Sva duhovna učenje uključuju Zahvalnost i Ljubav kao osnovne postavke svog učenje. Bitno je naglasiti da se ovdje radi o Bezuvjetnoj Ljubavi i Bezuvjetnoj Zahvalnosti. Da bi smo bili Bezuvjetno Zahvalni i da bi smo mogli Bezuvjetno Voljeti potrebno je imati Bezuvjetno Povjerenje u onoga tko regulira što će se dogoditi i kad će se dogoditi.
Kad bi smo bili u stanju Bezuvjetno Voljeti i Zahvaljivati bez imalo sumnje i zadrške, naš život bi se pretvorio u čarobnu bajku neovisno o samom sadržaju te bajke. Jer, što god da se događa – dobro ili loše – mi smo uvijek u stanju Ljubavi i duboke Zahvalnosti.
To nije lako. Prvenstveno zbog toga što postoje Očekivanja, koja su ustvari vrlo prirodna i na neki način ljudska. Npr. ako se prema nekomu odnosimo s poštovanjem, dobrim namjerama, ne očekujemo da nas ta osoba povrijedi. Iz pozicije bezuvjetne Ljubavi i Zahvalnosti mogućnost postojanja ovakve nelogične opcije seže izvan okvira samog prikazivanja jednog malog djelića neke situacije. Zašto je netko ‘bezveze’ povrijedio nekoga drugog ne možemo znati, kao što ne možemo znati da li je ‘povreda ili uvreda’ bila bez razloga. Za osobu koja sve oko sebe doživljava kao izmjenu jednog stanja u drugo, ‘povreda ili uvreda’ ustvari ne znače ništa – osoba ostaje čista, a ‘pošiljka uvrede ili povrede’ se uvijek šalje natrag pošiljaocu.
Recimo da nemamo problema niti sumnje u vlastitu vjeru u Boga i njegovu pravednost. Ako je tomu tako, onda će nam lakše biti prihvatiti vlastitu Odgovornost i činjenicu da naša neupućenost u ‘širu sliku’ ponekad remeti logičnost događaja kojima svjedočimo.
Kad bismo zbilja bili u stanju bezuvjetno Voljeti i Zahvaljivati na svemu što nam se dešava, naš duhovni zadatak bio bi 100% izvršen.
Ali mi to uglavnom nismo u stanju.
Postoji puno razloga zašto je tomu tako.
Iz ove pozicije, HO – kao što ga pojašnjavaju Mabel i Len – zbilja predstavlja Najlakši način.
U HO mi ne moramo osjećati niti Zahvalnost niti Ljubav, ali konstantno se trebamo podsjećati na te dvije vrlo važne komponente. Iako postoje još neki HO alati koji nemaju nikakve veze s Zahvalnošću i Ljubavlju, ova dva alata su ipak najzastupljenija u HO praksi, jer je njihova primjena u konačnici logična, što je umu vrlo bitno.
Da bi ste hopsali cijeli dan trebate biti ili nepodnosljivo očajni ili neopisivo uvjereni da HO funkcionira, sve između predstavljat će vas tek kao ljubitelja, simpatizera ili povremenog praktikanta HO tehnike.
Svi bi voljeli hopsati non-stop. To zvuči tako dobro. Postoje iskustva hopsića koja su toliko fascinantna, da sve ukazuje na to da ima nešto čarobno u toj ‘lakoj’ tehnici.
U praksi, HO je ustvari vrlo zahtjevan. Nije zahtjevan za one koji lepršavo hopsaju, pa ustvari nisu niti svjesni koliko su hopsali. Neki misle da hopsaju cijelo vrijeme. U svakom slučaju, Najlakši način je možda najljepši, ali sigurno nije najlakši.
HO, koliko ga je poznajem, ‘obradio’ je sve bitno. U podsvijesti su smješteni Programi kojih nismo svjesni, koji po automatizmu kreiraju našu stvarnost.
.
Podsvijest je jedno veliko skladište svega što smo ikada doživjeli. Sve je unutra, i sve se brčka kao u jednom velikom loncu. Slično se spaja s sličnim: strah s strahom, tuga s tugom, gubitak s gubitkom itd. Rezultat toga je da svatko od nas unutar svoje podsvijesti ima određeni postotak straha, tuge, sreće, ljubavi i ostalog. Kad se skupi ‘kritična masa’, nešto od tog sadržaja se manifestira u obliku događaja u našem životu. To se događa stalno, konstantno, bez prekida. Mi u svom svjesnom stanju svjedočimo tim događajima, na njih nekako reagiramo i time unosimo novi sadržaj u svoju podsvijest. To su najrazličitije emocije, želje, težnje i sl. Na taj način se konstantno vrtimo u krug: događaj – reakcija – skladištenje i opet događaj.
Ne treba biti posebno bistar da bi se zaključilo da je ključno, odnosno jako važno, prestati nagomilavati sadržaj u podsvijesti. Postoje tehnike koje nas uče kako podsvijest opskrbiti dobrim programima i na taj način osigurati si ‘dobre’ događaje. Ustvari, to nije dugoročno riješenje već kontinuirani rad koji u konačnici ne mora donijeti zadovoljavajuće rezultate. Tehnike ovog tipa mogu biti jedna međufaza na nečijem životnom putu, u svakom slučaju nije konačni način pomoću kojeg se osoba može osloboditi svega onoga što predstavlja istinski višak u njenom postojanju.
Vratiti ću se na HO.
Dva su bitna elementa – prvi je nepobitna važnosti Ljubavi i Zahvalnosti i drugi je gotovo objektivna nemogućnost hopsanja cijelo vrijeme. Iako HO računa na hopsanje Unutrašnjeg djeteta (podsvijest) vi objektivno teško možete s punom sigurnosti tvrditi da podsvijesno hopsate cijelo vrijeme u trenucima kad svjesno ne hopsate.
Nekima je bezveze mehanički ponavljati hvala ili volim te…
Kako biti siguran da uz našu jaku želju primjena HO zbilja ima dobre rezultate u našem životu?
VAŽNO je pronaći objektivne razloge zašto ste trenutno Zahvalni ili zašto Volite. Ako nemate baš ništa ‘dobro’ na raspolaganju, onda Zahvaljujte što situacija nije trenutno gora nego što jest ili se fokusirajte na Dobre sitnice. Recimo budite zahvalni što niste trenutno na hladnoći, što niste gladni, jer imate gdje spavati… jer još uvijek dišete. Bez obzira na težinu situacije u kojoj se nalazite situacija može biti još gora; budite zahvalni što trenutno nije.
Znate li kao funkcionira podsvijest?
Podsvijest fukionira kao zapisničar apsolutno svega. Kad gledate film u kojem se glavnom glumcu dešava nešto dramatično, vaša podsvijest tu dramu putem emocija bilježi kao vlastitu. Nažalost je to tako!
Dobra vijest je da se ista stvar dešava i kad ste zbilja zahvalni na recimo suncu, osmjehu djeteta i sl. Podsvijest ni u ovakvom slučaju ne kalkulira, ona opet samo bilježi… u ovom slučaju Zahvalnost ili Ljubav.
Preduhitrite sami sebe. Nemojte da vam HO bude samo jedna od tehnika koju upražnjavate.
Mabel je jednom rekla: ‘…nakon nekog vremena počet ćete zbilja osjećati Zahvalnost i ljubav hopsajući’. Zašto čekati taj trenutka, ako on može biti Sada? U tom slučaju nema greške. Sve istinske duhovne tehnike davno su potvrdile: Ljubav privlači još više Ljubavi, Zahvalnost još više Zahvalnosti. Ako napunite podsvijest Ljubavlju i Zahvalnošću nema te sile koja bi mogla istu tu Ljubav i Zahvalnost poništititi. Možda iz ‘juhe’ podsvijesti neće odmah isteći savršena jela, ali to nije niti čudno s obzirom na količinu loše skupljenih sastojaka kroz čitavu našu povijest. Malo po malo, korak po korak, do promjene će doći i neće više biti potrebe za tolikim pitanjima, nedoumicama, sumnjama i sl.
Sretno vam HO putovanje.
U Ho’oponoponu odgovornost je uvijek sadašnji trenutak, ona ne pogledava iza, niti na prstima izviruje prema naprijed. Mi možemo preuzeti odgovornost samo za ono što se sad ovoga trenutka pojavilo, ništa više! To je kao skala na vagi: naša odgovornost je da ona uvijek bude na Nuli, a ono što nam se pojavljuje su utezi koje ljudi, okolnosti i život općenito, stavljaju po stranama. Dok čistimo mi “rastačemo” te utege, ne dopuštamo njihovo novo gomilanje, a istovremeno otapamo i energetske tvorevine iz prošlosti koji zatežu prema sebi preko sjećanja. Kao u onim filmovima o putovanjima kroz vrijeme, recimo “Povratak u budućnost”. Glavni junaci uvijek imaju neke fotografije kod sebe, bilo iz prošlosti ili iz budućnosti, one su činjenica, bili su tamo i fotkali se. Međutim, dok se odvija radnja filma to je tada njihov sadašnji trenutak. Sve ono što im se pojavljuje oni svojim djelovanjem neutraliziraju (mi kažemo da se to zove hopsanje) i onda figure na fotografijama nestaju, jedna po jedna.
Ho'oponopono Tehnika 