Dr. Hew Len se u tekstu „Tko je odgovoran“ nakratko referirao na radove T. Norretrandersa koji u svojoj knjizi spominje da podsvijest može obraditi puno više podataka od svijesti i da je zapravo podsvijest ta koja donosi odluke, a ne svijest.

Rad T. Norretrandersa je inspiriran istraživanjima Benjamina Libeta koji je zaključio da čovjek obavi radnju, a poslije toga donese svjesnu odluku da će radnju obaviti.

Ono što mi znamo je činjenica da se nekad nađemo u situaciji da ponavljamo radnju koja nam škodi (npr. ovisnosti) i znamo da nam škodi, a ne možemo je prestati ponavljati bez tuđe pomoći. O čemu se tu zapravo radi, ako smo „svjesni“?

Mi djelujemo posredstvom Inspiracije koja je naša autentična priroda ili posredstvom uvjerenja koja su usađena u našu podsvijest. Uvjerenja nosimo iz prošlih života, preuzimamo iz kolektivnog nesvjesnog, neka su formirana još u djetinjstvu, a neka usvajamo upravo ovog trena. Svi problemi na koje nailazimo su manifestacija uvjerenja, zapravo dr. Hew Len ide čak do samog solipsizma i podrazumijeva da je cijeli pojavni svijet oko nas samo manifestacija naše podsvijesti.

Ne znamo što je podsvijest, to joj samo ime govori – sakrivena je od nas, od svijesti, ali ona ipak djeluje. Kako možemo čistiti podsvijest ako niti ne znamo da ona postoji?

Tehnikom za rješavanje problema čistimo podsvijest, odnosno dopuštamo Božanskoj Inteligenciji (Božanskoj iskri koja postoji u svima nama) da neutralizira štetna podsvjesna uvjerenja.

Kako podsvijest utječe na svijest, tako i svijest može komunicirati s podsviješću. Svijest ne može komunicirati s nadsviješću – ali podsvijest može. Svaki put kada koristimo Ho oponopono alat za čišćenje štetnih obrazaca, iz svijesti ga utiskujemo u podsvijest, alat iz podsvijesti ide dalje prema nadsvijesti kao zahtjev za neutralizaciju uvjerenja. Nadsvijest zna jesmo li spremni otpustiti uvjerenje i ako jesmo dalje šalje zahtjev Božanskoj Inteligenciji koja neutralizira i briše uvjerenja u podsvijesti, ostavljajući stanje Nule – naše pravo stanje koje je idealna platforma za djelovanje Inspiracije.

Kako više čistimo podsvjesna uvjerenja, više djelujemo posredstvom Inspiracije i naši životi postaju skladniji, a mi postajemo mirniji.

– Petra Varšić

Jednom sam napisala tekst o tome, kako kad čistimo, rezultati čišćenja ne moraju biti očekivani, često niti nisu. Pa sam kroz jedan slikoviti prikaz opisala kako to otprilike izgleda: ribate stol, a očistili su se prozori… klofate trosjed, a nestane mrlja na stolu…itd.

Zašto je to tako? Zašto npr. ako čistim mrlju na stolu ne nestane baš ta mrlja mojim upornim ribanjem iste?
Evo zašto: 
Zato što je uzrok ‘mrlje na stolu’ na sasvim drugom mjestu. Dakle da bi se uklonila mrlja na stolu moramo se vratiti recimo 50 koraka u natrag – na ‘mjesto zločina’. Pustimo sad mrlje na stolu, ajmo mi na konkretan primjer iz svakodnevnog života.
Recimo da imate problem na poslu. Kolega vas je iznevjerio na neki način i sad zbog toga imate problema i vi i on i cijeli kolektiv. Na prvu, mislit ćemo da čistimo ‘kolegu u sebi’, ali u stvari ne. Kolega je samo jedna karika u lancu koji je nastao vjerojatno davno davno prije, možda čak nekoliko stoljeća prije (ozbiljno, ne zezam se).

E sad da bi se uklonile negativne posljedice tog nemilog uzroka od bog te pitaj kad potrebno je ustvari da se film na neki način odvrti unatrag do samog uzroka problema – trenutka kad je Program(problem) nastao i počeo se razvijati.
Manifestacija Programa je inače vrlo slikovita i maštovita baš kao i u bajkovitom prikazu čišćenja koje sam opisala na početku ovog teksta. Zamislite da je uzrok Problema svezan sa konopcem, da je to njegov početak i da se onda on prirodno veže uz sve njegove buduće posljedice. Pa tako recimo kad bi smo putovali tim konopcem sve do današnjeg dana uvidjeli bi smo da su se rezultati tog programa manifestirali na nevjerojatne načine i da nisu povezane istim konopcem ne bismo ih ni po čemu mogli zajedno povezati.

E… kad čistimo onda moramo očisti sve ili moramo ukloniti uzrok. Za prvo nam treba ni sama ne znam koliko života, a za drugo je dovoljno ukloniti sami uzrok-‘korijenski Program’ i onda špaga sa svim svojim manifestacijama (uzroka) jednostavno nestane.
Time se bavi HO – postavlja eksploziv na pravom mjestu. Kad je eksploziv aktiviran prije negoli se sruši sve… rušit će se i ono na što eksploziv uopće nije niti postavljen. Pa se nama čini da se ruši nešto što uopće nismo planirali rušiti. Sad je jasno zašto je to tako.

Zato jer ne znamo, nemamo cijelu sliku stvari, ali ima srećom onoga tko zna i tko će uz naš pristanak postaviti eksplozivnu napravu baš tamo gdje treba a mi ćemo onda cijelu stvar aktivirati pritiskom na gumb ili ručicu ‘Hvala ili Volim te’ .

– Dani Ella   

Svatko ima svoju priču, svatko je prošao kroz nešto što ga je promijenilo..

Dakle svi vi koji hopsate… a mislite da se nije ništa promjenilo… varate se…
Napravite samo jedan “rezime” unatrag otkad hopsate i ostat ćete zapanjeni. Stvari… osobe… situacije, ali i vi sami, naizgled možda sitnice, ali promjene su velike.
Ja sebi uvijek svakih par mjeseci napravim jedan preglednik otkad hopsam i uvijek se ugodno iznenadim, koliko promjena ima, a da ih možda nisam prije uočavala jer su mi u tom datom momentu trebale neke druge promjene, ali zato ima  neko tko brine o nama bolje od nas samih♥

– Vojka Mesnik

Krenula sam jučer pisati na temu „Pala mi je volja za hopsanje“, nisam stigla objaviti, pa ću sada.

Kada bi stvari krenule loše, osjetila bih otpor u sebi prema hopsanju. Kako ću se zahvaljivati ako imam problem? Kako ću mu reći da ga volim? Ne volim ga i nisam mu zahvalna. Težak mi je i mučan. Trebala bih zamišljati nešto lijepo pa će proći. Ili bih se trebala ljutiti da meni bude lakše.
Zamislite da nosite smeće iz kuće i hrpica vam padne na pod. Što ćete napraviti? Počistiti jel. 

Nećete ignorirati to smeće ili na njegovu mjestu zamišljati divan tepih. Ili ga šutirati nogom jer ste ljuti na njega. Ili mu reći da ga nećete počastiti dodirom svoje lijepe, nove metle. Zapravo, i možete sve to napraviti i možda vam bude lakše u datom momentu. Ali dok god se inatite smeću, smeće i dalje ostaje u vašoj kući.
Sve dok ga Vi ne očistite. 

Hopsanje je čišćenje smeća. Ali ne samo to, već i mogućnost sagledavanja cijele slike bez fokusa na samo smeće. Ne čistimo smeće, čistimo sebe. Smeće je samo distraktor koji zaklanja pogled.
Hopsanje je iskazivanje brižnosti i pažnje prema Sebi, jedan od prelijepih načina na koje volimo Sebe. Dok god volimo sebe, naša svijest o nama samima raste. A dok svjesnost raste – smeće otpada, a pogled na ljubav prema sebi nam ispunjava obzor. Brižnost prema sebi nikada nije jednosmjerna. Kako ponavljamo volim te, hvala ti, naša nutrina nam to isto vraća, kroz korespodenciju s Božanskom Inteligencijom. Kako su problemi unutar nas, tako je i Božanska Inteligencija unutar nas i zna što je najbolje za nas, sposobna je pobrinuti se za nas i pokazati ljubav koju gaji prema nama.

Ako podignemo pogled iz sebe u vanjski svijet, možemo vidjeti to isto – ljubav. Koju primamo ili dajemo. Jer tek kada je nosimo u sebi, možemo je spoznati u drugima.

Hopsanje ne može nailaziti na otpor u nama. Otpor je samo smeće… 
Hopsanje je dopuštenje našem biću da pokaže ljubav koju ima prema nama. Čak i ako nam se čini da smo najusamljeniji na svijetu, cijelo naše biće s ljubavlju brine o nama, hopsanjem mu samo dopuštamo da iskaže svoju brižnost i ljubav u punom svjetlu.

– Petra Varšić

Dakle, pala ti je volja za hopsanjem  🙂

Problem sa javlja kada praksa postane rutina, a to se po defoltu događa zato jer smo u rutinu naučeni (a uglavnom iz nje i načinjeni, nažalost), to je program i to vrhunski! U početku, dok je problem golem, energija je uzburkana i imamo prilično dobru motivaciju da je složimo natrag u ravnu liniju. Pa je to onda jedrenje po jakom vjetru uz žmarce u stomaku i dahtanje straha iza glave . A zna se što je jedrenje, vjetar u kosi, izazov ostati na nogama, praćenje valova, jedara, brzine vjetra i njegova smjera… Jednom riječju pažnje ko u priči!  E, a kada se vjetar malo smiri, dođe bonaca, čak možemo i sjesti, pa se i okupati, odoše pažnja u rutinu! Rutina je učmalost, to je vrhunski špekulator, Kastaneda je napisao 12 knjiga na temu rutine .

Dakle, treba malo začiniti stvar! Ali ne da je problemi začinjavaju, nego ti! Jer da je sve u redu i nema problema, ti ne bi napisala ovu objavu, ne bi bilo potrebe za njom, pošto je divota. Ali nije divota! Problemi lagano pipkaju, grickaju, peckaju, viču: Teta meni pažnje, meni pažnje teta! A nama se ne da više jedriti, mi bi se u bonaci izležavali .
Kako onda začiniti? Pa budi maštovita, podigni na viši nivo. Probaj preokrenuti praksu, pa da ti ne bude hopsanje samo po sebi svrha, nego ti Sebi samoj svrha hopsa. Podigni letvicu, ne za malo, nego za puno, budimo hrabri i grabimo na veliko, jer Ljubav grabimo! Postavimo sve to na nivo projekta, misije, izazova, djevojačke strasti i luda voljenja. Svaki trenutak slobodna vremena čitaj o praksi, preslušavaj materijale (skini videa, prevori ih u mp3, pa sve prebaci u mobitel i non-stop slušaj). Ispuni život s Volim te, Hvala ti, štogod ti paše, ali ono baš ga ispuni! Nemoj imati kutka Sebe, prostora oko sebe, zraka kojeg dišeš, hrane koju spremaš i jedeš, a da nije Volim te, Hvala ti! Imenuj stvari koje voliš s Volim te, nazovi psa Iloveyou, kanarinca Thankyou, omiljenu haljinu ili cipele oplemeni imenom Ljubavi, pa napiši ili ušij “Volim te” na nevidljivo mjesto. Sam čin šivanja je proces osvješćivanja te osobne Ljubavi. To je tada tvoje uzburkavanje rutine!

Kada si 100% u Volim te, Hvala ti, onda je uzburkano more ili bonaca prirodno stanje probuđene svijesti. I premda se čini da si ti u svojoj maloj jedrilici na bespuću poludjelog mora sudbini prepuštena, potpuno bespomoćna, propast ti je zagarantirana i nema ti spasa, ipak, ako preokreneš stvari Ljubavlju svojom, onda ćeš vidjeti da su more i olujni vjetrovi – Ti, a barka i cijela ta drama što život nam oduzeše tek tvoja pažnja na sve ostalo osim na Sebe. 

– Neno Lubich