HOOPONOPONO NOSEČNOST

images (11)Doolgo se dolgo nisem oglasila, ampak tukaj sem končno spet s še eno potrditvijo te najčudovitejše in najčudežne tehnike, katero sem imela priložnost prakticirat.
Nekateri se spominjate mojega depresivnega posta od letos, ko nisem vedela kako naprej in kam ter kako usmeriti svojo prihodnost, iskala sem rešitve na vseh mogočih mestih in imela zelo veliko pričakovanj…… Nakar je hooponopono in čiščenje izbrisalo vsa moja pričakovanja in prineslo rešitve namesto mene.
Poglejte kako.V septembru sem imela nekaj manjših zdravstvenih težav v obliki polipov v maternici za katere je moja zdravnica predlaga operativni poseg le če postanem noseča (kar smo že poskušali že več mesecev ampak na žalost neuspešno). Šalila sem se z njo da bom naredila kakor ona reče, po naročilu ampak kljub vsemu mi ni bilo vseeno,kajti bilo mi je rečeno da polip morda tudi preprečuje nosečnost, tako da bi operacija bila neizbežna. Ni to nobena strašna operacija vendar v vsakem primeru je neugodna. In tako je minilo še dva meseca, nič posebnega se ni dogajalo, jaz sem se malo umirila, hopsala in menjavala vodo v kozarcih.
In prišel je december, seminar v Zagrebu na katerem smo zavedno in nezavedno, in jaz in vi, z Mabelino pomočjo očistili veliko več, kot smo kadarkoli pomislili, da je mogoče.
Po seminarju je prišel kredit iz mojega prejšnjega posta, postavljanje datuma za poroko, gneča okoli Božiča, ko naenkrat…. Nekaj se je začelo dogajati. Pripisovala sem to nervozi, želočnim težavam in podobno ali….
Natanko mesec dni po seminarju sem izvedela, da se v meni razvija novo življenje, ena mala hooponopono bebica. In zato HVALA, HVALA, HVALA, NESKONČNO HVALA VSEM VAM, MABEL( katera je zagotovo sodelovala pri tem čudežu) IN DRAGEMU BOGU TEJ MOJI VELIKI SREČI, KI PRIHAJA (če dragi Bog da, da je vse vredu) V ZAČETKU SEPTEMBRA.

 ZELO VAS LJJUUUBIM 

Magdalena Pulić

Spoznaj sebe

hŠto tražimo?

Jedna od najdražih izreka koje sam ikada čula je ona Iris Apfel: “Najgori modni promašaj je kada se pogledate u ogledalo i ugledate nekog drugog.” Učestala u modnom svijetu, ova se izreka lako da primjeniti u svakodnevici.

Koga vidite kada se pogledate u ogledalo? Osobu od povjerenja? Razočaranje? Osobu koja radi u poduzeću? Osobu koja je sretna jer je u vezi? Dobrog prijatelja? Žrtvu? Snažnu osobu? Majku/oca/ljubavnika/izdajnika?

Znate što je interesantno? Cijelo to vrijeme kada odraz u ogledalu pokazuje masku koju trenutno nosimo, mi čeznemo za nama samima. Sigurno ste u ruke dobili fotografiju proslave mature ili neku drugu fotografiju na kojoj ste između mnogo ljudi i vi. Koga ste prvog potražili?

Sebe.

Uloge nam omogućuju da preživimo u svijetu fizičkog iskustva, naša fluidna priroda se ne mijenja, da bismo je sakrili i učinili se društveno prihvatljivi, prihvaćamo uloge koje nam prvo nametnu roditelji. Muškarci nauče ne plakati i sakrivati osjećaje, a žene uče da su slabe. Život se zbilja čini poput labirinta u kojem krenemo krivim putem i prije nego prohodamo. Daljnje uloge usvajamo preko društva ili kroz traume, mnoge od njih su korisne, koliko god sakrivaju našu pravu prirodu, u datom momentu se ponašaju poput flastera i štite krhke dijelove nas, pomažu nam da zadržimo integritet i da se naša unutrašnjost ne uruši pod traumom.

Tricky part je u tome da se identifikacija s ulogama dešava uglavnom na podsvjesnom nivou i kao što reče mislilac kojem sam zaboravila ime “Kada poželimo skinuti masku koju dugo nosimo, s njom ćemo otrgnuti i dio naše kože”.  Masa ljudi krene skinuti masku, dopuste sebi luksuz da budu ono što zapravo jesu i u momentu kada osjete trganje kože, vraćaju masku i ostave je zauvijek. Nikada ne spoznaju da je nužno otrgnuti i dio kože jer ona označava dio nas koji još uvijek nosi bol i patnju traume zbog koje smo stavili masku, a skidanjem maske je spreman umrijeti. Bol kao posljedica čišćenja je sigurna uvertira u smrt uvjerenja koje odlazi u nepovrat i otvara nam pogled na našu autentičnost za kojom čeznemo. Ujedno, činjenica je da koža zaraste i da je koža koja prekrije ožiljak puno čvršća i tvrđa od obične kože – ožiljci su mjesta na kojima nas je jako teško ozlijediti. Kada skinemo jednu masku, otvaramo jedan segment nas samih i nikada ga više nećemo trebati sakrivati.

Kažu da možemo spoznati sve tajne postojanja kada slijedimo Sokratovu misao “Spoznaj sebe”. Na putu otkrivanja najvećih tajni univerzuma, jedino što nam stoji na putu smo mi sami.

Uzmite fotke s mature, ponovo potražite sebe, svi to radimo. Zanimljivo je da to radimo spontano, bez promišljanja. Ovaj put imajte na umu da ono što mi tražimo, istovremeno traži nas.

Dopustite sebi da se pronađete.

Napisala: Petra Varšić

 

 Dopuštenjem autorice, preuzeto s http://carobna-suma.com/2013/06/26/spoznaj-sebe/

Ispit

hPripremam već duže vreme jedan od ispita i očekujem istu proceduru kao i za predhodne, pismena postavka jer su u pitanju kvantitativni modeli biznisa (zadaci i proračuni) no vidi vraže 🙂 u petak mi stiže dojava da će profesor dodati usmeni deo iz 19 oblasti knige – nekih 300 stana…

Ostalo mi je da za vikend plačem ili da čitam koliko stignem i naravno hopsam, eto izabrah najlakši način! Danas s posla lagano hodam i hopsam u sebi da se sve puši! Stižem nekako prva i sudaram se na vratima s profesorom 🙂

“O koleginice pa vi poranili, nije potrebno da čekamo druge, evo vi bi mogli i sada usmeni deo da završite, obzirom da ste vredni daću vam jedno pitanje da odaberete!” 🙂

Hvala, hvala, hvala… i tako krene jedno, drugo, treće… da vam se pohvalim s čistom desetkom – njen dobar deo je kreiran s izvora HO ♥

– Nataša Sekulović

Zašto je hopsanje najlakši način?

hTko si ti? Volim te!
Tko sam ja? Volim te!
Kuda idem? Volim te!

Zašto je hopsanje najlakši način? Najlakši za što?
Zamislite sada da se svijet “neutralizira” sa svakim Volim te! Idete tako svijetom, a on nestaje u bezdanu vaše Ljubavi! Ha? Nije teško to zamisliti, zar ne? Pa, da, vrlo je lako, najlakše! 
Za mene je “Volim te” moćna bušilica što prodire u moju iskonsku prirodu Ljubavnika života. Volim, jer ne znam drugačije. Volim, jer Voljeti tek treba iskopati iz sjećanja, iz Jezgre što na Zemlju dođoše, misiju Ljubavi da širi .

Volim te kaže: “Pusti Me, dozvoli Mi, Ja sam Ti, idemo Biti.”

Hopsam jer Jesam i to me drži u harmoniji života sa samim Sobom. “Volim te” nije ni put, niti utabana staza po kojom hodam. Volim te je glas sirene što me doziva k Meni i snaga što mi okrjepu za životom daje.
Nemam dakle izbora, nego reći – Volim te!

Laku noć dobrice moje, Hopsićanci s čudne planete što ljubavlju svojom divljenje moje izazivate    🙂

– Neno Lubich

Samo hvala i volim

hNema ako, samo hvala i volim, nema zašto, samo hvala i volim, nema kad ovo, samo hvala i volim, nema kako ću, samo hvala i volim, nema kad bi bar, samo hvala i volim, nema što ako, samo hvala i volim, nema onda ću kad, samo hvala i volim, nema što bi bilo kad bi bilo, samo hvala i volim ………….

Koliko li samo propitivanja, vaganja vlastitog uma koji jednostavno ne da da budemo ono što Jesmo… a što Jesmo u stvari ? Pored sve ove „buke“ propitivanja i pitanja mi mislimo, pretpostavljamo da Jesmo…. dok ne dopremo do tišine u kojoj nema propitivanja, vaganja, sumnji…. tamo uistinu vidimo i znamo što Jesmo.

– Vanja Štrmelj

Zašto je HO najlakši način, i je li zbilja najlakši?

hPostavila sam pitanje: Zašto je HO najlakši način i je li zbilja najlakši.

Iskreno, unaprijed se radujem svim odgovorima, jer mi se čini da se kroz komunikaciju razvija jedna živa energija, a ne pasivna i “mrtva” kao kod čitanja tekstova i poruka koje su napisali zbilja iznimni i mudri ljudi. U njihovoj mudrosti se ogleda onaj dio nas koji se na neki način prepoznaje u rečenom ili pročitanom, ali kako je za HO ključno da hopsamo (dakle praksa) tako je i u svemu ostalom vlastito iskustvo presudno – bez obzira čime se bavili.
Što više osobnog iskustva to bolje, pa makar to iskustvo i nije baš uvijek najugodnije, ali to je ustvari jedini pravi način za bilo kakvo napredovanje.
Moje pitanje nije provokacija nego poziv na komunikaciju. Svatko od nas nešto doživljava i nije obavezno da se svakodnevno nekome očitujemo o svojim iskustvima, ali ovdje smo svaki dan (uglavnom) pa lijepo je da možemo izmijeniti i po koju rečenicu međusobno o temi koja nas je spojila.

Evo, ja ću napisati zašto ja hopsam:

Iako meditiram najmanje 2 puta dnevno (meditirati obožavam), po cijele dane slušam ili pjevam razno razne mantre, pa ipak kad sam se susrela sa HO oduševila sam se, jer sam napokon imala mogućnost cijeli dan čistiti. HO je jednostavan po tom pitanju – s njim je moguće čistiti cijeli dan kontinuirano bez nekih velikih komplikacija.
Hopsanje je jednostavno jer ne zahtijeva nikakav poseban obred (prakticira ga i moja kćer od 8 godina) Nisu potrebni nikakvi specijalni osjećaji, ne moramo se stavljati u nikakva posebna stanja i sl.

Ipak jedna stvar je ključna kod HO, bar što se mene tiče. Svake sekunde mi radimo neki izbor i ono što će se desiti u budućnosti ovisi isključivo o sadašnjosti. Svaki moj izbor Sada mijenja slijed događaja. Sa svakim Volim te nešto se mijenja u korist dobroga, ne samo za mene nego za sve.

Zamislite da ste sa svojim dosadašnjim životom stvorili takvu situaciju čije očitovanje u budućnosti nije ugodno ni za vas ni za vašu okolinu. Ona je tu – jednostavno čeka da se realizira i njeno očitovanje je vrlo izvjesno, osim, ako netko ili nešto to ne spriječi.
Volim te (hopsanje) je izbor koji mijenja, korigira sve ono “loše” što se može dogoditi zbog utjecaja raznoraznih programa. Što češće hopsamo to je naš izbor bolji, a budućnost ljepša i svjetlija ♥ ♥ ♥

– Dani Ella

Čestitka

haDragi čitatelji,

naš blogić danas slavi prvi rođendan!

Hvala svima vama koji nas čitate, hvala svima vama čiji se tekstovi ovdje nalaze, hvala svima vama koji komentirate!

Čestitam svima, jer ovaj blogić je blogić svih nas!

Želim vam još beskrajno puno Hvala i Volim te,

puno čišćenja i puno očišćenog,

puno prilika i puno blagoslova!

Voli vas vaša

Karmen

hvala hvala hvala

Zašto biramo teške odnose?

mKoliko god to ne želimo, u životu imamo teške odnose s poslom, ljudima u vezama, zdravljem…. onda se počinjemo pitati zašto sam to dobio/la, zašto se meni ne može dogoditi nešto dobro i lijepo u ovom segmentu života…

Razlog je taj što kroz teške odnose napredujemo. kroz one dobre koje mozemo prihvatiti zapravo nema napretka. Oni se događaju, mi prihvatimo i to je to. Težak odnos je tu kako bismo nešto počistili. Nebitno što i kako i koliko duboko je to ukorijenjeno u nama. A očistili smo u onom trenutku kada se prema tome odnosimo jednako kao i prema nečemu lijepom. kada neželjenu situaciju prihvatimo kao blagoslov u životu jer ona to zaista i je. Tada nestaje potreba da ju dalje iskušavamo iako možemo i dalje ostati u tom odnosu, no ovaj put će to biti iz druge pozicije.

Izbor ostati ili otići je na nama. Hopsanje u teškim situacijama i odnosima čisti i pomaže prihvatiti na brži i bezbolniji način. Dakle, tko zna kakva smo si sve bolna iskustva prištedili izgovarajuci hvala i volim te u teškim životnim situacijama. Situacija se mora “odraditi” i njoj je zapravo potpuno svejedno koliko će nas to boljeti, no nama nije.

Stoga se “isplati” hopsati jer se ista stvar očisti brze i bezbolnije na takav način. Većina nas se u to uvjerila do sada.

– Miro Skender

KO PRIDEMO DO DNA

bhVeliko ljudi se odloči za duhovno tehniko, tako tudi za hooponopono, ko občutijo do so prišli do neke vrste zidu in več ne vedo kam bi…. občutijo, da je zadnji trenutek, da nekaj spremenijo v življenju.
Malo je tistih, ki so začeli hopsat iz čistega miru, v glavnem je večini prišla voda do grla, in hooponopono so videli kot vrv za pomoč.

V glavnem, če ste prišli do dna, takrat lahko ostanete samo na dnu ali se podate na pot proti vrhu. Večina ljudi je krenila na pot proti vrhu in hooponopono jim je pri tem pomagal. Čeprav je v duhu Hooponopona, da nimamo pričakovanj se mi na nek način zmeraj z njimi ukvarjamo drugače ne bi nič tehtali ali dvomili, a mi se s tem ukvarjamo ali ne?

Hooponopono je način življenja… edino takrat deluje v celoti.

Ko hopsamo dajemo sebi in svetu le najboljše in to je vse – in začetek in konec zgodbe.

A svet gre svojim tokom katerega mi ne moremo kontrolirat in krojit po svojih osebnih načrtih. Ni tukaj neke velike filozofije…. in paradoksno je toliko informacij o Ho, pa tudi moji teksti, služijo v bistvu samo enemu – da ta dejstva na nek način še enkrat potrdijo.

Dani Ella

KAJ JE Z PLANIRANJEM IN POSTAVLJANJEM CILJEV?

šŽelite vi govorit Bogu kaj je pravilno za vas in nato vam bi moral on to izpolnit? Bog ni vaš služabnik. Čeprav nadaljujete z planiranjem in postavljanjem ciljev, naredite sebi uslugo in odpustite. Bodite odprti za druge poti, odprti za druga vrata, ki se vam na poti lahko odprejo…. (Mabel Katz)

To kar lahko naredimo je, da se samo prepustimo in zaupamo, da se bo vaše življenje pojavilo z naboljšimi rešitvami. Mi smo svoj del dela opravili, s čiščenjem z Hvala ti in Ljubim te. Pustimo Božanstvu, da naredi ostalo. Ne vmešavajmo se v njegovo delo in ne ovirajmo ga, s svojimi skrbmi. Ko pri vrhunskem mizarju naročimo mizo, ne kontroliramo ga vsak dan s skrbjo, kako jo bo napravil in ne dolgočasimu mu s svojimi laičnimi nasveti ter imamo dvome v posel, ki ga sploh ne razumemo. Mi enostavno imamo zaupanje v njegovo strokovnost in pustimo ga, da v miru naredi svoj posel do konca. Kot posledico tega zaupanja, dobimo vrhunski izdelek! Enaka je stvar z življenjem.

Anthony De Mello je v svoji knjigi “Zavedanje” navaja eno misel, ki je tako globoka in resnična, da jo je zmeraj vredno imeti v umu.

Ta se glasi: “Ko strelec strelja z lokom brez razmišljanja o neki posebni nagradi, uporablja vse svoje spretnosti: ko cilja, da bi osvojil medeno sponko, je že nervozen: ko cilja,da bi osvojil zlato medaljo, oslepi, vidi dve mete, in je čisto iz sebe. Njegove spretnosti se niso spremenile samo nagrada mu odmakne pozornost. Želi si nagrado! Več razmišlja o zmagi, kot pa o streljanju in potreba po zmagi mu jemlje moč”

Ko imamo zaupanje, pridemo v stanje, ko je vsak izhod sprejmemo!

Sve to kar imamo je to kar v resnici tudi potrebujemo!

Dovolj je samo biti….

Gordana Balić