Iscjeljivanje uzorka

let go

Cijela armija predaka navija da očistimo naše podatke i sjećanja kako bi oni/mi bili slobodni, da se ne moraju vraćati po istom uzorku. Kada otpuštamo mi iscjeljujemo taj uzorak i on se više neće pojaviti. Iscjeljivanje sebe jest iscjeljivanje svih aspekata sebstva zatočenih u agoniju ponavljanja istih iskustava, ponovno i ponovno. Dok otpuštam sebi, otpuštam i njima, svim dijelovima “mene tamo” dopuštam da odu.

Kaže se da se programi nalaze u nesvjesnom. Premda mi ustvari nemamo pojma gdje je to nesvjesno, što je to uopće, ipak možemo nešto učiniti. Možemo odustati od ideje da je to u glavi, u mozgu. Iscjeljivanje je čišćenje nagomilane tamne energije koju rastvaramo otpuštanjem i vraćamo u svjetlo. Ono se događa samo onda kada smo u strpljenju sa samim sobom, kada damo vremena i dopustimo Ljubavi da se ostvari, materijalizira u san Slobodnog življenja.

Neka zahvalnost bude prisutna u svemu, u svim stvarima što život čine. Volim te

– Neno Lubich

Alergija od sunca

ljeto

Već 15 godina imam alergiju od sunca i to takvu da od proleća kada krene sunce i još se ne nose kratki rukavi meni sitni plihčići po prstima. More je bilo više mora… Stalno sam bila ljuta i besna, jedva dočekam odmor, tih čarobnih desetak dana kada sam opuštena a ja se krijem od sunca. Kod te alergije zaštitni faktori ne pomažu, jednostavno čitavo telo bude prekriveno nekim čudnim neravnim slojem kože koji boli, svrbi i peče istovremeno.

Nisam ni obraćala pažnju da nema ničega po rukama ove godine, ali pošto sam bila u bolnici i na oporavku kući u krevetu neko duže vreme nisam se ni izlagala suncu i naravno nisam ni razmišljala o alergiji. Danas pre podne ja rekila da se osunčam malo na terasi i zaspala. Budim se znojava i slepljena sa peškirom. Pogledam na sat ja se čvarila 40 minuta. Odem da se tuširam i tek kada sam posle sat vremena pokazivala mojim ukućanima boju, shvatim NEMA ALERGIJE. Ljudi, nema je uopšte!!!

Ja sam inače tip osobe kojoj samo leto prija jer sam strahovito zimljiva, a uvek sam bila sprečena da potpuno uživam u suncu i letu. Sada sam se pomirila i sa Suncem. Volim te,volim te, volim te…

– Sanja Ćirković

Kad imate u rukama dijagnozu, rešenje o otkazu ili neplaćene račune, znajte – VI NISTE TAJ PAPIR

maslačak

Dragi moji, prvi put objavljujem neku moju HO priču i nadam se da će mnogima značiti i da će pronaći ljubav i radost u svom srcu koju sam ja i koja mi je donela nesagledivu zahvalnost.

Naime svi mi smo sa HO preuzeli odgovornost za sve što se događa nama i u nama. Tako sam ja u petom mesecu bila na redovno godišnjem ginekološkom sistematsom pregledu i nakon dve nedelje su stigli rezultati za koje mi je doktorka rekla da je malo reći da je ne raduju jer je PAPA test četvrta grupa (žene znaju šta to znači), a pronađene su i brojne atipične ćelije dubinskih slojeva. Meni je to bilo kao da mi priča o nekome drugom a ne o meni jer niti jednog trenutka nisam osetila ni najmanji nemir. Pitala sam da li je moguće da uradim ponovo analize i dobila sam uput za bolnički centar u drugom gradu. Uz sve čišćenje i potpuni mir u sebi ja sela sama u auto i otišla na te testove, a lekari onako obazrivo mi objašnjavaju da bi oni pored tih analiza uradili i biopsiju i još jednu analizu čije ime ni tada nisam mogla da ponovim. Ja sam im opet tako krajnje obazrivo rekla da ako već ležem na stolicu za pregled za jednu analizu nemam ništa protiv da urade i sve ostalo što smatraju da treba. Tu sam već i njih zbunila, jer su mi objasnili da većina žena tu već kreće sa nizom pitanja ili su u panici. Ja sam nastavila da čistim i čistim i čak i kada su mi rekli da biopsiju moraju da urade bolnički a ne ambulantno, ja se pobunila jer sam došla sama kolima i ne želim da ostajem u bolnici, pa sam pristala da je urade bez ikakve anestezije. To je jedino i uz čišćenje bolelo, ali verujte ni malo strašan bol koji traje već samo jak trenutni bol. Onda su u mene stavili metar i po gaze, dali broj telefona patologije i rekli da zovem za 10 do 15 dana, dali otpusnu listu, a da nisam ni ležala u bolnici, i sela u auto (do duše sedela sam postrance) i vratila se kući, presvukla i otišla na posao. Sve to bez da sam i jednog trenutka pomislila da bi išta loše moglo da mi se dogodi. Bilo je veoma mučno čekati rezultate toliko dugo, ali ne meni već ljudima oko mene. Pokušavali su da ne pominju i ne zapitkuju, ali sam im videla u očima.da imaju muku, pa sam i to čistila da i oni pronađu bar deo mir a koji sam ja imala.

Onda su došli i rezultati i kada su počeli da mi ih tumače jezikom sa Sanskrita odustala sam od daljeg interesovanja već pitala šta sledi u takvim situacijama i rekli su operacija grlića materice. Onda još jedno iznenađenje i za mene i sve oko mene, a to je odabir bolnice za operaciju. Naime u našem regionu je jedan klinički centar i dve bolnice u koje možemo da odemo sa uputom od lekara našeg Doma zdravlja i od te tri opcije odaberem najmanju i najdalju bolnicu, a ne znam zašto. Pri tom ne poznajem ni jednog lekara u toj bolnici niti nekog od zaposlenih, a ni nekog meni bliskog ko je bio u toj bolnici. Mene je nešto jednostavnonešto vuklo da odem tamo. Nikome nije bilo pravo što sam tako odlučila, ali sam ih uveravala da će sve biti u redu i tako je i bilo.

Izdešavale su se još neke krajnje neobične stvari koje su možda samo meni značile još veću potvrdu da sam zaista vođena i da kada sam potpuno prepuštena osećaju da sam voljeno Božije dete, da mi tada stiže sva moguća pomoć.

Pored toga istovremeno dok sam još bila u bolnici meni je samo prošla misao da napuštam posao i to znate onaj osećaj: “Slatko ću ostaviti sve to!”. Bilo mi je čudno pa sam malo razmišljala u tišini očekujući neki odgovor i čistim, čistim i shvatim (mada mi se nije javio nikakav glas) da me je taj posao potpuno izjedao i da to definitivno nisam ja, a da ga radim samo zato što moram nekako da izdržavam porodicu. Tada sam shvatila da bi mojoj porodici bilo draže da sam ja zdrava i živa nego da radim neki posao koji donosi para toliko da se poplaćaju tu i tamo neki računi. Tako ja prvi put u životu napustim posao a da ne da ne znam šta ću raditi, već svesno ne želim da radim ništa, za sada baš ništa. Niko opet ne veruje šta mi se dešava, ali valjda tolerišu zbog “mog stanja”, jer znaju da sam uvek nešto radila i da ne mogu da ništa ne radim. Prvi put ne tražim posao i eto ČUDA – stužu ponude za posao i to dve. Kako simpatično!

Tačno mesec dana nakon operacije su završene pato-histološke analize odstranjenog mi grlića materice i ponovo malo zbunjeni lekari. Sada nakon operacije neočekivano dobri rezultati. Kako? Zašto? Meni simpatično i čistim, čistim, a oni mi objašnjavaju, pola ponovo ne razumem i da želim, i zaključak rezulati su u trenutku operacije bili tek da mi nisu operaciju radili za džabe.

Verujte, ne znam da li će nekome značiti nešto ova moja priča, ali ono što znam je da su mi svi lekari rekli da sam na operaciju rekli da sam došla kao kod manikira, na šta sam im rekla da su mogi slobodno i to da urade bila sam na raspolaganju. Pitali su se da li je do mog uma stizalo išta od onoga što su mi govorili, a nisu znali da je stizalo i DALEKO, MNOGO VIŠE. Na kraju su završili time da će me sigurno pamtiti i da bi želeli da bar godišnje imaju jednu takvu pacijentkinju.

Moja je želja da svi vi koji imate u rukama dijagnozu, rešenje o otkazu ili neplaćene račune znajte VI NISTE TAJ PAPIR. Ja sam gledala u hrpu papira sa imenom Sanja Ćirković i rezultatima analiza koji u prevodu znače “nije dobro”, dugo sam gledala i nigde nisam našla sebe u njima. Ja nisam ni na jednom papiru čak ni na onima sa mojim imenom.

Čistite ( ja sa VOLIM TE) i samo verujte da je sve dobro, sve je čak savršeno dobro, samo ako pustimo da nas vodi Božija ruka, srca nam ispuni Božija ljubav. Onda je sve toliko dobro da jedva čekam novo iskušenje koje će mi pokazati koju još lekciju treba naučiti, ali sa radošću u srcu jer nisam sama.
Dragi moji, najdraži, samo se opustite i otpustite sve što vas drži u bilo kakvom grču jer tada stiže pomoć koju nazivamo ČUDOM.
Volim vas sve…

– Sanja Ćirković

Smisao života: Biti svoj i čist u srcu

len

Dr. Hew Len:

“Ideja cijele prakse je zaljubiti se u svoje smeće! Reći mu “Hvala ti, Volim te”, “Ohoho, nisam imao pojma da si tu, Volim te!”
Jer ako ja guram, ti ćeš gurati meni natrag i to se zove otpor. Umjesto da otpustim i kažem smeću: “Volim te!”. Veliki mudraci su rekli “voli svoje neprijatelje”. Ali tko su ti? Jedini neprijatelji koje imate je smeće u vašoj podsvijesti.

Znate, teroristi nisu izvan vas, oni su u vama. I to je to smeće! Smeće koje zovemo ratovanje! Ratovanje je to protiv sebe i protiv Božanstva.
Dakle, ljudi se pojavljuju u vašem životu zato jer dijelite smeće s njima. Zato biste trebali s njima neprestano “hodati”! Jer nemate pojma što je u vama dok se to ne pojavi! Stoga, kada se netko pojavi u vašem životu, ta osoba vam tada ukazuje na vaše smeće. Ona kaže: “Hej, alo! Tu sam, alo!” Otpustite to, čistite to, umjesto da kažete: “Ej, a koji je tvoj problem?” Tako su mene naučili na fakultetu – kada netko dođe u moju kancelariju, ja bih trebao reći: Koji je vaš problem?
Ali ja sam odlučio biti 100% odgovoran i u tom trenutku radim svoje Ho’oponopono čišćenje. Tada Božanstvo kaže: “U redu! Sada tebi ide štogod ti je potrebno da bi bio slobodan.”
Ta osoba se više neće pojaviti u vašem životu!
Božanstvo vas je stvorilo i ono zna što vam treba u svakom trenutku. U svakom! I to samo zato jer je netko odlučio preuzeti odgovornost Treba nam samo jedna osoba. Jedna!

Vi.

Ja neprestano čistim! Jer znam da ako ja uradim svoj dio, (preuzmem odgovornost kako bih bio u Nuli, jer je to smisao života da budem svoj i čist u srcu), tada će Božanstvo učiniti ono što sam ja došao ovdje učiniti: Ono će to uraditi za mene.

– Neno LUbich

Ne čistite zbog rezultata!

ho

Hew Len:

“Vi ne čistite zbog rezultata! Ne kažete Božanstvu: “Čuj, bole me leđa, daj sredi mi to!” Ne radi to na taj način! Ho’oponopono znači ispraviti grešku. A greška je neprekidno odigravanje sjećanja. Vratite se samo natrag, natrag… sve dalje i dalje, majku bole leđa, oca bole leđa, njihovog oca, pa njihovog… Mi dakle želimo stići do tog početka, do jezgre koja stvara bol u leđima! A riječ je samo o podacima koji se vrte u podsvijesti!

Što se događa u meni da imam iskustvo unuka koji ima rak? Što se događa u meni da radim s pacijentima koji su ubojice i silovatelji? Dakle – što se događa u meni, a ne – što s njima nije u redu! Oni su savršeni! Podaci su ti koji nam daju takva iskustva i to čistimo! Samo Božanstvo u vama to može učiniti, intelekt ne može! To treba biti jasno podvučeno. Intelekt nije taj koji rješava probleme. On započinje proces, ali ga ne rješava u konačnici.
Svi smo povezani s jednim Izvorom i taj Izvor može čistiti, On je sposoban učiniti preobrazbu. Dakle, On uzme pogrešku, preobrazi je, pročisti, i vrati natrag kao Nulu.

Vaša sjećanju su svačija sjećanja. To znači da su svi zaglavili! Potežemo jedan drugog za rukav u toj zaglavljenosti, sve dok jednoga dana netko ne kaže: “Hej, pa čekaj malo! Ja to mogu otpustiti!”. Tada ta osoba čisti i Božanstvo pošalje sve to u Prazninu i vrati natrag svima, ne samo njoj! Izbriše to sjećanje u toj osobi i svima koji ga imaju! Presječe vezu što vas drži zajedno zaglavljene i svi ste slobodni! Dobit ćete točno ono što vam treba direktno iz Božanstva! Jer je netko voljan biti 100% odgovoran/a. Pa pogledajte to! Sve što je potrebno je samo jedan od vas i svima će biti dobro! Tolika je vaša moć! Zar to nije čudesno?”

Prijevod: Neno Lubich

Životna priča

love

Muza sam upoznala pred 5 god. Provlacio se lroz moj zivot i prije ali uvijek kao neka “manja uloga”. Nas pocetak nije bio lijep, popracen s puno ovozemaljskih poroka i uzitaka.

Bog je intervenirao i u meni se zaceo novi zivot! Desila se ljubav i prica traje dan danas. Odnos je krenuo s apsolutnim iskrenim prizmanjima svih teskih stvari koje smo cinili i prolazili.Znala sam da ulazim u odnos s “teskom osobom ” osobom koja ima jedan dio programa kao moj otac, ali ljubav je jaca. Ti programi, njegovi, su sve cesce aktivirani i moj mozak “sam ” krene hopsat i samo hopsam i cistim i prihvacam odgovornost. Svaki od tih programa je bio sve intenzivniji i intenzivniji, a ja sam se trudila sto vise cistiti i prepustati da Bog cini svoja cuda!

I neki dan se desila eskplozija programa u njemu, izazvana “nicim” fizicki je nasrnuo na mene, a ja sam samo sjedila i cistila. Kada se smirio sam krenula pricati : “I da me tenkom pregazis , tvoj ego nece ubiti moju ljubav prema tebi, moja je ljubav JACA! Tvog ego ce te uciniti usamljenim covjekom u moru dusa koje zele biti tu jer te vole, i nemaju ocekivanja prema tebi, sam od sebe ocekujes previse, budi i voli, ja te volim, i dokle god postoji ta ljubav ja cu biti uza tebe!!”. Prvo me u soku promatrao, jer nije to ocekivao od osobe koju je “htio” poniziti. Ocekivao je bunt,.revolt, prebacivanje krivnje, a dobio je ljubav, ljubav koju zasluzuje a da ni sam u to ne zeli povjerovati. Rasplakao se, rekao je da ne zna kad ga je netko rasclanio na proste faktore s necim tako jednostavnim. Pricali smo do dugo u noc, napetost se pretvorila u osluskivanje. Osuda se posramila pred ljubavlju i imali smo najiskreniji razgovor IKAD!! Napokon smo razumjeli jedan drugog sto govorimo, jer su nam rijeci protkane ljubavlju!!

A.J.

Tlo pod nogama

tlo

Nemamo mi tlo pod nogama, nikada ga nismo ni imali. Pazi, kada se ono izgubi, kada nestane i mi iskliznemo – to je to, počinje buđenje!

To je uvjerenje, program, koje je tvrdilo da mi nešto držimo, neke konce, neku strukturu života koja nas određuje, kazuje što smo ostvarili u životu, mjerilo uspjeha. Zato je tobožnji pad tako grub, jer odoše konci. Ne možeš padati i držati sve to. Kamo sreće da sam izgubio tlo prije nego što jesam. Ali eto, sve u svoje vrijeme.

Dakle, gubljenje tla, to je blagoslov. Iz toga ustaješ širom otvorenih očiju, otvorena srca i pluća punih svježeg zraka. Sve je tada moguće! Ispustiti konope za koje se držimo je jako teško i ne činimo to dobrovoljno. Stoga, kada se to dogodi, onda zahvaljuj kao nikad u životu! Jer imaš jedinstvenu priliku kroz zahvalnost čuti Sebe po prvi put. Samo hrabro, sve je baš kako treba biti!

Uostalom, nema nam druge, tlo nismo imali, imamo samo Zemljicu, a nju Volimo. Pa što nam drugo treba, što? 

– Neno Lubich

Iskustvo s Plavom solarnom vodom

psv

Dragi moji, pre 2 sata sam nehotice prosula pola litra kljucale vode po nozi, od kolena do stopala.

Mozete samo da zamislite sta se dogodilo! U toj panici prvo sto mi je palo na pamet bila je suncana voda, koju sam danas stavila po prvi put na sunce, dvadesetak minuta pre ovog dogadjaja. Izletela sam na terasu, zamolila vodu da pomogne i sipala je po opecenom delu noge.

Mesto koje sam izgorela nije cak ni crveno, iako se radi o velikom delu koze, a o plihu i ostalim posledicama da i ne pricam. Noga je sasvim zdrava. Hvala ti…

– Irena Brkić

Strabizam

djecji_vid_2

Veliki pozdrav svima!!!
Za HO sam “slučajno” saznala iz jednog članka o Mabel i odlučila se na prakticiranje.

14.1.2015 starijem sinu dijagnosticiran je strabizam oka i naručili nas na kontrolu za 2,5 mjeseca da vide trebaju li mu kakve dodatne vježbe. Slijedeći termin je bio 20.4.2015. Moram reći da sam u to vrijeme hopsala ali kad bih se sjetila jer su mi misli stalno odlazile svugdje samo ne na čišćenje. Došao i taj 20.4.,kontrola, liječnica u čudu, moje dijete vidi JEDNAKO sa i bez naočala.

Hvala,hvala,hvala… Sad kad sam se uvjerila da HO uistinu djeluje,dobila sam neku nevjerovatnu snagu da hopsam još više i žešće.

Sve vas puno voli Višnja Galović

Cijeli jedan život proživimo u svojoj glavi.

maštt

Taj život je vrlo bogat. U njemu imamo mogućnost proživjeti baš sve što nam padne na pamet. Nema nikakvih ograničenja. Možemo putovati na ‘nemoguća’ mjesta, družiti se s ljudima s kojima se nikada nismo sreli, možemo biti u ljubavnom odnosu s npr. filmskom zvijezdom, možemo mijenjati svoj stil života, možemo tugovati, umirati…
MAŠTA – svemoguća, ne obuhvaća samo romantično razmišljanje o željenom. Kad se bojimo, mi također maštamo – zamišljamo kako bi nam bilo da nam se dogodi nešto što ne želimo. Na taj način je stvoren cijeli jedan umjetni svijet koji ustvari ne postoji. Odnosno postoji, ali samo u našoj glavi. Taj svijet je toliko sofisticiran da djeluje vrlo uvjerljivo i stvarno. Mi u njega vjerujemo.

Što kad se taj svijet sruši?
Taj svijet se može srušiti jedino na način da se prozre, odnosno da u jednom trenutku otkrijemo da taj unutarnji svijet ustvari nije stvaran.
O tome govori Anita Moorjani, a to je ustvari i dubinski smisao ho.
Prije par dana, dogodilo mi se nešto što objektivno spada u prvih deset ‘noćnih mora’ koje nam se mogu desiti u životu. Naravno, neću vam opisivati što se dogodilo, reći ću samo da je sve završilo kao da se nije niti dogodilo. Meni je cijela situacija bila joj jedan pokazatelj, ustvari bolje rečeno učitelj što život ustvari jest.
Neka teška životna iskušenja jednostavno nije moguće uvijek izbjeći i kad se nađemo u njima, ako uspijemo ostati prisebni (uz pomoć ho, meditacije i sl.) uviđamo da ta ‘negativna’ iskušenja uopće nisu onakva kakva je predviđala mašta. Najgore kod ‘jezivih strahova’ jesu upravo oni sami- odnosno njihova interpretacija stvarnosti, a ne stvarnost sama. Kad smo konkretno suočeni s nečim ‘negativnim’ taj stres nije iste kvalitete kao svakodnevni stres u našoj mašti.Ova prva vrsta stresa koliko god je teška nije patološka za razliku od ove druge vrste, umjetno stvorene.

Izbjegavanje ‘negativnih stresova’ u glavi također je stres. To je ono o čemu govori Anita Moorjani kad kaže da postoje ljudi koji se trude cijelo vrijeme biti pozitivni. To je ustvari samo drugačiji oblik stresa unutar sistema koji bez obzira čim se bavi i na koji način nije prirodan i zdrav. I najsavršenija umjetna jabuka nema nikakve veze s pravom jabukom.
Moguće je da nam cijeli život prođe u unutrašnjoj drami ili nalaženja načina da savladamo tu dramu u svojoj glavi. Moguće je da se nadamo upravo kroz taj sistem mašte (programa) oblikovati vlastiti život po načelima vlastitih želja. Ova vrsta života je vrlo naporna. To je stalna borba, strah da nećemo uspjeti spriječiti neželjeno.
Nedavno mi je netko spomenuo kako su zadnja istraživanja pokazala da su kancerogene stanice normalne, zdrave stanice koje odbijaju umrijeti – jednostavno ne žele ustupiti mjesto novim stanicama.Tako je i s našim uvjerenjima, programima – to je ono što naš život čini nezdravim. Uvjerenja se jednostavno ne daju, odbijaju otići i na taj način stvaraju jednu vrlo bolesnu životnu situaciju u našem životu.

Tko je glavni?
Da li znate da je um rasprostranjen svugdje? Ima ga i u npr. nozi. Kad nas boli noga dio uma koji se nalazi u nozi nije u ravnoteži. Taj dio uma se na neki način separirao kao i spomenute stanice. Separacija znači odvajanje od cjeline. Kad se odvajamo od Cjeline nastaju problemi jer ne dobivamo hranu s Izvora.
Anita Moorjani: ‘Ako ne volim sebe sprečavam Svemir da se izrazi kroz mene.’
Prepuštanje Svemiru (Bogu, Nuli) s povjerenjem je iscjeljujuće. Prepuštanje nije moguće, ako smo separirani, ako teramo nekakav ‘svoj’ životni film u glavi ne zato što nemamo pravo na njega već zato jer to nema nikakve veze s Istinom niti s onim što mi uistinu Jesmo.

U nedavnoj stresnoj situaciji jednostavno nisam dozvolila tom unutarnjem filmu da se izrazi. Nisu me zanimale prognoze, strahovi, a bogme ni nadanja. Potpuno sam se ispraznila, onako do Nule. U tom stanju sam bila samo svjesna onoga što jest iz trenutka u trenutak.
Sve ostalo sam jednostavno prekrila s Hvala i Volim te.

– Dani Ella