Moj izbor

Posted by Admin in Vaš blog

hopKad se iscrpiš razmišljajući, odlučujući, odabirući, premišljajući, zaključujući, analizirajući itd itd i kad se još uvijek nisi maknuo s mjesta, tj ništa što si odlučio, zaključio, odabrao,… nije se dogodilo, materijaliziralo, došlo u tvoj život, a umoran si ko pas, imaš dva izbora: nastavi dalje tako u nedogled ili počni hopsati sve u šesnaest i shvati da ne znaš ništa, prepusti sve Bogu da učini onako kako je najbolje za tebe i cijeli svijet i pusti…
A ako nemaš što raditi jer si odlučio sve prepustiti Bogu, zuri u sunce i upijaj njegovu energiju. Veća je korist od svega ranije nabrojanog!

 Sunčanje na terasi uz Hvala i Volim te – my choice!

– Marijeta Matijaš

Promjena percepcije

Posted by Admin in Vaš blog

hopJutros kad sam došla na facebook, s pjesmom u glavi i osmijehom na licu, shvatila sam jednu stvar (nije da je nisam do sad primjećivala ili da je do sad bilo drukčije, ali sam sad ja SHVATILA) Dok sam listala po objavama od svojih prijatelja koje mi dođu na zid, vidjela sam samo Željku Markić, referendum, pahulje, Don Grubišića i ne znam šta sve ne. I tako je zapravo već danima. Čistim čistim čistim i naprosto ne mogu to više gledati  Jeste primjetili da svakih mjesec dana narod ima novu zanimaciju? Naravno da nije bitno jel će to biti Željka, ili će biti nešto treće, ali će biti nešto čime se će ljudi pozabaviti u toj mjeri da se u jednom cijelom danu ni jednom neće sjetiti SEBE. Novine će pisati samo o tome, na kavi ćete slušati samo o tome, čak će i TV šuškati samo o tome. Toliko smo okrenuti od sebe umjesto prema sebi i toliko nam je lako naći nešto, samo kako bi malo pobjegli od sebe! Od malena nas uče da je važno sve ono što je vani – a vani nema ničega  Stalno nam nude neke nove preokupacije i distrakcije – a jedino čemu služe jest da nas udalje od sreće i slobode  (no opet, možda smo si ih sami ponudili :)) No dok pogledom i umom gledamo stalno toliko u prošlost, u budućnost, u neku krnju sadašnjost, dok se borimo za bitke koje niti ne postoje – gdje smo tu mi? Nije ni čudno da su ljudi nesretni, da ljudi ne poznaju sami sebe kad smo toliko rascjepani, a gdje je tek ono jadno, zanemareno i nevoljeno Unutarnje dijete koje čuči u njima?

Znam da se na ovoj grupi ne piše o ružnim stvarima, stoga nije ni ova moja objava imala takvu namjeru (pa molim da ne bude komentara o gore spomenutim temama koje su mi samo poslužile kao primjer) Zapravo je ova objava nešto lijepo – jer sam je htjela napisati da kažem da se osjećam divno! Osjećam se sretnom osobom koja je po prvi put sve te objave pogledala bez da se emocionalno angažiram oko njih. Osoba koja je sretna što se okrenula sebi i koja zna da ima još puno divnih ljudi koji rade to isto, koji mijenjajući sebe mijenjaju i svijet i da je sve to vani samo predstava koja se odigrava, a moj je zadatak čistiti.

Ne kažem da treba biti pasivni promatrač u društvu i misliti isključivo na sebe – godinama se aktivno angažiram po raznim pitanjima. Ali ono što sam shvatila jest da aktivan promatrač ili osoba koja djeluje nije isto što i emocionalno angažiran čovjek koji se 24h dnevno ljuti, nervira oko nečega, “razgovara s ekranom”, potom se ljuti i na druge što oni ne rade ništa i sl. – a u suštini se ne mijenja ništa, osim što ljutnja raste, osjećaj nemoći raste itd.. Aktivan si onda kada možeš dio dana s ljubavlju i u miru nešto uraditi po pitanju nečega što te smeta, bilo u društvu ili bližoj okolini, ali sa Mirom u sebi, dok ostatak dana čistiš, čistiš i čistiš i veseliš se svakom danu i svakoj minuti 

Ova je spoznaja meni donijela veliki Mir, koji mi je jako trebao. Ne znam dal sam uspjela prenijeti taj osjećaj – ali kad uspiješ po prvi put sagledati stvari koje su i tebe samog do relativno nedavno mučile, smireno i jasno u umu (a kojima si opet hoćeš nećeš stalno bombardiran) – te ih uz jedno veliko HVALA i VOLIM TE pozdraviš i otpustiš, ne ostaje ništa drugo nego Mir  🙂

– Tanja Terlević

Sudbina

Posted by Admin in Video

Devetogodišnjak raspravlja o smislu života i univerzumu

Komentari lika što postavlja pitanja su, kako i dolikuje odraslom tipično podcjenjivački, kao “bravo mali, odlično mali”, čime zapravo potvrđuje vlastitu podčinjenost vjerovanju da je on ovo zaboravio . Zaboraviti ovo znači vjerovati da si zaboravio, to svi radimo, to je jedan od temeljnih programa!
Dječak je zapravo dao savršeni odgovor o sudbini – što je to sudbina! Kazao je da je sudbina djelovanje kroz donošenje odluka i mi je savršeno poznajemo. Nema iznenađenja niti čuđenja! Ono što nas preneraža i užasava je ništa drugo do nemoć preuzimanja odgovornosti za to djelovanje. Dječak kaže: sudbina – to smo mi! Ne postojim Ja i sudbina, nego samo Jedan!
Ono što nas plaši je neprihvaćanje našeg iskustva kroz djelovanje iz trenutka u trenutak, pa smo to kompenzirali vjerovanjem u upravljanje više sile nad nama.

Dječak također kaže da ne aaaaaaaačemo i tetošimo njegovu mudrost, nego da prepoznamo ovo sjećanje u nama, jer mi nikada nismo zaboravili! Nakon njega, dolaze druga djeca, govore nam kako su birali roditelje, kako su bili ovdje, ondje, a mi: “aaaaaaaa….ma bravo, ma divota” . No, to nije poanta, nego prihvatiti da znamo, savršeno dobro znamo baš kao i oni, tko smo, odakle i kuda idemo! Oni su tu da nas podsjete da preuzmemo odgovornost, umjesto izražavamo čuđenje, i počnemo djelovati kao netko tko savršeno dobro zna tko je! 

– Neno Lubich

  

Ho’oponopono – drevna havajska tehnika rešavanja problema i sticanja duhovnog mira

Posted by Admin in Ostalo

hop       Da li ste čuli za ho’oponopono? Ova neobična reč u prevodu znači ,,činiti ispravno,, ili ,,ispraviti grešku,, i naziv je za drevnu duhovnu tehniku sa Havaja, namenjenu rešavanju problema, isceljivanju tela i duše i samospoznaji. U Beogradu je u martu održan prvi ho’oponopono seminar.

​HO`OPONOPONO

DREVNA HAVAJSKA TEHNIKA REŠAVANJA PROBLEMA I STICANJA DUHOVNOG MIRA

 Tehnika se po zapadu proširila nakon što je pisac i govornik Džo Vitali, čuo za neobičnog psihoteraapeuta – dr Hju Lena, uspostavio kontakt s njim i objavio knjigu ,,Nulte granice,,. Dr Len, po obrazovanju klinički psiholog je radeći na zatvorenom odeljenju Havajske državne psihijatrije, za nekoliko godina na čudesan način ,,izlečio,, sve pacijente. On naime  nikada nije održao ni na jednu seansu sa pacijentom licem u lice. Na odeljenju su bili smešteni počinioci najtežih krivičnih dela – ubistava i silovanja. Psiholozi su posle mesec dana rada napuštali bolnicu, a većina osoblja je bila na čestim bolovanjima, da bi na kraju i sami otišli. Zaposleni su strahovali od napada pacijenata. Stanje na odeljenju bilo je u najmanju ruku zabrinjavajuće. Posle samo nekoliko meseci od dolaska dr Lena u bolnicu, najtežim pacijentima koji su bili u lancima, dozvoljeno je da slobodno hodaju, a drugima, koji su bili pod teškim sedativima, smanjena je doza lekova. Neki od pacijenata za koje se mislilo da nikada neće biti pušteni, bili su oslobođeni! Pored toga i osoblje je počelo da uživa u radu na odeljenju, tako da su se odstustva i bolovanja smanjila. Nakon nešto više od tri  godine, ovo odeljenje je zatvoreno!

Pa šta je to radio dr Len, psiholog koji se nije profesionalno konsultovao sa pacijentima? Jednostavno- čitao  je njihove dosijee i proučavajući ih, radio je na sebi. Za to vreme, pacijentima je bivalo sve bolje i bolje. Kako je to funkcionisalo? Dr Len je preuzeo potpunu odgovornost za vlastiti život, a pacijenti su sada bili deo njegovog života, te je tako bio odgovoran i za njih. Ceo svet je naša kreacija. Kada preuzmemo odgovornost za sopstveni život, tada sve što vidimo, čujemo, okusimo, dodirnemo ili doživimo na bilo koji drugi način postaje naša odgovornost jer se
nalazi u našem životu. Tako je dr Len jednostavno govorio: Žao mi je, hvala ti, oprosti mi i volim te, čitajući dosijea pacijenata, čisteći tako delove sebe koje je delio sa pacijentima.

 

Seminari Ho’oponopona u Zagrebu i Beogradu u 11.mjesecu 2017.g.

OSNOVNE POSTAVKE HO’OPONOPONO FILOZOFIJE

– Preuzimanje stopostotne odgovornosti za sve što nam se dešava u životu

– Postojanje nadsvesnog, svesnog i podsvesnog uma

– Mogućnost izbora, donošenje svesne odluke.

STOPOSTOTNA ODGOVORNOST

Najvažniji aspekt ho’oponopono tehnike je preuzimanje potpune odgovornosti za sve što se dešava u našem životu, uključujući i političke i ekonomske ne/prilike, ratove, nezaposlenost i sve ostalo što je na bilo koji način deo našeg života. Preuzimanje odgovornosti je od neprocenjivog značaja za svakoga od nas, jer tek kada iskreno prihvatimo ovu činjenicu, bićemo u stanju da menjamo i oblikujemo svoje živote. Problemi nikada nisu drugi ljudi, niti životne okolnosti, već način na koji ih mi doživljavamo i tumačimo, odnosno naša uverenja o tim ljudima i okolnostima.

Ne postoji ništa izvan nas, svi problemi su deo naših zajedničkih doživljaja

Prema ho’oponoponu ne postoji ništa izvan nas. Svi naši problemi su samo ponovljena sećanja, koja nam u sadašnjosti daju šansu da ih izbrišemo, birajući ljubav. Sećanja su u stvari programi koji nisu samo naši, već ih delimo sa drugim ljudima. Oni su dakle zajednički, a način da ih se oslobodimo je da preuzmemo potpunu odgovornost za njihovo postojanje i zamolimo Višu svest ( dr Len govori o Božanskom ) da ih izbriše. Čim preumemo odgovornost, programi gube svoju moć nad nama, jer smo svesni da mi kreiramo okolnosti u svom životu, kako bismo imali priliku da izbrišemo određene programe. Naravno, ne kreiramo mi svesno loše okolnosti, ali ponašajući se na određeni način, pod dejstvom nesvesnih programa, sebe dovodimo u različite, problematične situacije. Kada toga postanemo svesni, prihvatimo tu činjenicu i preuzmemo odgovornost, imamo šansu da ih izbrišemo. Pri tom, ne moramo biti svesni programa koje brišemo, a to često i nije moguće, jer se brišu oni programi koje smo tog trenutka spremni da izbrišemo.

Odgovornost i krivica nisu isto

U ho’oponoponu se naglašava značaj razdvajanja odgovornosti od osećanja krivice. Mi nismo krivi za postojanje svojih programa, ali jesmo odgovorni za njih, pošto u sadašnjosti imamo izbor da li da se i dalje držimo programa ili da ih izbrišemo. Koncept lične odgovornosti u ho’oponoponu je mnogo više od onoga što mi govorimo, radimo i mislimo. On uključuje i ono što drugi govore, rade i misle, a javalja se u našem životu. Kada ste u potpunosti odgovorni za sve što se javlja u vašem životu, znači da činjenica da se vaša prijateljica posvađala sa mužem, kada vam to ispriča postaje i vaš problem. Drugim rečima, u vama takođe postoje programi koji su slični ili identični i koje na ovaj način imate priliku da iscelite. Ne krivite nikoga za stanje u svom životu, već preuzmite odgovornost i isceljujte.

Mnogo toga se dešava na nesvesnom nivou – ego nema svu kontrolu.

Međutim, nemoguće je biti svestan svega što se dešava u nama i oko nas, jer mnoge stvari radimo nesvesno. Svakako da utičemo na stvaranje svog sveta upravo sada, ali to se u velikoj meri dešava nesvesno, bez naše svesne kontrole ili znanja. Ovo je razlog zbog kojeg samo pozitivno mišljenje često ne daje željene efekte. Naime, naš svesni um nije jedini kreator naše stvarnosti. Ogroman je broj informacija koje nesvesno primamo i šaljemo u spoljašnju realnost. funkcionisanja.

Jasno je da ne možemo kontrolisati svoje nesvesne reakcije. Ova želja za kontrolom u stvari potiče od našeg Ega. Složićete se da nije baš mudro dopustiti Egu da bira i odlučuje za nas, pošto smo se uverili da on ne raspolaže svim potrebnim informacijama.

Seminari Ho’oponopona u Zagrebu i Beogradu u 11.mjesecu 2017.g.

 

NADSVESNI, SVESNI I PODSVESNI UM U HO’OPONOPONU

Modernizovani Ho’oponopono, proces pokajanja, opraštanja i preobražaja je molba Ljubavi da poništi i izameni štetne energije sobom. Ljubav to postiže tekući umom, počinjući sa duhovnim umom, sa supersvešću. Zatim nastavlja kroz intelektualni um, svesni um, oslobađajući ga od energija mišljenja. Konačno, prelazi na emotivni um, podsvest, oslobađajući ga od štetnih emocija i puneći ga sobom.

Dr Len

Ho’oponopono kaže da je naš um podeljen na: nadsvesni, svesni i podsvesni um. Nadsvesni um ima ulogu oca i on predstavlja našu vezu sa Univerzumom ili Božanskim. On nas vodi i štiti, predstavlja čistu ljubav i saosećanje. Svesni um ima ulogu majke, on izražava našu volju, ima sposobnost da bira. Na neki način svesni um je vodič podsvesnom umu. Uloga svesnog uma je da brine o podsvesnom na isti način kao što majka brine o detetu, uz bezuslovnu ljubav, nežnost i pažnju. Svesni um nikako ne bi trebalo da bude grub prema podsvesnom umu. Podsvesni um je naš emotivni deo, to je naše Unutrašnje dete. Prema ho’oponoponu u ovom delu uma su smeštena sva sećanja, svi programi nakupljeni kroz različita iskustva, kako individualna, tako i kolektivna, te  zbog toga  ovaj deo nas pati.  Naš svesni deo je u stanju da odlučuje i zato može da preuzme odgovornost za programe u nesvesnom. Nesvesni um to nije u stanju. Odnos ova dva uma zaista podseća na odnos majke i deteta.

SLOBODAN IZBOR

Sve duhovne tehnike naglašavaju značaj slobodne volje. Pitanje determinizma i slobodne volje vekovima je zaokupljalo filozofe, psihologe i ljude koji su razmišljali o čoveku i njegovoj sudbini. Pristalice determinizma naglašavaju da ljudi prosto reaguju na nadražaje iz spoljašnje sredine i da je ta reakcija unapred određena individualnim razlikama u karakteru, osobinama, stavovim itd. Ovo mišljenje je donekle uprošćeno, jer ne uzima u obzir činjenicu da ljudi imaju mogućnost da promene svoje stavove i mišljenja, pa i neke bazičnije osobine svoje ličnosti ukoliko tako sami odaberu. Dakle:
Između nadražaja i reakcije postoji prostor. U tom prostoru leži naša sloboda i naša moć da odlučimo o svojoj reakciji. U našoj se reakciji skriva naš rast i naša sreća.
-Viktor Frankl

Svako ima moć da svojim izborom da smisao životu

Prostor između onoga što nam se događa i naše reakcije, ta sloboda da odaberemo reakciju, a time i učinak koji ona može imati na naš dalji život, pokazuju da možemo da postanemo rezultat svojih odluka, a ne svojih preduslova. Mi imamo moć da izaberemo svoju reakciju na određene životne okolnosti. Imamo moć da oblikujemo svoje uslove, to je naša odgovornost, a ako zanemarimo taj prostor, tu slobodu, tu odgovornost, naš život bi mogao da izgubi smisao.

Stvar je izbora da li ćemo živeti po sećanju ili iz inspiracije

Mi dakle svesno odlučujemo da li ćemo da preuzmemo potpunu odgovornost za svoj život ili nećemo. Preuzimajući potpunu odgovornost, oslobađajući se programa, mi u svoj život puštamo inspiraciju, a to su, prema dr.Lenu, trenuci kada nam se  obraća Božansko na različite načine. Dr Len kaže da svoj život možemo živeti na dva načina – iz sećanja ili iz inspiracije. Sećanja su stari program koji se ponavljaju, a inspiracija je poruka koju nam šalje Božansko. Jedini način da dođemo do inspiracije je da očisitmo sećanja. Važno je da to činimo stalno.  Kroz inspiraciju možemo dobiti neku novu ideju za posao koji trenutno stagnira ili poziv od važne osobe. Šta god da se dogodi poželite mu dobrodošlicu i zahvalite za to svim srcem.

Erik Bern, osnovač TA

KAKO FUNKCIONIŠE HO’OPONOPONO

 

Svi mi i sve što doživljavamo deo je istog, stoga je međusobni uticaj nužan

Mi utičemo jedni na druge i na nesvesnom planu, ne samo na svesnom. Prema teoriji morfogenetskog polja biologa Ruperta Sheldrakea, naše telo i um dobijaju potrebne informacije iz zajedničkog bazena znanja i sklonosti koje je dostupno svima nama i koje nas povezuje. Kada neko od nas promeni svoj način razmišljanja, svoja osećanja, način života, sve to u određenoj meri utiče na stanje našeg zajedničkog polja i čni taj način razmišljanja, ponašanja i života dostupnim drugim ljudima. Ovo se odnosi na sva osećanja, ponašanja, verovanja i razmišljanja bez obzira da li su pozitivna ili negativna. Kada se tvrdoglavo držimo svojih starih verovanja i ponašanja, time utičemo i na sve druge ljude.

Sva živa bića i svi sadržaji pripadaju jedinstvenom, holografskom Univerzumu. Sve misli, emocije, sećanja, akcije i reakcije, kao i svi fizički predmeti i bića i interakcije među njima zapravo su manifestacije jedne univerzalne svesti. Sve što se ispolji u našem iskustvu, na bilo koji način, kao biće, događaj ili pojava, već je postojalo u Univerzumu u latentnom ili potencijalnom stanju. Ništa novo ne nastaje iako našem subjektivnom opažanju sve izgleda kao novo. U stvari, sve što je ikada postojalo, što postoji ili će postojati, postoji oduvek. Samo je ispoljavanje stvar našeg individualnog iskustva i zato mi to ispoljavanje možemo da kontrolišemo.

Kada ponovo doživim isto imam izbor da se oslobodim sećanja

 Dr Hew Len kaže: ,,Kada doživljavam sećanja problema koji se ponavljaju, imam izbor. Mogu ostati uključen u njih ili mogu zamoliti Božanstvo da ih oslobodi putem transformacije, čime bi doveo moj um u izvorno stanje nule ili praznine, oslobađanja sećanja. Kada je moje pamćenje oslobođeno, ja sam u stanju Božanskog Sopstva onakvog kakvim me je Božanstvo stvorilo, kakvo je i ono samo. U radu sa ljudima, uvek sam molio Božanstvo da preobrazi sećanja iz moje podsvesti, koja se ponavljaju kao moja percepcija, moje misli, moje reakcije na njih. Iz nultog stanja, Božanstvo moj podsvesni i svesni um obasipa inspiracijom, dozvoljavajući mojoj Duši da doživi ljude kao što ih Božanstvo doživljava. U kontaktu sa Božanstvom, sećanja koja se preobraze u mojoj podsvesti takođe se preobraze i u podsvestima svih umova. Kako je divno shvatiti da Mir i Sloboda počinju sa mnom.

 HO’OPONOPONO ALATI

 Ne govorite Božanstvu „Molim te,oprosti mi“

zato što božanstvo želi to da čuje –
to govorite zato što vi treba to da čujete.

Dr  Len

 Izgovarajući jednostavne reči ,,Volim te,, mi dopuštamo Božanskom da ,,briše,,podatke iz naše, a time i iz kolektivne podstvesti koje smo spremni da otpustimo. Mi ne znamo šta je to tačno, ali nije ni neophodno da znamo, jer zna Bog. Izgovaranje ovih reči, otvara vrata Božanskom i vodi nas u stanje koje se u Ho’oponoponu naziva ,,nula,,a predstavalja doživljaj potpunog stapanja i jedinstva sa Božanskim.

Ovoj  frazi možete dodati i ,,Hvala ti,, ,,Žao mi je ili Izvini,, ,,Molim te, oprosti mi,,.Korišćenje ovih fraza je takođe korisno i pomaže da se povežemo sa jedinstvom, ali prosto nije neophodno da izgovaramo sve, jer su svi ho’oponopono alati sadržani u svakoj pojedinoj frazi. Dakle ako kažemo ,,Volim te,, to je isto kao da smo rekli: ,,Hvala ti, žao mi je zbog svih programa u meni koji su prouzrokovali ovaj problem. Molim te, oprosti mi. Volim te,,. Moguće je da će vam u nekim situacijama više odgovarati ponavljanje svih fraza, a u nekim drugim samo jedne. Pokušajte i otkrićete šta vam više odgovara.

 Ljudi se često pitaju kome mi u stvari upućujemo sve ove reči i da li je potrebno da mislimo na neki problem dok ih ponavljamo ili da zamišljamo željeni ishod nekog događaja i slično. Tehnika se zasniva na prihvatanju stopostotne odgovornosti za sve što nam se dešava i korišćenju pomenutih fraza odnosno alata. Dok ih izgovaramo nije neophodno da osećamo ljubav ili zahvalnost niti da mislimo na određeni problem, mada ćemo u situacijama kada smo okupirani nekim problemom, naravno misliti na njega. Izgovarajući ,hvala ti…volim te,, mi se obraćamo svom Unutrašnjem detetu, jer je ono to koje oseća i pati. Najvažnije je da ove rečenice ponavljamo što češće u toku dana, a ako je moguće i da se uspavamo izgovarajući ih.

Ljubav – Bog može da isceli apsolutno sve. Naš zadatak je samo da ga to zamolimo. Ne možemo pogrešiti u procesu čišćenja, ako preuzimamo potpunu odgovornost za sve u našem životu i ako smo voljni da otpustimo znajući pri tom da ne znamo šta u stvari treba da bude otpušteno. Kada ,,čistimo,, stvari u svom životu, vrlo brzo menjaju se i drugi ljudi oko nas, kao i okolnosti. Ipak, važno je da se oslobodimo očekivanja i prepustimo se Ljubavi.

 

Seminari Ho’oponopona u Zagrebu i Beogradu u 11.mjesecu 2017.g.

 – Suzana Vemić

Preuzeto s: http://www.telozivotnikompas.org/#!hooponopono/c946

Ho’oponopono i komunikacija

Posted by Admin in Vaš blog

hopVezano za ovu Majinu sliku, evo da i ja podijelim jedan svoj seminarski uvid s vama.

Tijekom seminara Mabel je prepričavala jednu situaciju sa nekog od njenih prethodnih treninga govoreći: “….I onda sam čistila dok mi je to govorio, kako bih ga mogla ČUTI!…”
Zapelo mi je to za uho, ali mi nije baš bilo jasno što joj znači ta rečenica dok nismo kasnije odradili vježbu u paru u kojoj osoba A samo šuti i čisti, bez komentara, dok joj osoba B priča o svojim problemima. Ja sam trebala šutjeti, ali sam se jedva suzdržala da ne komentiram, i tad sam shvatila koliki je to zapravo automatizam. Nakon što sam se uspjela posvetiti čišćenju koje je išlo paralelno sa slušanjem, nekako sam bolje čula i shvatila što mi partnerica priča.
Dogodila se u stvari vrlo opipljiva razlika i nova kvaliteta u percepciji. I uopće nije bio problem hopsati i slušati, koliko god se to činilo teško.
Hopsanje + aktivno slušanje = nova kvaliteta, nova dimenzija komunikacije. Sad kad mislim o tome, shvaćam da sam zaista čula što govori, jer dok sam hopsala, ja sam je slušala/čula iz nule! To je fakat bio uvid…

…Ako ne čistim dok nekog slušam, čujem u biti i svoje misli kroz koje interpretiram tuđu priču, slušam kroz svoje filtere. Čujem sebe i svoje projekcije, svoje programe baš kao što ovaj na gornjoj fotki crta sebe, jer je on sam program (Dr Len reče da tijelo postoji samo kao posljedica sjećanja, tijelo je znači samo program, wow!)
Pa što onda možemo vidjeti i čuti, nego samo svoj program, osim ako ne dođemo u nulu. Iz nule vidimo i čujemo stvari kakve jesu, bez filtera/programa kroz koje ih inače tumačimo. A dobra vijest je da nam i hopsanje s vremenom može postati automatska radnja a uz to i filtera brisalica pa tako dobijamo i sve jasniju, širu i istinitiju sliku…

– Duška Milinković

Iskustva sa seminara, 7.dio

Posted by Admin in lskustva

hop Seminar mi je zaista pootvarao sve prozore i sva vrata moje ‘kuće’. Ne mogu vjerovat koliko je moćno…. Nisam imala nikakvih očekivanja i nije mi bilo jasno zašto uopće idem, jer kao hopsam već godinu ipo i seminar mi ne treba, a kad ono…. Čisti primjer kakav može bit cijeli život ako se pustimo, ako skočimo i ako prestanemo očekivat…… HVALA!!!!!

– Jelena Cvrlje

Predivno iskustvo odlaska na seminar. Ljubav koja se pretače iz lica ljudi punih topline u problemčeke koji se čiste stvarajući pred nama domišljata i šaljiva rješenja. Raznoliki maštoviti jednostavni, a vrlo učinkoviti alati. I opet Ljubav koja , kada sami sebe maknemo s puta, puni naše živote do neslućenih razmjera tako da sve češće samo zanijemimo od ganuća i ispunjavajuće radosti. Divota. 

– Dena Zuvan

Danas mi je svijet nekako drukčiji, bolji… Sada mogu u potpunosti razumjeti ono o čemu su Hopsići pisali nakon prisustvovanju seminaru… Možda će mi trebati još koji dan da nešto na dugo napišem, a možda je sasvim jednostavno – biti SRETAN sada i ovdje, bez nekakvog posebnog razloga, bez nekog malog ili velikog čuda, bez nekog dokazivanja da Ho djeluje… Osjećam se SRETNOM i to je to  VOLIM TE, HVALA 

– Elvira Peruško

Samo ću vam reći da kada sam se vraćala sa seminara kući promašim izlaz sa autoputa i rekoh sebi: “Ups,sigurno je umor”. OK,nema veze, vozajući se uspela da se okrenem negde i vratim nazad i izadjem na glavni put, kad gle, čudo, u to vreme bio sudar i naravno zahvaljujući HO vešto sam to izbegla. Mislim da nije potrebno da Vam pominjem da svo vreme hopsam. Hvala, Hvala, Hvala…..VOOOLIM VASSSS   

– Aleksandra Micić

Dragi hopsici… ja nemam običaj da pišem jer nisam baš vična u prenošenju svojih osjećaja na papir… ili u slova… ali nakon ovog seminara… mog prvog… osjećam se tako laka, opuštena , da zaista želim da podijelim s vama ljepotu doživljaja biti na HO seminaru…U početku, na samom startu sam bila puna očekivanja… a očekivala sam da će svi hopsići biti kao jedna velika familija.. .ali nisam to doživjela u startu… činilo mi se kao da nema toliko ljubavi kao ovdje u grupi, virtualno… a onda nakon prvog dana kad sam otpustila ta očekivanja sve se promijenilo… odjednom sam bila okružena srdačnim ljudima… predivnim ljudima… i to mi je potvrdilo ono standardno “sve je u meni”.

Ho prakticiram od januara i činilo mi se da znam puno a zapravo sam čula tako mnogo stvari i presretna sam da sam imala mogućnost doživjeti seminar i Mabel uživo…. i naravno sve ove drage ljude koji su u našoj grupi… a i one druge…. hvala vam Hopsići… i hvala Karmen sto se potrudila da organizuje ovaj Seminar….volim vas sve!!!

– Sanela Sakač

Iskustva sa seminara, 6.dio

Posted by Admin in lskustva

hopMoja impresija seminara:
Presretna sam bila kad mi se otvorila prilika i iznenadni priljev novca kojim sam odlučila platiti seminar kao nagradu samoj sebi… HO radi! 
Pred sam vikend, uvjerila sam se da ne trebam ništa očekivati, “idi kao da ideš u kino, ali ne znajući kakav film igra; jedino žanr je poznat…”
I bješe tako. Prvi dan nisam osjetila gotovo ništa. Ne da je bilo dosadno, dapače, topla energija koju Mabel ima, osvojila me na prvu. Ali, nisam se osjetila dijelom cjeline…gledala sam kako se neki grle, ljube, pozdravljaju, drugi su opet, kao i ja, sjedili i gledali što se oko njih zbiva. Nezainteresirana za ikog, kao da sam željela sva biti okrenuta unutra, čekati onaj unutarnji klik. Progovorila pokoju sa svojom susjedom. I ništa…
Od srca sam se u nekoliko navrata nasmijala upadicama koje je Mabel izrekla s toliko šarma i prekrasne topline. Sigurna sam da s nje nisam oka skinula čitavih 6 sati.

Došla sam uvečer kući, stavila skriptu kraj svoje prekrasne kujice i rekla joj: pročitaj si! 
No, nakon skoro 3 mjeseca nesanice, tu sam večer već u 9 sati rekla mužu laku noć i otišla leći. Spavala sam do 5 ujutro kao top. Znam da sam sanjala Mabel. Ne sjećam se radnje, ali nje da!
Probudio me ogromni jezik koji me neopisivo žustro izljubio i zaslinio od brade do korjena kose… moja Kyrulica je sigurno pročitala skriptu! 

Drugi dan-kao da je bio dvadeset drugi! Neka vibra, divna energija izbijala je iz sviju!
Ponašali smo se zaista kao djeca za vrijeme velikog odmora… veseli, razuzdani 🙂
Nisam doživjela ukazanje, nisam uspjela vidjeti ni kineza kako visi sa stropa… ali, ljudi su mi se činili potpuno drukčiji – kao da smo već godinama zajedno.

Mabel sam na kraju prišla, rukovala i poljubila ju. Imala sam tu potrebu iako nisam vična takvim intimnostima s ljudima koje ne poznajem uopće. Nisam se slikala.

Znam da ću to zasigurno učiniti na nekom od sljedećih seminara!!!   

Veliki vam poljubac svima hopsići moji dragi!   

– Ksenija Križaj

Iskustva sa seminara, 5.dio

Posted by Admin in lskustva

hopDragi svi! Neki od vas su osjetili potrebu reći nešto o seminaru! Super! (Mada mislim da je to neopisivo iskustvo!)    

A ja ću reći nešto o “poslije seminara”!  Dakle, imam osjećaj da sam od nedjelje navečer do sada počistila barem toliko koliko i na seminaru……. Nazivaju ljudi koje nisam čula mjesecima i pričaju mi svoje priče o neočekivanim promjenama (dokazano očinstvo i samim tim pravo na alimentaciju, riješen sudski spor, sklopili se svi uvjeti za posao iz snova, riješeni neki osobni konflikti), a slatki detalj je bio da sam u novčaniku imala u kunu točan iznos za jednu stvar koja mi je bila bitna…….

I još uz put na poklon sam dobila Singericu (Singer mašinu za šivanje) staru 100 godina koju želim otkada je netragom nestala iz kuće bake i djeda nakon njihove smrti….. Ukratko, seminar zaista počinje kada napustimo dvoranu!   
Dakle, dragi svi, koji ste bili na seminaru! Lopate, grtalice, ralice i metle u ruke…. Čistimoooooooooooooooooooooooo…………………….   

– Vesna Cirak Čubrić

Utisci sa seminara, 4.dio

Posted by Admin in lskustva

hopEvo i mene… iako mi se dojmovi još nisu staložili. Hvala, hvala, hvala, hvala, hvala, hvala…

Ovo mi je bio treći seminar, meni osobno najžešći. Sam seminar, informacije su umu bile iste, sve to već zna, sve je to već vidio…ali moja spremnost za kliknut iznutra, za čut Mabel, za čut sebe, svoje unutarnje dijete (koje se po prvi puta smijalo. Jeiiiiiiii!) je svaki puta sve veća. Ovaj put me malo i prestravilo koliko sam spremna  velike zalogaje, velike prilike za čišćenje sam dobila. A generalka je počela i prije samog seminara (nemam pojma, al moguće da je povezano s Mabelinim čišćenjem…), a kako nisam stolica, još uvijek traje.  Hvala, hvala, hvala…

Neizmjerno sam zahvalna na seminaru, na svakom smijehu, svakoj suzi (a toga je bilooo), svakom zagrljaju, svakom susretu, bićima koja su mi ušla u život (posebno Uragančini), svakoj svojoj misli, osjećaju, svim mojim strahovima, svakom Hvala ti, svakom Volim te, zahvalna sam sebi. I ne stajem, namjeravam se i dalje darivati sa bujicom Hvala ti, Volim te, iz trenutka u trenutak, moguće i sa sljedećim seminarom. Isplati se!!!
Još jednom hvala svim prekokrasnim šarenim ljudićima s kojima sam dijelila ovo iskustvo. Oplemenili ste mi i prodrmali život i srce. Osvijestih koliko je bogatstvo u meni, kolika je ljubav u meni, i koliko je zapravo sve u meni. Volim vas! 

– Ariana Crvenka

ČEGA SMO I KOLIKO SVJESNI ?

Posted by Admin in Vaš blog

hopZnate svi (pročitali ste ili ste čuli) da je naš svjestan um svjestan jedne manje količine informacija, a da smo ustvari cijelo vrijeme pod udarom puno, puno veće količine informacija koje itekako utječu na naš život cijelo vrijeme.
Pa se tako spominju neke brojke koje same po sebi nisu važne, ali su naznaka činjenice koliko toga nismo ustvari svjesni. Mabel kaže da je znanstvena činjenica da smo svjesni 15 bitova dok ostalih 11,000,000 djeluje u pozadini i njih nismo svjesni.

Tu informaciju smo prihvatili (barem ja) s povjerenjem i ustvari do sada nisam nikada razmišljala o njoj niti sam se bavila s njom… sve do jučer kad mi je sinulo što to ustvari znači.

Po HO odgovorni smo za Sve – za sve što se dešava Nama.
E, a SVE se u stvari dešava nama !!!
Kako sve?
Da, sve. Dio od tog ‘sve’ sam svjesna i to je u tih 15 bitova, a sve ostalo je u ostalih 11,000,000.
Zasatrašujuće je i zaviriti što se sve nalazi u tih 11,000,000 (ne moram nabrajati- to su vam svi mogući i nemogući užasi koji haraju svijetom) – srećom pa ne moramo biti svjesni svega onoga što čistimo i HO uspješno čisti svih 11,000,000.
Zato ako hopsate i ‘ništa’ vam se ne dešava – itekako se dešava i itekako vas se tiče i utječe na vaš život.

Što to znači u praksi? Evo jedan svježi primjer direktno iz Sadašnjosti. Dok vam ovo pišem moji prvi susjedi se toliko svađaju da se ori cijela zgrada. Na prvu, pojma nemam zašto se svađaju, ali toliko se deru da ako se istovremeno i ja derem hopsajući iz sveg glasa njih čujem bolje nego sebe samu (onda znate koliko su glasni). Inače se ne svađaju, ne znam što im je, ali znam da ja trebam nešto otpustiti i na svjesnoj i na podsvjesnoj razini.
Kako ću to izvesti? Svjesna sam da je došla prilika da još nešto otpustim od sebe pa preuzimam Odgovornost za ono što osjećam svjesno i nesvjesno (bez obzira što ne znam što to jest). Hopsam i istovremeno se služim Inspiracijom (to je jako važno) – pustila sam meditativnu glazbu po izboru Inspiracije i pojačala toliko glasno da sad očekujem policiju na vratima (šalim se) i hopsam potpuno smireno kao i inače, a njih uopće više ne čujem. Stišavam glazbu i uočavam da se više ne čuje nikakva buka ni svađa… Sve je mirno i ja sam MIRNA – nešto sam otpustila – i sve je baš onako kako treba biti. Kako znam? Osjećam – kroz Mir u sebi i Mir u prostoru. Čak sam i sretna jer sam lakša za jedan ili više programa…

Kad hopsate služite se vlastitom Inspiracijom. To radi i Mabel. Ne čisti ona salu za seminare uvijek na isti način (sama je to rekla), tako i mi: čistimo i slušamo Inspiraciju (ona će se očitovati kao ‘ideja’ koja nas usmjerava kako najlakše nešto otpustiti – očistiti) …. na ovaj način je Čišćenje puno lakše i ako tako mogu reći kreativnije, a čini mi se i efikasnije.
Nismo tu samo da bismo samo Čistili – tu smo da bi smo spoznali koliko smo ustvari Moćni   🙂  

 

– Dani Ella