Liste stvari koje želimo privući

list

Činjenica je da stalno kompliciramo svoje živote.

Uvjereni smo da znamo što je dobro i pravimo liste stvari koje ćemo privući, kad ćemo ih privući i u kojoj mjeri. No, mi uopće ne znamo što je dobro i idealno za nas!
A, k tome, za koga uopće pravimo te liste? Zar nije čudno da ih radimo za Boga, koji već zna što je najbolje za nas?

To je prilično arogantno s naše strane!

-Mabel Katz

Iz knjige Moj put: Ho’oponopono

Knjigu možete naručiti na: IZDAVAČ

Oglasi

Umjesto razmišljanja i brige

amraa

Ne pisem o iskustvima, o malim i velikim cudima koja se desavaju, a desavaju se, vjerujte, jer su ta iskustva samo potvrde onog sto je zapravo mozda i najbitnije sto sam dozivjela kroz prakticiranje Hoa, o cemu zelim pisati, na koji nacin zelim pribliziti HO drugima.

A nije lako to pribliziti, jer je najteze objasniti unutrasnji osjecaj mira i mozda konacno shvatanju zivota u sadasnjem trenutku. Jer mozda cesto izvana ne izgledam mirno, mozda prepricavam i dozivljavam mnogo toga, i neko bi rekao da jedno pricam, a drugo pokazujem izvana. Mozda bi rekli i da sam licemjerna hvhvhvhv ali je nebitno ono sto bi neko rekao, bitno je ono sto ja osjecam, jer kako se kaze u HO, nema nikog izvan mene. I zaista nema hhvhvh.
Naposljetku, covjek sam, zaboga, i samim tim moram imati razna iskustva, i lijepa i manje lijepa u ovom zivotu. Moram imati i emocije. Da nema svega toga, s cime bih cistila ? Kako bih shvatila sve ovo? Kako bih se probudila? Hvala zivotnim iskustvima koje sam imala i zbog kojih sam danas ovo što jesam, i hvala sadasnjim iskustvima sto dolaze i daju mi priliku da cistim, i svakodnevno potvrdim vrijednost HOa.

A sad kad sam zahvalila proslim iskustvima, pustam ih i ostavljam u proslosti, jer proslost je bila, a zivot je sada. Ne juce, ne sutra, ne za sat, zivot je sada. I cini mi se da onog trenutka kad sam to uspjela osvijestiti i u potpunosti prihvatiti , da se desilo budjenje, da se desio mir, da se desilo to da sam zagrebala mozda u neku dubinu. Misli, razmisljanja imam sve manje, nekad mi se cini da sam prestala razmisljati hvala hvala hvala jer kad god su se desavale misli, zaustavila bih se vrlo brzo, svjesno cisteci i pitanjem, sta je to u meni da imam ovo iskustvo, i svjesno bih cistila, i koristila bilo koji alat koji bi mi „pao na pamet“ u tom trenutku.

Kad sam shvatila da zivim sad, i da je umjesto razmisljanja i brige lakse predati izazov koji se pojavio onom ko zna bolje, a da ja preuzmem odgovornost sad, i radim svoj dio dogovora, hopsam, zivotna iskustva su postala mnogo laksa za podnijeti. I shvatila sam da smo Bog/univerzum/ljubav i ja na ovaj nacin savrseni tandem. Svako pusta onog drugog da radi svoj dio dogovora, bez uplitanja i dobijamo savrsene rezultate. Jer rezultati kakve daje Bog/univerzum /ljubav ne mogu biti drugaciji osim savrseni, ma kako se to nama nekad cinilo. Hvala, hvala hvala

I nesto sto cesto znam napraviti, mozda nekom i pomgne, kad se cini da je tesko, jasno kazem: Boze, Andjeli, dajem vam ovaj problem, izazov da rijesite na najbolji moguci nacin, ja zaista ne zelim/ne mogu brinuti sad o tome/ ne zelim patiti ili sl, ovisno koji osjecaj dodje u tom trenutku hvhvhvh (i nastavim hopsati).

-Amra Sirbubalo

Prepustite s povjerenjem

jasna

Joj,dragi moji ljudi…. odakle da pocnem? Najbolje od pocetka: sestra ima 2 djece, ja nijedno, pa su ta njezina djeca i moja djeca.. ljubi ih tetka… 

Prije cca godinu i pol pisala sam kako mi je necakinja imala puknuce aneurizme i kako smo prebrodili taj “strah” od operacije i uopce od svega toga. Hvala dragom Bogu sve je proslo u najboljem redu bez posljedica.. i danas zena zivi sasvim normalan zivot…
Prije cca 2 tjedna moj necak ima “problem”!!! Mokri krv… Ajmeee, sto je sad to? Sto je to u meni …….???? Hitno kod doktora, pretrage, nalazi… pa opet pretrage, pa nalazi: dijagnoza “navodna” KARCINOM BUBREGA (od dva razlicita lijecnika).
Isuse Boze, otkud to sad?… Hvala Volim Te Hvala Volim Te… Pa decko ima 25 godina, bavi se sportom (KRAV MAGA), ne pije, ne pusi….pa kako sad to, pitamo se?? (inace KRAV MAGA je sportska borilacka vjestina, i mogu reci da se dobro sibaju)
Naravno da sam se i ja na tren uplasila, i da je moj um postavljao razne scenarije. Medjutim, istovremeno sam vjerovala da je to sve iluzija, da to sve nije tocno… Preuzela sam odgovornost. Hopsala sam i 26 sati na dan. Hvala Volim Te Hvala Volim Te…
Jucer sam bas jednoj jako dragoj osobi koja je isto hopsica ovako rekla: ma ja vjerujem da Bog zna sto je najbolje, i apsolutno imam povjerenja u njega, za mog Igora ce biti sve u najboljem redu!
Sad, prije pola sata zove me moj dragi necak i kaze: tetka, zadnji nalazi su stigli i nije KARCINOM, vec hematom od udarca i to uzrok krvarenja.
WOW, koje olaksanje, koja sreca, koja zahvalnost!

Zelim vas samo pitati: Ako ovo nije cudo, sto je? Ako ovo nije Bozje djelo, sto je?
Ja i dalje vjerujem da ON zna sto je za nas najbolje i prepustam mu se sa svim svojim srcem i povjerenjem. Hvala Volim Te Hvala Volim te…..

Kad god Vam je tesko sjetite se nasih raznih iskustava…. I ne odustajte, ne razmisljajte, ne preispitujte… Vec prepustite s povjerenjem. Bog nije sluga.

Volim Vas i grlim od prvog do zadnjeg…..Mir pocinje u meni….

-Jasna Takač

Prihvaćanje situacije

images

Prihvatanje situacije takve kakva je, i biti u miru s tim, je mozda i najteze, jer uvijek mislimo da mozemo nesto promijeniti, pa se trudimo svim silama smisliti nesto sto ce dovesti vodu bas na nas mlin…i kad ne uspije na ovaj nacin, onda analize, gdje sam pogrijesila, pa probam na drugi, treci i ini.

I pogodite sta? Koliko god i sta god pokusavali napraviti, ako ne treba tako da bude, nema te ideje i djela koje mozete napraviti da bude onako kako ste zamislili, jer ce biti onako kako treba da bude bez obzira na nase napore koje ulozimo. Ako pogledamo unazad, vidjecemo da se često baš to dešavalo. Naravno, nekad je bilo i po nasem, opet, jer je trebalo tako da bude, ne jer smo mi pametniji nego zato što je tako najbolje. A nevjerovatno je koliko iscrpljujuce energije treba za te sve analize i pokušaje, i koliko nas to umara, psihički, pa i fizicki.

Ja sam jedna od onih kojima se, otkad čistim uglavnom desava svasta, reklo bi se, nepozeljno, posmatrano iz mog uma. Mnogi bi mozda i odustali na mom mjestu, međutim ja sam u HO nasla smisao, i spas. Iz situacije u situaciju, reklo bi se da je tesko prihvatiti ono što ti se dešava, a ne želiš da bude tako. Međutim, u posljednje vrijeme primjetila sam da postaje lako. Svakim danom sve lakše.

Jednom kad HO shvatiš i prihvatiš iz svog srca kao svoju tehniku, svoj put, svoj život, sve postaje lakše, pa i prihvatanje.
Šta je potrebno shvatiti? Potrebno je shvatiti da sve što nam se dešava, dešava se iz programa, programa koje smo skupljali mi kroz život. To bi bilo još i dobro, ali mi nosimo i programe naših roditelja, naših predaka. I to bi bilo dobro, ali postoje i oni programi koje nosimo kolektivno, npr. sve žene na planeti dijele iste programe, za koje znamo i ne znamo, muškarci, teenageri itd, a životi su nam isprepleteni. Ti programi se iz sekunde u sekundu množe. I šta sad? Prihvatam, prihvatam odgovornost. Prihvatam jer sam dobila najdivniju tehniku na svijetu koja mi pomaže da Bog očisti mnogo mnogo programa, te da se vremenom um smiri, i umjesto raznih analiza i uživanju u razmišljanju bira hvala, bira volim te, bira tako je najbolje i ta situacija je tu da čistim s njom. Te osobe su tu da čistim s njima. Prihvatam, jer znam da sve više osjetim inspiraciju. Prihvatam, jer je mnogo lakše prihvatiti i čistiti , nego smišljati „izlaze“ i „rješenja“ koja su opet iz programa..a šta dobro može doći iz programa ???

Ooo da, na pocetku je bilo tesko, pa zar da samo ponavljam hvala, ponavljam volim te, pri tome ostanem mirna. „Pa tako ne radim ništa, a trebam naći rješenje“, ili ako već ja nemam rješenje, trebam brinuti. Šta će neko reći što ne brinem, što sam opuštena :/ A taj neko nema pojma da ja itekako radim. Radim najbolje što mogu, hopsam, koristim alate i dajem sve u ruke onom ko zna najbolje . I bo’me sam se naradila dok nisam stigla do ovog gdje sam sad.

I tek sad treba nastaviti još više „raditi“ i uživati u plodovima svog rada, koji su sve ukusniji i ljepši, jer znaš da si povezan s onom najvišom silom, s ljubavi.

-Amra Sirbubalo

 

Recite Hvala

13445745_1244126418933204_4718187381301076880_n

Ho’oponopono je vrlo plemenita praksa. Zamislite, svaka druga riječ u njoj je Volim te! Svaka treća misao Hvala ti!

Čistiti možemo na bezbroj načina, za vrijeme buke, u tišini, u pokretu, u plesu, trčanju, sjedenju, spavanju… Probajte, na primjer, pogledati svoje ruke! Podignite svoje dlanove u visini očiju i okrećite ih naprijed-natrag. Na svaki okret recite im Volim te! Jeste li se ikada zahvalili svojim rukama? Tim divnim prstima, finim urezima na koži, malenim dlačicama, noktima, zglobovima? Jeste li ikada pogledali svoja koljena s divljenjem i zahvalili im se kako vam služe? Rukama prekrili svoju kosu, prstima prešli preko nje i rekli joj Volim te?

A možda stalno kritizirate sve to, a toga niste ni svjesni?

-Nenad Ljubić

Kad dio nas ostane negdje….

dario
1972. i 1973. g., kao  dijete sam  bio  povremeno u New Yorku….kasnije 1996. boravio  sam tamo  pola godine… Uvijek  sam  žalio što  nisam  ostao i često,  do  današnjeg  dana  se šetao,  putem Google Earth, po NY.
 .
Sinoć u  meditaciji  pojavi  se  sjećanje,   da  sam kao  dijete,  izrazio želju tamo  živjeti,   ali bilo je  nemoguće.
.
Kasnije  1996. g.  opet  sam  se  morao  vratiti i   bio sam  jako,  jako  tužan. Od  tada do  sada  sam osjećao  veliku  tugu zbog  toga.
.
Budući da sam  se  sinoć  sjetio sebe  kao  trogodišnjeg  djeteta i   svoje  velike  želje  da  tamo  živim, odlučih  to  zapisati  na  papir i  nastaviti  na  tu  temu  meditirati i  razgovarati  s  unutarnjim   djetetom.
.
U jednom  trenutku,  za  vrijeme  meditacije i  razgovora  sa  svojim  djetetom,  vidim  drugo  dijete tj. sebe  kako  sjedim  u  jednom  parku  u  NY gdje  sam  se  volio  igrati.  Plačem ….
.
Upitam  ga,   zasto  plačeš…a  dijete  na  to   kaže : Ostavio  si  me  ovdje!
.
I tako, bezbroj  puta sam  Mu  govorio  žao  mi je  i  oprosti ….
.
Prišlo  mi je  i malo  smo se  prošetali  po   divnim  mjestima  gdje  smo  bili u  stvarnosti… Tada  mu  rekoh  da   ga  molim  da  pođe   samnom u SADA i OVDJE, pristalo  je i došlo pored  ovog   djeteta koje  je  strpljivo  čekalo i  šutjelo. Kad  su  se  susreli zagrlili su  se  i uhvatili  za  ruke. Osjetio sam  neizmjernu  sreću.
 .
Upitah  ih  žele li  biti  jedno, a  oni  odgovore  da   ce   to  oni  odlučiti,  za  sada   će  biti   dva.
.
Kad  sam  završio  meditaciju   s  osmijehom  na  licu  kažem  sebi: Eto,   sad  imam  dva  unutarnja djeteta.
 .
Odlučim  zapaliti  taj  papir  na  koji  sam  zapisao to   sjećanje  na NY.
Stavim  na  tanjur i  zapalim cijeli  papir ,  idem   baciti  pepeo kad  ono izgorjelo  sve  osim  ovoga !!!
.
Ostane Hvala,  ostane  oblik…
.
HVALA,  HVALA …
 .
-Dario Štulić

Zadivljujući ciklus života

ciklusDugo se pripremam pisati iskustvo hvala hvala hvala.

Od silnih pokusaja da pisem i od silnih situacija koje su me sprecavale u istom sam prihvatila da jednostavno nije vrijeme i pustila da dode spontano hvala hvala hvala!! Nadam se da cu ga sada uspjeti zavrsiti. Naime , najmlađa sam od 4 djece, u 27 godini zivota, udana i imam dvoje vlastite… ovo iskustvo se svodi na to kako sam obiteljskim zivotom bila zadovoljna hvala hvala hvala i nisam imala namjeru imati jos djece hvala hvala hvala no Bog je htio drukcije.
Kao najmlada od 4 uvjek sam smatrala da su ostaci paznje, itd. najmanje dolazili do mene, po tiho se u meni programirao egocentrik koji je uvijek morao biti u nekom centru pozornosti hvala hvala hvala i to tihi onaj skoro “neprimjetni” moram nadodati.

S HO sam uspjela jako napredovati hvala hvala hvala, PRIHVAĆANJE to je ono najjednostavnije cega sam se morala prisjetiti…
Prije otprilike 7 mj. sam imala intenzivan osjecaj da sam trudna, napravila provjeru i rezultat je bio negativan (vise puta) pripisala sam to ucincima HO i jednostavnosti i sreci koju sam u tom trenutku dozivljavala!!!
Sljedeci mjesec opet isti osjecaj hvala hvala hvala hvala no ovaj put pozitivno. Nisam znala kako reci suprugu hvala hvala hvala cijeli taj dan sam se trudila da sto vise hopsam i sto manje razmisljam, jednostavno zbog usađenih programa o financijama i potrebama. Kada sam suprugu priopcila vijesti skroz je smireno to prihvatio i bio je sretan i uzbuđen (vidno) hvala hvala hvala, moja sreca je bila umnozena hvala hvala.
Nisam se zurila na daljne kontrole nego sam sve odlucila prepustiti Bogu hvala hvala hvala. 3 mjeseca poslije se utvrdilo da je rijec o blizancima hvala hvala.
Opet isti programi opet isti strah…opet se umirila i usredotočila na hopsanje. Dolazim doma, muz odusevljen vijestima, hvala hvala hvala. Moja sreca je uvecana! Iako sam mislila cijelo vrijeme da cu ostati na 2 djece i iako sam mislila da bi moja reakcija, reakcija moga muza bila suprotna od ove koja se desila, IPAK SE DESILA OVA LJEPSA I POZITIVNIJA PRICA.

Takoder mi se potrefilo da mi pomaze oko nekih drugih programa i situacija da moram mirovati radi te iste trudnoce hvala hvala hvala, dosta puta sam pokusava pisati koliko sam sretna no nikako, iskustvo tu ne zavrsava.
Hvala hvala hvala, dok u sebi nosim dva nova zivota jedan drugi zivot se ugasio moj otac je preminuo. I to iskustvo je zaista posebno i zapravo veoma pozitivno.

Dan prije nego je zavrsio u bolnici sam bila sama u kuci, prala suđe i pjevala Ho, nekako mi je bio poseban gust drzati ruke pod vodom, osjecati cistocu i pjevati, cistiti! Odjednom ispred desnog oka se pojavila neka bljestavo bijela struja, uopce se nisam prepala niti iznenadila hvala hvala hvala, prihvatila sam to i dalje prala i pjevala, to se  vremenom sirilo preko mog vidnog polja i u jednom trenutku sam se prepala i legla na kauc, zatvorila oci, a ono sve neke scene iz djetinjstva s mojim ocem, sto ruzne sto lijepe… a ja sam to pregledavala kao neki film i u srcu pokusavala sve to otpustiti.
Nakon ne znam koliko vremena je prestalo. Hvala hvala hvala, osjecala sam se jedno 500 tona laksa…hvala hvala hvala. Sljedece jutro mi dolazi mama i govori kako je tata zavrsio u bolnici hvala hvala hvala, taman sam morala kod doktorice na pregled i u autobusu sam se koncentrirala i u srcu mu rekla kako ga volim, kako mu oprastam sve sto me mucilo, kako njega molim za oprost za sve sto je njega mucilo i da ako mu dusa ide dalje da mu zelim bolji zivot.
Kada sam se vratila od doktorice smo saznali da je imao infakt, organi otkazuju hvala hvala hvala, sutradan je umro.
Ja vam ne mogu opisati s kojom sam ja lakocom to primila, hvala hvala hvala, imala sam zivot sam njim kakav sam imala, jako puno razliticitih spektra osjecaja za njega je u meni bilo isprepleteno, hvala hvala hvala, dva dana prije njegove smrti su se te spone odvezle i otpustile hvala hvala hvala.

Svjesna sam da nije bilo HO-na u svim tim trenucima da se ne bi tako stvari “odigrale”, jednostavnim prepustanjem se izdesavala najjednostavnija verzija zivota, jako sam sretna i ispunjena sto je to dio mog zivota, sto se nalazim u necem duze i dublje a ne samo ladičaram u gomilu “to sam vec isprobala”.

Ciklus zivota se u meni, preda mnom i sa mnom desava u zadnje vrijeme, ono nesto za sto zaista s divljenjem mogu reci BOG JE DIVAN!

Hvala vam svima sto jeste!

-Antonija Jakšić

 

 

 

 

Od Candy Crusha do ovladavanja materijom ;)

Candy-Crush
Prije pola godine počela sam igrati Candy crush na fejsu i prvih desetak krugova sam samo slijepo klikala, uporna da pređem na next level. Nekad bih se zadržala i po mjesec dana na istom levelu, ali igrala sam dalje, slijepo klikajući i postižući rezultate sporo i po sistemu “ćorave kokoši koja slučajno ubode zrno”. Nedavno sam (konačno) skužila šta su candies u toj igri 😀 i otada znam šta trebam i napredujem po levelima puno brže…

Ovo me sve skupa podsjetilo na duhovni rast, zbog čega i pišem ovu prozaičnu objavicu: U početku je teško jer ne znamo što točno trebamo napraviti, ali ako smo uporni i ne odustajemo usprkos sporim i nikakvim rezultatima, jednog dana skužit ćemo “u čemu je štos” i napredovati puno brže, jer ćemo bolje poznavati pravila igre …

I što dalje budemo napredovali, postajat ćemo sve brži i brži jer ćemo sve bolje i bolje poznavati materiju, što će nam naposljetku omogućiti da njome sasvim ovladamo.

-Ivana Rogošić

Gdje je fokus, tu je život

čišćenje-života

Gdje nam je fokus tu nam je i zivot. Znate onu situaciju u kuci kada odlučimo cistiti ormare, police, ladice… Ljudsko bice je na neki nacin kao hrcak, skupljamo sve da nismo ni svjesni do onog trenutka gdje ladicu ne mozemo zatvoriti i onda odlučimo raščistiti.

Ako nam je fokus na to smece koje smo razbacali dok smo vadili iz ormara vidjet cemo ogroman nered, ali kako smo svjesni da smo u procesu raščišćavanja onda znamo da je to samo privremena stvarnost u sobi.

Tako je i s nasim zivotima i nasim umom. Nas um ne vidi siru sliku ali nasa dusa osjeti. Počnemo čistiti svoj um i stvari se tek tada i pokrenu pa sve ono sto je trulo, bolesno i hrđavo počne izlaziti na povrsinu, ali samo saznanjem da samo u procesu ciscenja mi smo vec na pola puta do cistoce uma i tela odnosno sa svima oko sebe.

Tada je bitno imati povjerenje u siru sliku koju nevidimo, da je nuzno kroz sve to proci da bi dosli do onog zdravog, blistavog i savrsenog.

-Nataša Milutinović