HO’OPONOPONO S MABEL KATZ- BUDIMPEŠTA, MAĐARSKA
Tekst intervjua VNTV u emisiji „Ćaskanje“, gošća je Mabel Katz.
V: – Dobro nam došla.
M: – Hvala, raduje me što sam ovdje.
V: Na tradiononalnim tv programima kad ljudi ĉuju rijeĉ Ho’oponopono, pomisle da će na programu biti nešto zabavno, ali na VNTV-u kad ĉuju tu rijeĉ, odmah obrate pažnju jer znaju da će biti nešto ĉudesno, nešto o ĉemu su već ĉuli, a žele i saznati više o tome.
Ali, za one koji nikad nisu ĉuli za HO, da li biste mogli u nekoliko reĉenica opisati ideju Ho’oponopona?
M: HO je drevno havajsko umijeće rješavanja problema. Govori kako nema nikog vani da nam nešto ĉini, nego da smo sami 100% odgovorni za sve što nam se događa te, ako nam bilo što ne odgovara u životu, to možemo promijeniti. Jedino što je „ĉudno“ u HO je njegovo ime. Zato što je to vrlo jednostavna tehnika, vrijedi i pomaže svakom, i magiĉna je.
V: Budući da znamo da nema sluĉajnosti u životu, zanima nas kako ste vi došli do HO, u kojoj životnoj fazi i segmentu ste ga poĉeli primjenjivati. Zašto ste ga, prema vašem mišljenju poĉeli primjenjivati baš u to određeno vrijeme.
M: Vrlo interesantno pitanje, do sad mi ga nitko nije postavio (u kojoj fazi mog života). U „krizi srednjih godina“ kako to netko naziva – a ja kažem: ako je to kriza, onda ja u njoj uživam! Zapoĉela sam svoja istraživanja jer sam bila vrlo ljuta i nesretna osoba. Moj stariji sin mi se jednog dana poĉeo obraćati istim tonom i ljutnjom kako sam ja to ĉinila njemu, što me je trgnulo i tada sam shvatila da trebam nešto uĉiniti. Zato sam
zapoĉela istraživanja, ĉinila sam mnoge stvari kao i svi ostali, ali znala sam da u svemu tome ima dosta drame jer su ljudi obiĉno u svojim priĉama krivili nekog drugog (svoje oĉeve, majke…), a ja sam pomislila kako mora postojati puno lakši i brži naĉin. Tako sam se našla u HO.
V: Budući da sve ovo što ste do sada rekli može opisivati bilo ĉiji život u našem okruženju jer, kao što znamo, mi vidimo samo svoj odraz u svemu što je oko nas, kad vidimo nešto što nam se ĉini loše u nekom drugom, to je uvijek poziv za buđenje nama samima. A kad ste spomenuli dijete, pomislio sam i na Unutrašnje dijete o kojem HO govori pa vas molim da i o tome nešto kažete.
M: Unutarnje dijete je naša podsvijest gdje se sve događa. Nije problem u fiziĉkom kao što mislimo, ako zaista želimo nešto iscijeliti ili riješiti to moramo uĉiniti na bazi podsvijesti. I to Dijete u nama koje pazi na naše tijelo (jer mi dišemo bez da o tome mislimo), treba pažnju. Moramo raditi i s njim i nauĉiti ga da ĉistiti za nas.
V: U HO ponavaljanjem jednostavnih reĉenica (mantri) možemo doći u kontakt s Unutarnjim djetetom. Možete li nam to malo pojasniti?
M: Malo ću još objasniti HO. Imate dvije mogućnosti u životu: možete raspravljati o svojim problemima i opirati im se, željeti biti u pravu ili ih možete otpustiti. Kad otpustite, problem više ne funkcionira. Ništa više ne može! U HO imamo vrlo jednostavnu tehniku. Ĉuveni „Hvala ti i Volim te“. Dakle kad nam se nešto pojavi kad kažem Hvala ti i Volim te, ja to otpuštam.Tako se problem rješava, ako to ne ĉinim, problemi se množe. Što više ĉistim, više i otpuštam. Unutarnje dijete to može ĉiniti umjesto mene kad i zaboravim, jer nas ono promatra kao i naša djeca. Kad ono vidi da smo odluĉni i voljni otpustiti, ono će nam pomoći i ĉistiti umjesto nas. Kad otpuštamo, dajemo dozvolu onom dijelu Sebe koji zna o ĉemu se radi i ima rješenja da ih i riješi. Inaĉe će naša uvjerenja, prosudbe i razmišljanja nastaviti pokušavati naći rješenje.
V: Vidimo da stare žene idu u crkvu, mole Boga, govore da ga vole, a ĉesto kad izađu iz te iste crkve, i vide da im je netko, recimo uzeo bicikl, poĉnu proklinjati ružnim kletvama i odjednom zaboravljaju na svete rijeĉi. Da li HO reĉenice mogu biti uĉinkovite i ako niste skoncentrirani dok ih izgovarate. Može li ih izgovarati bilo tko, a da one i dalje djeluju pa ĉak i ako ih izgovaraju kriminalci?
M.: I ja ĉesto ne mogu pomoći sama sebi pa reagiram kao drugi. Ĉinim sama najbolje što mogu. S HO nećemo tražiti nešto određeno kao kad odemo u crkvu gdje molimo za ovo ili ono. U HO s Hvala ti i Volim te dajemo probleme Bogu koji jedini može sve riješiti, zna sve odgovore i što je dobro za nas. Možda zato, dok govorim Hvala ti i Volim te i kad vam netko uzme bicikl, znaĉi da je to za nešto bilo savršeno. Možda ćete dobiti dva bicikla ili ĉak auto! Zato što sam otpustila, a nisam se opirala. Želim razjasniti što radimo kad u HO kažemo „Hvala ti i Volim te“:
Kad kažem Hvala ti i Volim te preuzimam 100% odgovornost. Kažem Žao mi je i molim te oprosti mi za sve što se događa u meni, (koji se to program vrti u meni) radi ĉega doživljavam problem (netko mi je uzeo bicikl). Dakle neki je progam u meni radi ĉega sam doživjela da mi uzmu bicikl. Ništa se ne događa sluĉajno. Svemir je savršen! Ako pod pritiskom mogu promatrati bez angažiranosti, bit ću u mogućnosti i shvatiti da je to u stvari bio blagoslov, a ne nesreća. HO kaže da smo ovdje da bismo ispravljali, popravljali, to je naša svrha radi koje smo ovdje. Možda sam ostala bez bicikla u svrhu odrađivanja nekog svog duga, nekog starog koji sam zaboravila, možda da bih dobila priliku zatvoriti neka vrata kako bi ih netko drugi imao priliku otvoriti (kao novi auto) – ja to ne znam.
V:- Mislim da je ovo što ste rekli velika lekcija za naš duhovni ego iz koje trebamo uĉiti, pogotovo glede Boga. Obiĉno mislimo da je Bog spremniji ispunjavati želje i molitve dobrih ljudi koji mole, nego kriminalcima, ali, kao što ste rekli, trebamo se podsjetiti da smo Bogu svi mi jednaki. To me potaklo na još jedno pitanje vezano uz Boga u HO.
M: Prvo, Bog nikog ne diskriminira. Voli nas onakve kakvi smo i što god da radimo, daje nam slobodu izbora, daje mogućnosti savršene za nas. No daje nam mogućnost slobodnog izbora. I kaže: možeš ĉiniti kako hoćeš ili možeš doći k meni i ja ću ti pomoći. A mi i dalje mislimo da sami možemo i znamo sve. Intelekt to ne može, Bog može. Zato je HO naĉin davanja dozvole Bogu da riješi naše (financijske, zdravstvene) probleme.
Bog je dio nas, zna nas bolje od bilo koga i može riješiti sve naše probleme, samo ako mu damo dozvolu. Zato je HO naĉin prepuštanja da Bog riješi naše probleme. Ja prije nisam vjerovala u Boga. Govorila sam ljudima: HO djeluje iako niste vjernik. Sad znam da, kad poĉenete prakticirati, poĉinjete i vjerovati. I sama sam postala takva. Što sam više radila HO, sve više sam i vjerovala u Boga. Našla sam ga u sebi. Znala sam da postoji dio mene koji sve zna i zato sam mu davala dozvolu. Kad ne razmišljam dajem dozvolu (prepuštam) i kad ne reagiram emocijama dajem dozvolu (prepuštam).
V: Za naše gledatelje: razgovaramo s M. Katz o HO i vjerujem da, ako ste shvatili da možete riješti svoje probleme tako da ih predate Bogu i zamolite za pomoć, već time ste puno postigli.
Ĉini se da, što svijet više napreduje iz dana u dan, sve je više ljudi koji odustaju od vjere, gube nadu, skloni su samoubojstvima. Što vi mislite što bi ljudi trebali uĉiniti da bi se to promijenilo? Što mislite da je uzrok da se ljudi sve više udaljavaju od prirode i Boga, a istovremeno sve više se
slijepo vežu uz materijalno?
M: Mi ne znamo tko smo. Izgubljeni smo i tražimo na krivim mjestima. Ja sam također bila takva. Mislila sam da će me materijalne stvari uĉiniti sretnom. No nije tako. I kad sam imala sve, opet sam bila nesretna. Shvatila sam da u tome ne leži sreća. Tajna koju sam otkrila je da svi imamo moć mijenjati svoj život i da ne ovisimo ni o kome ili iĉemu izvan nas samih. Nitko i ništa ne usrećuje izvana, sreću moramo potražiti u sebi.
Prestanimo se žaliti, optuživati druge, poĉnimo raditi na sebi, prihvatimo se takvi kakvi jesmo. Mi smo savršeni baš takavi kakvi jesmo. Uživajmo u onom što imamo, ne mislimo na ono što nam nedostaje. Svi su odgovori u duhovnosti. Bio to HO ili bilo što drugo. Prestanite tražiti na drugim mjestima. Sve je u nama i poĉnite vjerovati u sebe. Kad sam sa svojim uĉiteljem bila u Japanu, netko me pitao zašto svoje poslovne seminare nisam nazivala „duhovnim“ ili „ho’oponopono“. Odgovorila sam da me u Americi nitko ne bi angažirao kad bi poslovne seminare nazivala „duhovnim“. Odgovor je bio: „Mi u Japanu vas ne bismo angažirali ako to ne bi imalo veze s
duhovnošću. U Japanu znamo da je duhovnost osnova svakog uspješnog posla.“ Mislim da je duhovnost osnova svakog uspješnog odnosa, života, zajednice, obitelji. Vrlo je važna! Duhovnost nije religija! Mi svi dolazimo iz Duha.
V: Mislim da se u današnjem društvu pojam duhovnosti podrazumijeva kao iskustvo bezuvjetne ljubavi. Ovo što ste rekli me podsjetilo na nešto vezano uz religiju. Toĉnije kad su drevni kršćani bili izdani i baĉeni lavovima jer je postojao strah da se kršćanstvo ne proširi svijetom. Vjerujem da se danas također mnogi boje da će, ako se duhovnost proširi, izgubiti moć dana bogu novca. To se vidi po ljudima koji dođu živjeti u grad,
shrvani poslom gube smisao života umjesto da ga poboljšaju ili se vrate, ostaju zasljepljeni lažnim sjajem i tehnologijom. I novcem. Tu se gubi duhovnost.
M. Kad sam se ja poĉela baviti spritualnošću, meni se u stvari financijska situacija pogoršala. Postoji shvaćanje da ako si produhovljen, ne trebaš novac! Tada sam si rekla: ako sam duhovna, nisam glupa! Volim novac. Novac je potreban. I dalje živim jako dobrim životom. I u novcu je Bog. Ali ga se ne smije zloupotrebljavati. Ne treba se tehnologija zloupotrebaljavti. Možda nije život u gradu za svakog. Treba znati biti u pravo vrijeme na pravom mjestu s pravim ljudima. Trebaš biti otvoren za sve opcije. To i ja pokušavam. Ne postavljam si ciljeve, ni cilj koliko novca koji trebam zaraditi. To prepuštam Bogu. Shvatila sam da ga ni ne trebam toliko koliko sam mislila ranije. Bitna je ravnoteža u svemu što radiš. Možeš biti produhovljen i voditi svoje poslove, plaćati obaveze, ali bez opterećenja. Pusti Inspiraciji da ĉini svoje. Ako ne dozvoliš programima da ti govore što bi trebao raditi i gdje biti, Inspiracija će te voditi da budeš na pravom mjestu u pravo vrijeme s pravim ljudima. Osho kaže: „Kad vidiš zmiju, hoćeš li odskoĉiti ili razmisliti“? Dok razmisliš hoćeš li ćeš odskoĉiti, zmija te je već ugrizla! To je Inspiracija. Djeluješ bez razmišljanja. Kad ne ideš prema onom što je ispravno ili loše ili bi trebalo. Ĉiniš jer osjećaš da je to dobro (iako može izgledati nelogiĉno). Samo vjeruješ i djeluješ.
V: Vjerujem da je intuicija vrlo bitna u životu. Velike su se promjene i izumi iznijeli iz Intuicije. Mađari kažu: upotreba duhovnosti nije problem, zloupoteba jest. Vjerujem da dobro znam vrijednost novca, ali da se trebamo pitati trebamo li ga upotrijebiti za korisnu
stvar ili za mogućnost stvaranja još veće koliĉine novca. Npr. ovaj studio je trebao puno novca da bi radio, ali mislimo da je taj novac korisno potrošen jer širimo dobre i korisne novosti svojim gledateljima ili trebamo raditi samo da bi se zaradio još veći novac.
M: Vaša su pitanja zaista interesantna. Misao o novcu je program po kojem mislimo da moramo raditi za novac. Ili da je novac teško zaraditi. Ili da moraš raditi posao koji ne voliš, radi novca. Ili da ne možeš raditi ono što voliš jer nećeš dovoljno zaraditi. To nije tako. Trebamo se drugaĉije postaviti. Nije bit u radu za novac, nego u radu onog što voliš. Naravno da je novac potreba, ali u tome nema niĉeg lošeg. Novac nam treba da
bismo nekom pomogli ili uĉinili neku promjenu. A tad novac dolazi. Odustanimo od onog što smo nauĉili o novcu. Naravno da je novac potreba, ali u tome nema niĉeg lošeg. On dolazi, ali ne onda kad mi mislimo da treba, nego kad ga trebamo. S druge strane, ne
mogu svi biti bogati, ali ne treba nitko ni oskudijevati. No, mi smo takvi da nam uvijek treba više.
V:. Dobio sam mnogo pitanja za vas. No, važnije mi je bilo upoznati osobu koja donosi HO u Mađarsku jer tako se stvara i kredibilitet samog HO. Sad kad sam vas upoznao, s punim povjerenjem svima preporuĉujem da se poĉnu baviti Ho’oponoponom. I završno pitanje: na kraju svakog intervjua pitamo gosta što bi poruĉio Mađarima. Što biste vi rekli? Biste li što mijenjali u našem ponašanju ili stavu?
M: Putujući svijetom zakljuĉila sam da smo svi mi jedna velika obitelj. Svi prolazimo iste izazove i tražimo isto: mir, slobodu i sreću. Poruĉila bih svima: budite otvoreni! Vjerujte da život može biti lak, da kažete: „ne znam“, da možete ponovo biti djeca i skromni, shvatiti da, iako smo visokoobrazovani, ne znamo ništa. Ako ste voljni zaista otpustiti i shvatiti što vam se događa u životu, bit ćete iznenađeni. Postat ćete preporođeni. Budite sretni, radite što volite, postavite sebe na prvo mjesto, to nije sebiĉnost! Ako vama nije dobro, neće biti nikom. Ako ja nisam u miru, neće biti nitko! Budite sretni i u miru.
Vjerujte, budite svoji!
V.: Sve što ste rekli vraća me na misao kako smo svi jedna obitelj, zahvalan sam vam što ste to rekli i za naš mađarski narod. Uvjeravam vas da ću i ja biti na vašem seminaru. Hvala vam.
M.:-hvala vama na prilici!
– S ljubavlju prevela: Ksenija Križaj
Ho'oponopono Tehnika 