Snimka emisije Najlakši nači, tema: Ho’oponopono – Uspjeh
“Voliš li ti sebe?”
“Voliš li ti sebe?”
Ne može se odgovoriti na pitanje voli li netko sebe. Ako pokušamo – opisivat ćemo samo samovažnost! Voljeti sebe je u onom neopisivom dijelu, onom kojeg krajičkom oka hvatamo, a direktnim pogledom ne vidimo. Poput Sunca u kojeg ne možemo direktno gledati, ali ga osjećamo, znamo da je tu. To je apstraktno. Sve što mi mislimo da voljeti sebe jest – nije! To je tek sedmi eho u planinama Bezuvjetne Ljubavi prema sebi, jer je uvjetovano ovim ili onim.
Voljenje sebe se kultivira jednako kao što se cvijet njeguje da bi nevidljivo, ali sigurno rastao. Jednom kada je dovoljno velik i lijep, tada postajemo svjesni da se tu odvija Ljubav. Oduvijek.
To je Ljubav prema sebi.
– Neno Lubich
____________________________________________________________________
Moja priča o HO
Moja priča o HO ……..25.06.2014.
Odlučila sam nešto podijeliti s vama. Ne mora se to nikom desiti, ali želim da doznate kakve sve mogućnosti nam donosi HO. Ovo je moje iskustvo i moja razmišljanja o HO i nije mi ni na kraj pameti da ovdje nešto izmišljam, a i nemam razloga.
Moram priznati da me je HO u zadnje vrijeme nekako „puknuo“ 🙂
Ne želim ovo što ću reći, prikazati kao čudo, jer pravo od čuda smo mi sami, svatko ponaosob.
Neki dan sam nešto objavila i napisala koliko sam dugo u HO i kako mi se „nešto“ dešava. To što se usput dešava i nije toliko bitno, bitni smo zapravo samo mi. HO je tu da nam pomogne da savladamo sebe, svoj majmunasti um i da nam pomogne da otvorimo svoje srce. Kad kažem majmunasti um, želim reći kako naš um skače od misli do misli, kako se zapetljava, kako nikad nije u miru, kao ni majmun skačući u krošnjama drveća.
Svatko od nas je drugačiji i svakom dolazi upravo ono što je za njega na neki način najbolje, ono što će mu pomoći da ispuni svoju dharmu. Ako ste bez želja doći će vam baš ono što trebate da postanete ispunjeni.
Neki dan sam spoznala što je zapravo HVALA (jednostavno je to objasnio Mooji) i tada je ta riječ, još jače otvorila vrata moga srca. Da HVALA ima toliku moć, uistinu nisam znala. Mada sam je ponavljala (ne baš stalno, moram priznati), nisam znala kolika je njezina snaga. Ali sve dolazi u svoje vrijeme i dođe baš onda kad si spreman, ni prije ni kasnije. Ovo sam odlučila podijeliti s vama samo zato da shvatite da ste vi sami ono najbolje što vam se može desiti, samo budite strpljivi „radite“ na tome .
Koliko riječi, da bih vam opisala nešto što mi se dogodilo u par minuta a moglo se reći u dvije rečenice .
A sad priča :
Sinoć kad sam se spremala na spavanje, nešto me jako probolo na desnoj strani gornjeg dijela trbuha. Baš sam se iznenadila, jer me već godinama ništa ne boli. Za par sekundi se bol ponovila. Jetra nije (nitko mi ne ide na jetru), žuč nije, nema od čega, želudac nema razloga da me boli…. hm što je to, pitala sam se? Što mi to želi reći moje tijelo????
Kad se za par sekundi bol ponovila, ja spontano stavim desnu ruku, koja mi je bila slobodna, na mjesto bola i pomislim: HVALA, HVALA, HVALA. Istog trena me prestalo boljeti. Sve što sam tada pomislila je bio „hm“. Do iduće pojave boli, prošlo je par sekundi i ja ponovo stavim ruku i pomislim HVALA HVALA HVALA. I opet moje čuđenje…… Do treće pojave boli prošlo je nekoliko minuta i ja napraviom isto.
Bol je nestala, i ja završim svoje „hodočašće“ prema spavaćoj sobi.
Kad sam sjela na krevet, zadnji put me zaboljelo, ponovila sam postupak, legla i zaspala.
Što je bilo, bilo je, ne interesira me. Što god da je bilo, HO mi je pomogao da to nestane….. ili mi je samo htio pokazati što znači ZAHVALNOST, prema svemu što nam se događa……
HVALA HVALA HVALA svima vama jer, da nije vas i vaše pomoći, ne bih došla do mnogih spoznaja o HO.
Uz moje zahvale svima vama pridružuje se i bezuvjetna ljubav prema svima…
– Branka Plevnik Krivokuća
Što su Sjećanja, Programi u HO?
Što su Sjećanja, Programi u HO?
Što u stvari brišemo kad hopsamo?
Nije lako odgovoriti na ta pitanja, odnosno lako je ako se odgovor temelji samo na teoriji, jer um bez ikakvih problema odgovara na sva pitanja.
Da bi nešto dublje utjecalo na naš život potrebno je vlastito iskustvo. Često je vrlo teško pretočiti to iskustvo u riječi. Da nam je istinski jasno što su Sjećanja ili Programi ne bi nam bilo teško čistiti ih, kao što nam ne bi bilo teško izbacivati teško kamenje iz ruksaka koji nosimo svakodnevno na leđima.
Problem je s Programima što ih je teško prepoznati kao Programe – kao nešto što nam u stvari jako smeta. Pa tako tko kod zna i malo je u HO upućen ima problem: Kako razlikovati Inspiraciju od Programa. Kako?
Teško. Bez obzira na tu nepobitnu činjenicu moguće je barem malo osvijetliti tu enigmu na način da se barem malo približimo tom zanimljivom fenomenu.
Ovaj tekst će biti samo još jedan pokušaj, doprinos ovoj temi, proizašao iz moje jutarnje meditacije, iz ‘razine’ malo dublje negoli je ova površna.
Postoji jedna anegdota o gostima na večeri i njihovoj reakciji na ponuđenu hranu…
Neki poznati biznismen je jednu večer pozvao društvo na večeru. Pripremljena je vrhunska hrana, u svakom pogledu, vodilo se računa i o najmanjim detaljima. Kad su gosti stigli stol sa pripremljenom hranom izgledao je božanski, a miris hrane neodoljivo. Svi prisutni gosti užurbano su sjeli za stol s nestrpljenjem očekujući trenutak kad će kušati hranu.
Upravo u trenutku kad je domaćin trebao oglasiti početak večere u prostoriji se promijenilo osvjetljenje, odnosno boja svijetla. Prvo je to svjetlo postalo crveno, što je rezultiralo da fenomenalna boja špinata odjednom postane crna. Zatim se svjetlo promijenilo u plavu boju nakon čega je krumpir izgledao pljesniv…
Iako su svi prisutni znali da je problem u rasvjeti više nitko od prisutnih nije imao niti volju niti želju kušati hranu. Svi do jednog tu večer su otišli doma gladni iako su itekako bili svjesni uzroka gubitka svog apetita.
Iako znamo da su uzrok svih naših problema Programi, Sjećanja, svejedno nas taj uvid ne oslobađa od njih. Toliko su Programi uvjerljivi…
Dok god ne ukinemo raznobojnu rasvjetu (Programe) nećemo imati ‘apetita’ za jelom. Baš kao u opisanoj anegdoti – možda pod utjecajem plavog svjetla nam špinat neće izgledati loše, ali ‘pljesnivi’ krumpir pored njega će nam kvariti potpuni doživljaj svega ostalog što je posluženo.
Možemo pokušati ukloniti većinu hrane sa stola i čekati da prigodno svjetlo osvijetli samo jedan mali dio namirnica otpornih na nametnutu boju, ali to nije obrok po mjeri čovjeka. Ako nam je Izvor božanski onda bi nam i život trebao biti isti, zar ne?
Kad hopsamo, meditiramo, kontempliramo unosimo nered u jedan ustaljeni sistem izmjene svjetla (Programa) u prostor u kojemu konstantno boravimo i iz kojega nije moguće pobjeći.
Ne možemo pobjeći, a usput još smo i gladni… kako u takvoj poziciji ne bi smo bili jadni?
Možemo preuzeti odgovornost za situaciju u kojoj se nalazimo. Umjesto da patimo, možemo pokušati nešto promjeniti. Hopsanjem unosimo prirodno svjetlo u prostoriju. Pod tim prirodnim svjetlom osjećamo se smirenije, prirodnije, normalnije i padaju nam na pamet mudre ideje kako riješiti probleme koji nas muče.
Kroz Inspiraciju dobivamo upute kako ukloniti umjetno neprirodno svjetlo, rastvoriti sve ono što baca neprirodno svjetlo i sjenu na Savršeno pripremljenu ‘hranu’ pripremljenu baš za nas.
– Dani Ella
Emisija Najlakši način, tema: Ho’oponopono – uspjeh
Danas se družimo od 19.00 sati, a tema je Ho’oponopono – uspjeh.
Što uspjeh jest, a što nije, zna svatko za sebe. U velikoj mjeri će se ljudi istih ili sličnih interesa složiti oko definicije. Ali, jesu li stvari takve, kakvima se čine? Jesmo li sigurni u ono što govorimo i mislimo?
Može li nam Ho’oponopono pomoći na putu do uspjeha, i ako može – kako?
Pridružite nam se, ulazi se preko linka http://bit.ly/Emisija-Najlaksi-Nacin-sa-Karmen koji će biti otvoren od 18.00 sati.
Ho’oponopono večer u Puli
Pozivamo vas na Ho’oponopono večer u Puli, 27. 06. (petak). Ovo je izvrsna prilika da upoznate ljude kojima je već duže vrijeme Ho’oponopono sastavni dio života. Moći ćete čuti njihova iskustva, životne priče, te podijeliti svoje.
U okviru Večeri bit će i promocija knjiga Mabel Katz, koje su sve prevedene na hrvatski.
Ulaz je slobodan, čekamo vas!
Petak 27. 06., u 19.00 sati.
Adresa je Jakova Puljanina 8 (Vidikovac), prostor Centra “Valovi”.
“Ti”
Dok si i dalje “ti”
slijep si za oba svijeta.
Opijenost sobom neće ti
dozvoliti da vidiš.
Tek kada se očistiš
od straha i bijesa,
presjeći ćeš im duboko korenje.
– Rumi
———————————————————————————————————————-
Narkoza za programe
Da biste vidjeli Ljubav, morate se “ušlagirati” njome. Voljeti je narkoza za programe, jer vas preplavljuje nevezanošću za bilo što osim te divote što u tihu blagost vas ušuškava. Osigurajte svoju dozu Ljubavi svakodnevno! Prepustite Nutrini da ‘Volim te’ vašem tijelu šapuće! Dajte priliku onom glasu iz srca da pažnju iz svakodnevnog svijeta vam krade i grč straha obožavanjem razgrađuje.
“Ja sam nepokolebljiva Ljubav”, čut ćete ako samo malo zastanete i poslušate taj poriv za nezamislivom strašću što u vama još od nastanka zvoni.
Jedina svrha prvog udaha jest voljeti! Ono što je potom nastalo tek je jeka te iskonske Namjere da s Ljubavlju putujemo kroz iskušenja života. Prepustimo se tom zamašnjaku! Ne zaustavljajmo ga slutnjama, vjerovanjima i nagađanjima! Samo otpustimo sve, sve, odmah!
Kažem ‘Volim te’ i slušam kako odzvanja u beskraju moga Bića. Otpuštam svom silinom te kreature što ovim, onim me zovu, ovako, onako opisuju.
Lako je to, najlakše na svijetu! Jer što ima lakše od dopuštanja te silne moći da iz mene vrišti poput jutarnjeg sunca što svjetlom svijet tami otima?
Ne može drugačije, osim ‘Volim te’, sada vidim! Svaku priliku da volim, od sada sebi pružam. Jer je jasno da sam Ljubav oduvijek bio! Ostati je izazov, a s ‘Volim te’ i to sam riješio.
– Neno Lubich
—–
Kome ide: Volim te?
Često se postavlja pitanje: Kada govorim “Volim te”, kome govorim?
Kada dišemo, kome dišemo? Dišemo li sebi ili nekome drugome? Možda problemu? Dišemo jer je to suština našeg Bića ovdje na Zemlji. To je prirodni mehanizam, kojeg srećom ne kontroliramo. Njime ostvarujemo harmoniju sa svijetom što nas okružuje. Zapravo, kada udišem zrak – udišem svijet! Jednako tako, izdišem Sebe natrag k Tebi. To je prirodni mehanizam koji mi omogućuje svjesnost bivanja univerzumom, stapanja s njim i da izmjenjujem životnu energiju. I baš kao što kažemo da kada uronimo prst u more, spojeni smo sa svim morima svijeta, jednako tako, dok dišemo spojeni smo s energetskim slojem Zemlje okupanim Suncem. Gdjegod ima zraka, mi smo Jedno! Jer ovaj zrak što je sada u Meni, bio je i u Tebi. Disanjem ti kažem da Jesmo. Poznajem Te, jer sam uvijek s Tobom u apstraktnoj prisnosti.
Disati – to je direktno iskustvo Boga!
Kada govorimo “Volim te”, mi iskazujemo iskonsku prirodu našeg Bića – Čiste Bezuvjetne Ljubavi – ovdje na Zemlji. I kao što disanjem ne govorimo ni sebi ni drugome, tako ni kada kažemo “Volim te”, ne govorimo sebi ni onome ispred nas, a ni problemu! Mi izmjenjujemo svoju Ljubavnu energiju sa Sobom, onim ispred nas i sa svim što nas okružuje. Tada se i problemi, sjećanja i podaci rasipaju u toj izmjeni, jer ne mogu opstati u takvom mediju. Ljubav nije sjećanje, ono je stanje! I baš kao što na maglu ne može sletjeti ptica, tako problem ne može postojati u Ljubavi.
“Volim te”, to je disanje Boga! Udiše sve nas odjednom i izdiše sve nas odjednom. To je Ljubav! A Ljubav se ne govori nikome, jer ona Jeste. Pokušajmo biti neutralni u Ljubavi, ne ulagati samovažnost u nju, izdvajati “ja” koji voli “to”.
U “Volim te” sve je sadržano, sva suština postojanja! Sve je već izrečeno, baš kao u svakom udisaju! Štogod mi pokušali još reći o njemu, to je degradacija Božanske svijesti.
“Volim te”, to je Tišina. Neizreciva žudnja za Bivanjem.
– Neno Lubich
—-
Čuda postoje
Mi ne znamo, niti imamo pojma, kako Bog (Ljubav) radi. Ne znamo što može učiniti za nas. Ne možemo ni zamisliti. Takozvana čuda doista postoje. Možemo ih doživjeti u svakom trenutku našeg života, ako prestanemo s pokušajima da razumijemo sve intelektom, i ako otpustimo naše sudove i mišljenja, i naučimo dopustiti da nas ponese tijek života. Neophodno je da postanemo svjesni da smo, mi sami, naše najveće prepreke u našim životima!
– Mabel Katz
Ho'oponopono Tehnika 