista izbrisati ovaj program?”… Zbog njegovih dobrih odluka, biokompjuter tog čovjeka ispisao je slično pitanje: “Jesi li siguran da doista želiš taj program ljutnje?” Kao odgovor na svaki neugodni događaj tijekom dana, on uzvraća: “Ne, ne želim taj program”.

Četiri su sata poslije podne. Pomalo umoran, osjeća da su već pomalo potrošene blagodati jutarnje molitve. Kompjutersko pitanje ponovo bljesne na njegovu unutrašnjem zaslonu svijesti: “Jesi li siguran da doista želiš taj program ljutnje?”
Ovog puta njegov odgovor je gotovo vrisak: “Da, daj mi cjeli program!” Crvena svjetla počinju bljeskati. Kompjuter počinje istiskivati ispis. Vani istječe sve ono neprilično što je ikad propatio zbog te žene. Zatim se pojavljuju svi neugodni ljudi koje je ikada sreo, svi događaji koji su ga ikada uzrujali, sva njegova ljutnja i osvetoljubivi osjećaji prema bilo kome, svi programi tako da upućuju jedni na druge, uz pomno smišljene komentare zabilježene u njegovoj bazi podataka. Kako je njegova ljutnja prerasla u bijes, pojavila se misao -zašto netko ne spali tu ženu? Taj je komentar promaknuo njegov bijes u gnjev. Sljedeći komentar je bio -zašto Bog munjom ne sprži tu ženu!? On je gnjev raspalio u jarost. Preuzelo ga je stanje privremene bezumnosti te je završio: “Ne, ne! Dajte mi da je zadavim golim rukama!”
Ispis može trajati satima. Na koncu čovjek skuplja papire sa stola i odlazi kući temeljito uznemiren. Njegova žena i djeca bacaju samo jedan pogled na njegovo lice i bježe glavom bez obzira. Večer je upropaštena. Ne može jesti. Ne može spavati…
Ujutro se budi sa glavoboljom i osjećajem totalnog poraza. U očaju uzdiše: “O, Bože, što je krenulo pogrešno?”
Nastavlja se…
– Daniela Pal Bučan

Poziv na ljubav

Posted by Admin in Citati

Bog prilazi našem nagomilanom smeću s nečim poput kompresora i počinje se probijati kroz naše obrambene mehanizme razotkrivajući tajne zakutke koji kriju neprihvatljive dijelove nas samih. Možemo pritom pomisliti da je to kraj našeg odnosa s Njime. Mnogo toga mora se isprazniti i iscijeliti želimo li biti prijemljivi za uzvišenu komunikaciju s Bogom. Potpuni prijenos božanskog života ne može doprijeti do nas i potpuno se čuti ako su smetnje lažnog ja preglasne”.

– Thomas Keating, “Poziv na ljubav”

Kad zapnemo u problemu

Posted by Admin in Vaš blog

A što ako smo zaglavili u nekom problemu?
Što uopće znači zaglaviti u nekom problemu?
Dr. Len kaže da prvo moramo otpustiti… što sad to znači?
Evo primjera… Recimo da imamo problem s nekom osobom ili smo ga imali i ono što doživljavamo ili smo doživjeli nije nam se svidjelo i taj loš osjećaj nosimo sa sobom. On je tu… svjež… u bilo kojem trenutku ga možemo prizvati i osjetiti…
A htjeli bi smo:

1. da tog iskustva nije ni bilo,

2. da tu osobu nikada nismo upoznali,

3. da se ta osoba toliko promjeni da više ni na koji način ne sliči na onu osobu koja nas je povrijedila…
(ima toga još, ali i ovo je dovoljno).
Dakle, nešto od ovoga očekujemo… i hopsamo i kao da se ništa ne dešava na očigled… i nas polako hvata nervoza… Znamo da se čisti, ali zašto je baš tako teško?
U stvari, najčešće nismo niti svjesni da smo se čvrsto uhvatili za SLIKU problema… unutar sebe imamo ZAMRZNUTU SLIKU koja nas muči (to je jasan i precizan osjećaj koji ta osoba ili sjećanje na nemili događaj izaziva u nama) i mi tu SLIKU brižno čuvamo u sebi… služi nam kao predložak kojim ćemo izvršiti usporedbu kad se stvari promjene…
E u tome i jest problem… promjena se ne može desiti iz vani ako se nije prvo desila unutar nas… a kako će se išta desiti kad se mi tako grčevito držimo fiksirane SLIKE… Znate onaj pokus s majmunom, kavezom i bananom. Majmun je gurnuo ruku u kavez da bi uzeo bananu i kavez mu je zarobio ruku… jedini način da se oslobodi je da pusti bananu… Nama se dešava nešto slično…
A ima još nešto zanimljivo u cijeloj priči oko problema… U životu ništa nije statično, sve se mijenja… i osoba koja nas je povrijedila prije pet minuta sad više nije ista ta osoba, a nismo ni mi… a zašto se mi onda tako grčevito držimo slike koja može biti trenutno bolja ili gora, ali nikako onakva kakvu smo zapamtili?
Ono što nas stvarno muči nije sam problem u stvari… niti njegov sadržaj (jer to se lako izbriše)… nego taj grčeviti stisak , od njega se osjećamo loše i sve nas boli jer ne želimo ili ne znamo otpustiti (sjetimo se majmuna i banane)…
Jer kad smo spremni otpustiti… problem je riješen iste sekunde… a njegova manifestacija u vanjskom svijetu je pitanje trenutka…♥ ♥ ♥
– Daniela Pal Bučan

Umjesto uspavanke…

Posted by Admin in lskustva
Moja petogodišnja kći spava sa mnom otkada se rodila, ali to uspavljivanje nikada nije bilo kraće od 2 sata uz stalno povlačenje za kosu, pa prst u oko, nos, uho, gdje bi stigla. Ne moram ni opisivati koliko bi noći ja proplakala jer sam bila na rubu živčanog sloma…
I prije četiri večeri rekoh sebi: a hopsati? I kažem joj dobro poznate riječi – volim te i hvala ti, hvala ti što postojiš… Nemojte misliti da joj inače ne govorim da je volim, ali ovaj put je to iz mene drugačije izašlo. Pogleda me raširenih očiju, zagrli, poljubi i u roku dvije minute zaspi bez čupanja, potezanja… i sljedeće tri večeri… Znam da nastavak slijedi.
Hvala, hvala, volim, volim…

Miljenka Kalina Ivanović

Ho’oponopono razgovor s Bogom

Posted by Admin in Ostalo

Došao čovjek kod Boga i pita ga Bog – što je bilo, postoji li kakav problem?
– Bože, ništa ne valja u mom životu… ni s čim nisam zadovoljan, možeš li mi molim te nekako pomoći?
– Mogu, naravno…  -kaže Bog. Evo sve što trebaš je da po cijele dane ponavljaš: volim te ili hvala ti ili jedno i drugo… kako ti odgovara..
– Aha… a koliko često to trebam ponavljati? – pita čovjek.

– Cijelo vrijeme…odgovara Bog.

– Zašto cijelo vrijeme?… Zar nije dovoljno recimo samo nekoliko puta na dan…? – zabrinuto će čovjek.
– Pa ako hoćeš rezultate nije dovoljno… treba ponavljati cijelo vrijeme… – reče Bog.
– Dobro… – zahvali se čovjek i ode doma.
Nakon par dana intenzivnog ponavljanja preporučenih izjava čovjek se uputi natrag Bogu… pa kad stigne k njemu požali mu se:
– Bože ovo ne djeluje… evo već neko vrijeme ponavljam i ništa se nije desilo… čak mi se čini da je malo gore. Molim te, daj mi nešto drugo… nešto jače, djelotvornije…
– Pa dao sam ti… ovo djeluje trenutno… reče Bog.
– Ma, ne bih ja baš rekao… možda kod drugih… kod mene je očigledno drugačije… jednostavno ne djeluje… – uvjereno će čovjek.
– Dakle, misliš da sam pogriješio?… – blago će Bog.
– Joj ne… ne mislim… samo bih htio biti siguran da ovo djeluje… da ne govorim bez veze hvala ti i volim te po cijeli dan… – opravdava se čovjek.
– Vidiš, dragi moj… – mirno će Bog… – cijeli Svemir je satkan od moje ljubavi i nema mjesta gdje je nema… čak i tamo gdje se čini da je nema… tamo je… samo je malo bolje sakrivena i ti je s volim te i hvala razotkrivaš… Sve u ovom Svemiru ima svoju vibraciju… i kad vibrira ljubavlju i zahvalnošću… savršeno vibrira…
Kad na primjer koristiš sapun koji je izradio mrzovoljan čovjek nešto od tog raspoloženja završi i na tvojim rukama… i onda ako ti sa takvim rukama zamijesiš kruh… nešto od mrzovolje završi i na tom kruhu… a na kraju i u želucu tvojih ukućana…
Ali, ako bi ti, prije nego ga upotrijebiš, tom sapunu rekao volim te i hvala ti… time bi promijenio njegovu strukturu i ona bi postala savršena, a mrzovoljnost bi nestala… Time nisi samo promijenio sapun, nego i sve ono negativno što je moglo proizaći iz posljedica da to nisi učinio… Ponavljanjem volim te i hvala ti, ti mijenjaš Svijet… skidaš sa njega sve ono što mu ne pripada…♥ ♥ ♥
– Dani Ella

Tko sam ja?

Posted by Admin in Vaš blog

Tko sam ja? 😀 …vječno pitanje… na koje su odgovarali do sada svi… odnosno na to pitanje imaju svi odgovor, koji je proizašao iz vlastite prosudbe sebe i svijeta…

Ali kad bi nas netko pitao dali zbilja znamo tko smo… i ako bismo bili iskreni… odgovorili bi da ne znamo. To je kao u onoj bajci Carevo novo ruho… sjećate se… car je cijelo vrijeme gol, a svi se prave da nije.
Ono što znamo (u što možemo biti sigurni) je da smo se poistovjetili sa određenim “stvarima” za koje smatramo da nam pristaju, odgovaraju… ustvari u glavi smo si složili, osmislili vlastitu kombinaciju osobnosti i sad s njom paradiramo po svijetu, kao što bi prošetali sa odjevnom kombinacijom koju smo si sami složili (izabrali)… A u stvari mogli smo izabrati i nešto drugo… A zašto nismo?… Vjerojatno zato što smo tim činom pokušali sebi dokazati da znamo tko smo i što želimo…

Dakle, ispada da si mi na neki način izgrađujemo vlastitu osobnost i tako stvaramo sliku o sebi… sa kojom se prezentiramo svijetu u kojem živimo. U toj igri smo prilično dosljedni i čvrsto se držimo nekih uvjerenja… Tako na primjer ako za sebe mislimo da smo promišljena osoba i napravimo nešto nepromišljeno… uzrujavamo se, pitamo se kako je to moguće da se to desilo baš nama… kažnjavamo se na razno-razne načine… a sve kako bi dokazali sebi i svijetu da znamo tko smo mi ustvari…

Istina je da je “car gol”… mi o sebi ne znamo ništa… sve što mislimo da znamo je ustvari samo etiketa (program) koji smo si prisvojili jer mislimo da je na taj način lakše živjeti, jer mislimo da trebamo imati kontrolu nad vlastitim životom…
Možemo biti lijepi, a i ne moramo… možemo biti smireni, a i ne moramo… može biti dan, a može biti i noć… nekada je hladno, a nekada je toplo…
Ništa od toga nismo mi… onako konačno… zabetonirano ;D… za sva vremena.
Možemo odahnuti. Ono što mislimo da jesmo… nismo sigurno…
Znači, prije smo Ništa nego Nešto… jer to Nešto je određeno, definirano i samo nas žulja na svakom koraku ;D…
Što kažete da pobrišemo tu sliku o sebi… hvala, volim te, hvala, volim te ♥ ♥ ♥
– Daniela Pal Bučan

Čišćenje vodom

Posted by Admin in lskustva

Tekst koji ćete pročitati nije citat učitelja Ho’oponopona, nego razgovor s osobnim vodičem jednog ho’oponoponovca. Upute koje je dobio odnose se na njega osobno, dolaze iz njegove Inspiracije. Kako se čisti vodom, naći ćete u rubrici Mediji. Uživajte u tekstu:

Lipi moji hopsići, evo, i ja sam odlučio porazgovarati sa svojim duhovnim Vodičem (don’t laugh 🙂 o pitanju tehnike čaše vode. Pa evo što dobih:

P: Na koji način voda vrši čišćenje?

O: Tako da u sebe prima energiju, vibraciju, osobnu povijest i konačno, svijest onoga što želimo da očisti!

P: Kako ćemo označiti na papiru problem? Ako želimo, npr. očistiti bolest neke osobe, kako ćemo to izvesti?

O: Napišite na papir ime te osobe ili još bolje, postavite njenu sliku! Navedite o kojoj se bolesti radi, ako je poznato. Voda će primiti u sebe vibraciju, ona će to čistiti jer je jako “magnetična”, sve može primiti u sebe!
Prethodno, obavezno se obratite vodi, pomozite joj da to očisti, recite joj da je volite i zahvalite joj se što čisti za vas! Potom stavite sliku ili tekst.

P: Kako da čistimo novac?

O: Vi ne čistite novac, nego vaš osjećaj prema novcu! Postaviti ćemo to ovako: postoji odnos: vi i novac – voda će to sinkronizirati, biti posrednik između te dvije vibracije – vas dvoje! Zato napiši svoje ime (ili stavi svoju sliku) i stavi novac, zajedno, jedno s drugim – ispod čaše! Neka voda to izjednači, izbalansira, neka upije u sebe programe jednoga i drugoga. Na taj način će učiniti transformaciju, promijeniti će odnos između vas dvoje. Manifestacija može doći u obliku ideje o novcu, informacije, tvojoj spremnosti primanja novca u bilo kojoj formi i obliku, direktno ili indirektno (poklon, posao i sl.).

P: Zašto sliku?

O: Slika je zgodniji medij jer sadržava kvalitetniju informaciju, proizvodi snažnije valove sjećanja prema onome što je na njoj. Ipak, u nedostatku ili nemogućnosti slike, možete napisati ime ili tekst koji opisuje problem.

P: Kako čistiti odnose sa ljudima, recimo, sa nekom osobom s kojom imamo problem?

O: Svugdje gdje postoji dva, gdje pokušavamo popraviti nešto, dvije stvari, uvijek obje stavljamo i prepuštamo vodi da ih izbalansira, da ih primi u sebe, njihova sjećanja, informaciju, kod, energetski zapis. Voda će ih nastojati po difoltu uravnotežiti, stvoriti novi odnos, kao što vodena bujica stvara sebi nove putove, uvijek najkraće i najjednostavnije jer je to u njenoj prirodi. Programiranje i stvaranje novih zapisa okoline je taj koji vrši poremećaj u vodi, no ona ima u sebi ugrađenu primarnu funkciju, prioritet uravnoteženja, prvo sebe, pa okoline u novu vibraciju, zapis, integritet (to je vidljivo i na globalnoj razini kroz promjenu klime). Kada voda počinje ovaj proces, moguće su razne manifestacije, pa i drastične, korjenite promjene, ona može promijeniti krajolik u potpunosti! U tom trenutku ćete polako osjećati kako se topite, rastvarate pri pomisli na tu osobi, kako se mijenja vaš osjećaj prema njoj.
To voda može učiniti za vas, ali obavezno joj se obratite i zahvalite, recite joj da je volite! Time dajete vodi osobnost, vaš pečat, dio sebe i onog što jeste, te dozvolu, kao i spremnost da zaista želite tu promjenu! Voda će to razumjeti, izvršiti vlastitu transformaciju na energetskoj i materijalnoj razini i krenuti na obavljanje zadatka, rješavanje problema koji imate kroz najbrži proces – uravnoteženjem.

P: Što još može reći o tehnici čaše vode?

O: Možete to raditi i sa velikim vodama, rijekama, morem, jezerima, pa i bazen će poslužiti! Ako imate priliku, možete ugaziti u, recimo, more, zamišljati problem ili osobu i zamoliti more da ga očisti. Možete upotrijebiti neki mediji, visak ili rašlje, neka vam bude indikator kako se odvija to čišćenje. Također, možete stajati i na kiši, hodati po njoj, namjeravati čišćenje. Kad je čišćenje namjeravano – kao da se stvara nekakav stream (kanal), energetski prolaz – svi oni aspekti što se uravnotežuju prolaze kroz taj kanal negdje drugdje (nisam ovo posve skužio), voda to kupi u sebe!
Također, vodu možete koristiti kao stalni model liječenja za sebe. Obratite se vodi u sebi! Kod unošenja nove količine vode, programirajte je da vas liječi! Zahvalite joj se dok držite čašu u ruci, recite joj da je volite i da je molite da vas liječi oko tog i tog problema. Onda je polako ispijajte, ali i dalje sa namjerom da vam ona liječi problem, kao da pokušavate uspostaviti inteligentan odnos s njom, s vodom. Neprestano to radite, predajte se vodi, pijte je sa užitkom, sa svjesnošću! To je moć vode.

A što reći Vodiču, nego Hvala Ti, Volim Te, pa to i učinih 🙂

– Neno Lubich