Jutros mi je inspiracija rekla, sjedi i piši. I nisam ustala dok nisam dovršila. Vjerujem da je dobro da to podijelim s vama, voljeni. Inspiracija dolazi radi dobra svih, jer je ona božji dar a Bog daruje sve ljude jednako.

Čini mi se da sam jednom davno krenula iz Nule u život. Mislim da sam znala tko sam. Odlučila sam iskusiti život, sve šta god mogu i dobila slobodnu volju. Onda, kad sam malo duže ostala u akciji, nakupilo mi se dosta toga kroz iskustva. Ima i puno dobrog, a pokupila sam i smeća. Borila sam se, mislila sam da moram znati što više, da bi bila jača, da bi preživjela. Tako sam naučila da treba. Pa sam i zamjerila nekim ljudima i možda su oni meni. Neminovno je tokom iskustva raditi greške, iako možda greška i nije baš greška, nego je više lekcija. Ponekad poneseš iz lekcije nepotrebnu prtljagu za tvoj daljnji put.Ponekad čak i zaboraviš da je još uvijek nosiš..

Kad nekome nešto zamjeriš, ne shvaćaš, da stavljaš sebi okove oko vrata nikom drugom nego sebi. Vežeš se lancima pravednosti, a nitko nema koristi, ni ti ni drugi. Lanci su tu da naučiš kako da ih skineš.Oni su teški i ne daju ti da poletiš. Također, to silno znanje koje imam, često puta me zarobljava,sputava, shvatila sam da mi je lakše kad ne moram znati sve.

Znala sam tko sam, no, došla sam u iskustvo dualnosti (dobro –loše, slatko-gorko, toplo-hladno) pristajući na amneziju, jer bez nje ne bih mogla steći iskustvo. Ho’oponopono mi pomaže da živim iskustva, no uči me kako je važno da očistim ono što mi ne treba, da očistim svoje smeće, samo zato, da bih se mogla vratiti kući čista, vratiti se čistoj Sebi, Bogu u Sebi i to dok sam još tu, na Zemlji, iskusiti vrhunsko iskustvo.
Božanstvo nas je stvorilo kao moćna kreativna bića (čega često nismo svjesni). Kreiramo kroz svaku misao, emocije isto. Nakupili dosta misli koje nam ne trebaju.
Ho’oponopono mi je otvorio oči. Naučio me opraštanju i poniznosti, kroz ispravljanje mojih misli .

Ako smo se preko pogrešnih misli udaljili od čistog Sebe i Božanstva, dokaz neizrecive božje milosti je da smo dobili priliku da se također kroz misli (hvala ti, volim te)vratimo kući. Kakav poklon !
Milijarde misli koje nam se motaju po glavi nam u stvari ne trebaju, zar ne ?
Kad neko vrijeme prakticiraš hvala ti, volim te, dobivaš prostor da podigneš glavu iznad svega, ili skineš svoje naočale kojima gledaš život i pogledaš što se događa. Shvaćaš da ti je dana prilika, da čisteći smeće ne samo da se sjetiš tko si , već da to i živiš u svijetu dualnosti, da živiš Sebe potpuno 100%-no u Svijetu. Daje ti šansu da duboko u svom biću shvatiš, da je zaista sve, ali baš sve, ovdje bilo , jest i bit će za tvoje dobro.Da su te baš najteži izazovi odveli na božje livade.Tvoje ponavljanje hvala i volim te, pretvaraju te iz žrtve u divnog, sretnog kreatora, brišući greške, polako sprječavaš i stvaranje novih.Potrebno je vrijeme i dobra volja – to je sve.

Ne daj da te zavara paradoks jednostavnosti jer je baš tu kvaka ! Tvoj suvišni dio uma i ega neće se tako lako dati, njemu je ugodno i ok, bez obzira na to što jedan dio tebe trpi.Probaj dokazati Sebi i Božanstvu da si dostojna/an ovog poklona s Neba. Da imaš upornost i volju i ljubav prema povratku kući bez obzira na sve.. Jer, iskušenja nisu laka,tu je isto kvaka. Iskušenja će ti doći tamo gdje ti reagiraš na to dugme koje proces sabotaže pritišće. Tamo gdje si slab/a.
Pokaži zahvalnost i snagu Božanstvu, pokaži da možeš pretvoriti svoj mrak u svjetlo.Pogledaj ljude koji nisu podlegli iskušenjima,ljude koji su prepoznali poklon koji im je dan.Ni njima nije put prošao bez trnja, ali oni su hodali dalje.Pogledaj njihova ozarena lica, njihovu dušu punu ljubavi, njihovu volju da pomognu ostalima da upale svjetlo! To ćeš biti i ti, možda već jesi.

Ho’oponopono pomaže mi da razumijem onu izreku: Nije bitan cilj, nego put. Sad shvaćam, da sam u nekom smislu već bila na cilju, no, odlučila sam se ponovno , kroz iskustvo , vratiti na isti taj cilj, ali puna iskustva. Ho’oponopono dao mi je mogućnost da izaberem polagan povratak kući,na cilj, čista, bez smeća. Božanstvo mi je dalo kartu.A znam, da, čak i da sam je odbila, Božanstvo se ne bi ljutilo.
Zato ti lijepo uzmi svoju kartu, putuj, živi kroz iskustvo i očisti sve šta ti ne treba. Imaš u svakom trenutku izbor, pa odluči. Sretan nam Put !

Bože, hvala ti , baš za – sve!
Hvala ti, volim te

-Lejla hejja

Ne idem često po dućanima, ali, morala sam jer sin,šminker, treba ljetnu odjeću, pa se mi našli brzo u garderobi jednog dućana. Tri kabine, sin probava a pošto ja ne smijem s njim u garderobu, čekam vani i savjetujem: Sine, znaš, kad se oblačiš u nešto novo, najbolje ti je da zatvoriš oči, tako ćeš najbolje osjetiti ako te nešto steže i koliko ti to paše na tijelu. I gleda me jedna gospođa koja je isto nekog čekala da izađe iz garderobe i tako mi se toplo i dugo nasmiješi, eto, prvi put u životu tako nešto s nepoznatom osobom.. Gledamo se tako ja i ona, a ja da ne buljim predugo u nju, kažem: Šta nije tako gospođo ? A ona se smije pa smije…bogati, ko da sam neki od boljih komičara na svijetu…

Kroz neko vrijeme stojimo opet zajedno ta gospođa i ja, ona još nije počela plaćati pa se ja ubacim. Prodavačica me pita: imate li možda popust od 20 % iz Novog Lista ? A ja rastegnem malo duže : Joooj, neeemam. A ova gospođa iz garderobe kaže: Imam ja kupon, ako hoćete možete uzeti 20% od mog kupona. Pitam ja odmah: A vi ? Hoćete li vi onda ostati bez ? Ma neee, samo ćemo vas uključiti u popust.
I počne pričati svojoj prijateljici šta sam rekla u garderobi pa se malo zapričamo i našalimo oko toga. Rekoh ja njima da se to sa zatvorenim očima može upotrijebiti za mnoge životne situacije …i smijemo se pa smijemo.. S obzirom da je račun bio velik, bila sam super happy jer sam dobila oko 50 Eur popusta samo tako, poklon s neba!
Onda odemo u DM, kupimo nešto od kozmetike,ohrabrena prethodnim iskustvom, na kasi pitam gospođu je’l imam popust na nešto a ona kaže: Da, svakako možete iskoristiti za ovaj najskuplji proizvod a bit ćete malo i u minusu. Pitam ja – pa kako u minusu ? Kaže, ma stavit ću vam ja malo više bodova, vi ionako kupujete ovdje pa ćete još doći ? Dala mi bodove unaprijed!

He,he. U 47 godina mi se to nije desilo, pa sad nek mi netko kaže da to nema veze s Ho’oponoponom ! A baš se desilo na moj prvi Ho’oponopono rođendan ! ♥ Dobila sam dodir kozmičkog blagostanja…
Hvala, hvala, hvala …

-Lejla Hejja

Jedna osoba koja je tek čula za Hooponopono me pitala da li se uopće isplati raditi na sebi. Pričala sam da je u duhovnom radu važna ustrajnost i ona se, logično, zapitala da li sav trud koji uložimo na prakticiranje tehnike ostaje negdje zabilježen. Odnosno… da li ako u bilo kojem trenutku odustanemo sve što smo odradili padne u vodu?

Čini se da je hopsanje kao stjecanje kondicije u sportu – vježbanjem pomičemo naše granice. Uz ustrajni trening sve vještije prepoznajemo kad pričamo s monitorom, lakše osviještavamo obrasce, sve češće se sjetimo da imamo izbor i onda taj izbor i radimo. No, samo prakticiranje ne zahtjeva nikakve preduvjete jer beskonačna kondicija nam je dostupna uvijek, uz svaki naš udah. I baš u svakom najmanjem fragmentu života donosimo jednu po jednu odluku od kojih su satkane naše beskonačne mogućnosti. Jer život nije nit već tapiserija koju uvijek iznova gradimo.

-Nikolina Tomaskovic

Nemoj se boriti. Mi ne otpuštamo ljude, nego svoja sjećanja o njima. Zato je borba problem jer podrazumijeva da je tamo neprijatelj, a ovdje mi. Nema šanse prihvatiti konjicu s druge strane bojnog polja koja ti je svašta učinila! Budi strateg, mijenjaj okolnosti, uzgajaj cvijeće na toj livadi u kojoj se borba događa. Volim spominjati Viktora Frankla koji je u konc logoru pronašao smisao života u tanjuru s ribljom glavom i malo vode. A konc logor je zaista hebeno bojno polje, zar ne?

Pronađi drugi fokus i toliko ga zalijevaj svojom Ljubavlju da će svi konjanici, čuvari, stražari biti otpuhani u drugi plan. Dobro je čistiti iza zavjese, tj. bolji će rezultati biti ako hopsamo dok radimo nešto lijepo, nego kada smo direktno suočeni s tzv. izvorom nevolje (strah). Ljubav se mora njegovati da bi rasla, odnosno mora se kultivirati unutar nas.

Najbolja strategija je poticati unutarnju vatru, radije nego vanjsku. Kada osvijestiš svoju Ljubav, onda stvaraš štit, a on će te najbolje zaštiti od energetskog iscrpljivanja jer će ti izgraditi “nemar” i “nezainteresiranost” za kaose drugih ljudi, imat ćeš perspektivu Ljubavi u svemu tome. Takva zaštita jednostavno mora uravnotežiti okolni svijet i ljude i donijet će promjenu u tom vašem odnosu. Onda će, ili osoba sama otići, ili će ostati, ali će izgubiti interes, ići će svojim putem.

Imaj na umu da će to sve trajati neko vrijeme, neće se sutra dogoditi. Zato kroz to vrijeme trebaš sačuvati svoju energiju i zdravlje, a to će Ljubav raditi koju sada kultiviraš, predano i nepokolebljivo. Znači, svaki dan neka ti bude izazov kako njegovati Ljubav u sebi, radije nego “ajme, opet ovaj”! Kada se transformacija dogodi, ti ćeš biti emocionalno ispunjena i definirana, nećeš ništa ni primijetiti. Osim sreće naravno.

• Nenad Ljubić

Čistiš posebno onda kad je teško. Posebno onda kad je teško… najteže…
Ionako moraš proći kroz oluju, usprkos strahu, neki unutarnji dio tebe zna da trebaš proći kroz to, tvoja duša zna,jer je jednom tko zna kad i gdje baš to odabrala..možda samo da vidi da li to može…možda želi nešto važno naučiti…možda se ne sjećaš što je razlog… ali Božanstvo zna..
Pa kad već si tako odabrala, ako je već strah ili nešto drugo neugodno tu, onda ga sada začini sa samo jednostavnim… volim te. Daj svoju pažnju tom volim te.Čisto da se ne osjećaš toliko bespomoćno. Čisto da malo zapapriš strahu i ostalim neugodnim emocijama.Ipak možeš učiniti nešto.Nisi baš nemoćna…možda ti izgleda kao ništa, ali varaš se.Pa kad je već vani oluja- nek bude oluja ljubavi u tebi. Čak i ako ne osjećaš tu ljubav, znaš da je tu, negdje u dubini duše osjećaš da si biće ljubavi.Samo mičeš naslage.
Kad je bal – nek je bal ! Pleši u sebi, ruku pod ruku s volim te.Uopće nije važno s kim si plesala do tad.Sad plešeš glavni ples – s Božanstvom ….
S volim te kroz oluju …ne treba ti puno…samo molitva Božanstvu…Ono te čuje, vjeruj…Čulo te je i onda kad se dogodilo sve ono lijepo što je već tu …tako je i u oluji s tobom tu…Hvala !
I tako… s volim te, lakše kroz oluju..znaš da nisi sama…lakše je …
Ne može se ništa usporediti sa osjećajem nakon oluje, kad nastane mir .. znaš da si prošla kroz oluju uspješno.Čamac ti je možda u komadima, mokra si, odjeća ti je rasparana, vidiš možda druge kako se još bore, ne shvaćaju da oluja polako jenjava, a ti… ti si u miru,jer znaš da je sad ok.Aktivno si se kretala prema tome ok.Usprkos pljusku valova po licu i ljuljanju mora.
Izlazak iz oluje s Božanstvom kao saveznikom.Ništa se ne može usporediti s time. I čak ako možda ništa nije onako kako si zamišljala, ako nije sve po tvome,znaš da je sve dobro. To je duhovnost .. ona prava..iskreno i duboko u sebi prihvatiti ono što je tu, ispred tebe, bez gunđanja…jer znaš da postoji razlog …i znaš da si nešto poduzela..duhovnost onog ratnika koji se iz dana u dan nosi kako najbolje zna s olujama, uporno i bar mrvicom povjerenja. Onog koji ne čeka da se nešto riješi i pritom mrmlja tko zna što .. već onog tko nešto važno poduzima. Taj borac, to si ti…koji jednom možeš i svojim volim te spriječiti da oluja naiđe, tko zna..I onda kad je oluja iza tebe, možeš prijeći na obalu sa hvala , hvala..
Preci i potomci ti plješću …možda baš zbog tvog uspjeha oni neće morati prolaziti jednom kroz to..a nećeš više morati ni ti…zato zaplješći sama sebi… i reci hvala…
Sjeti se..u svakom trenutku oluje, jedno je sigurno.. da će proći..sve je prolazno.. a volim te ostaje zauvijek..jer, od njega je sve i počelo..ono postoji oduvijek i zauvijek.. I zato, volim te..volim te.. volim te.

-Lejla Hejja

Jednako kao što nam događaju teške situacije u životu i mi smo u njima duboko prisutni, isto tako možemo biti prisutni i u miru, Ljubavi, nekom neopisivom voljenju svega onoga što nam život čini, počevši od nas samih. Za to je potrebna jednaka količina energije, kao i za negativnost.

Preplavite se Ljubavlju, dobrotom i razdraganošću! Zaokupirajte se proljećem, suncem, mirisima buđenja u prirodi. To vam je isto kao i u sanjanju: dok spavate, nema teških situacija, vi sanjate posve neovisne stvari, letite, događaju se čuda, a vi ste potpuno prisutni u njima. To je 100%tna prisutnost, totalna zaokupiranost nad kojom vi nemate kontrolu. Nešto u vama se prepustilo, odustalo je od drame i plovi strujama izvan svih žaljenja, tuge i depresije.

U budnom stanju “mi” preuzimamo kontrolu. Odmah po buđenju nestaje maloprijašnja sloboda, a sve preuzima zabrinutost i strah. Kako je to moguće? Ne može to biti, pa prošlo je samo minuta, dvije! Dakle, nešto se dogodilo, neki drastični pomak svijesti i mi smo odustali od slobode, a prigrlili strah.

Rješenje je u posvećenosti slobodi. Ono – u svakoj minuti, u svakom udahu i izdahu, neka vam pažnja bude na nešto lijepo, neki tekst, film, glazbu. Pritom čistite. Preslušavajte autore koji će vam razbuditi srce, uzburkati vašu maštu, uputiti vas na voljenje. Potražite inspiraciju kod drugih ljudi, u prirodi, u šetnji, u samoći. Po cijeli dan to radite! Bitka je to, nemojmo se zavaravati. Depresija je toliko moćna, odnosno naše vjerovanje u nju, da samo mali njezin oblačić može prekriti cijelo sunce i plavo vedro nebo u hipu, za tren, i nikada da ne ode, samo stoji tamo, ta mrvica malena, pojede nam svu energiju!

Ho’oponopono je ispunjen voljenjem i zahvalnošću, njegova je funkcija da nas vraća u Nulto stanje sna, potpune predanosti i apsolutnog mira. To je vrlo moćan instrument svijesti, premda se tako ne čini. Mi imamo percepciju da je jedini način rješavanja golemih planina programa i sjećanja uzeti lopatu i početi s kopanjem na njihovim vrhovima. To je duboki program koji nas zadržava i blokira naše otpuštanje, jer kada kopate brdo, negdje ta zemlja odlazi, stvaraju se nove planine smeća. One samo rastu nevidljivo i prikriveno, i čekaju svoju priliku da nas opkole.

Ho’oponopono ne funkcionira na taj način. On potkopava s dna, ruši temelje te tvorevine i ona će ubrzo sama kolabirati. Sjećanje je apstraktno, jednako kao što je i čišćenje apstraktno. Nije moguće logički povezati njihovu uzročno-posljedičnu vezu, osim preko naracije uma tj. unutarnjeg dijaloga. A oni poznaju samo linearnu stvarnost i tu smo zaglavljeni. Otpustiti možemo samo kad nam je percepcija jednaka onoj u snu: prepuštena povjerenju i inspiraciji.

Mi moramo naglasiti pozadinske alate i na njima raditi. Znači, “Volim te i Hvala” su primarni alati, to je glavna sila, bageri, rovokopači, ralice. Ali mi moramo raditi na njihovoj podršci, na logistici, jer svi ti strojevi trebaju gorivo i energiju. Trebaju nadahnuće. Zato posvetite svoje vrijeme u traganju za inspirativnim ljudima, prozorima koji će preplaviti vaše tijelo guštom, srećom ili barem radoznalošću. Povratite svoju dječju radoznalost za životom i žudnju za igrom i bezbrižnošću.

Hopsajte, ali tragajte za energijom koja će vam osvježiti život. To je vrlo važno jer će vam unijeti promjenu, možda malo razbiti oblačić depresije i smanjiti ga s cijele zemaljske kugle kako ga vi vidite, na siluetu Slonića Tonića koji se smije, kako ga Ljubav vidi.

-Neno Ljubić

Jedan čovek je trpeo jak bol i otišao je kod lekara. „Kako mogu da vam pomognem?“, pitao ga je lekar.
„Celo telo me boli, doktore“, reče čovek. „Kad god dodirnem ovde“, objasnio je, dodirnuvši prstom jednu tačku blizu srca, „zaboli me! A ako dodirnem ovde“, dodao je, dodirujući nos, „jao! – isto me boli!“ Lekar ga je zbunjeno gledao dok je ovaj nastavljao. „Kad pipnem ovde“, reče dodirnuvši stomak, „užasno me zaboli!“ Onda je dodirnuo očni kapak. „Uuhhh!“, ponovo je dreknuo.
Lekar je obavio kompletan pregled tela. Na kraju je rekao čoveku: „Gospodine, ne mogu da nađem ništa loše na mestima koja ste mi pokazali. Problem je u tome što je vaš prst slomljen!“

Zašto je Ho oponopono po mišljenju mnogih, najbolja tehnika danas?
Malo da se vratimo u prošlost….

–

Vladimir Tamindzic

Aloha !
U većinom užurbanom ritmu svakodnevice, ponekad, poželim se zaustaviti i zabilježiti sve, čega god se sjetim, od onog što mi je donijela primjena tehnike Ho’oponopono, da ne zaboravim prednosti te čarobne tehnike. S obzirom da je tehnika predobra, oprostit ćete mi na dužini ovog teksta, jer, mogla bih napisati cijelu studiju kao vjerojatno i većina vas hopsića,tako da je ovo samo jedan mali ali vrlo bitan dio mojeg iskustva.

Dakle, problemi…jer,Ho’oponopono je najlakši način rješavanja problema..
Prisjetim se da sam zbog problema odabrala Ho’oponopono..

Često se u životu pred nas postavi izazov u obliku problema na poslu, problema u odnosima,problema sa zdravljem,sa financijama itd. Primijetila sam da sam se prije postavljala nekako istovremeno obrambeno i napadački prema problemu. Mislila sam kao prvo da sam ja u pravu i da je ono što ja smatram o ljudima uključenim u problem (i o samoj sebi) i o situaciji, jedino ispravno kao i način na koji mislim da bi se problem trebao riješiti. Kako je već davno poznato da se problem ne može riješiti na istoj razini na kojoj je nastao i sa istim mislima koje su ga i stvorile, odlučila sam dati šansu Ho’oponoponu, iz razloga što je on bio novi element koji bi se mogao uključiti u moju rutinu i koji je potencijalno mogao dati nešto novo. Isprva, bilo mi je vrlo teško ponavljati hvala ti i volim te, no, upravo zato jer sam imala takav otpor, znala sam da upravo tu negdje mora postojati neko novo rješenje ili neki novi uvid, jer na stari način nisam dolazila do poboljšanja.

Kako to uvijek biva, kada izađeš iz zone ugode i uporno daješ šansu nečem novom, što u tvom srcu odzvanja kao da može biti ispravno,slušajući taj ponavljajući glas u sebi koji mi je govorio, ponavljaj, ponavljaj,ajmo, hvala ti,volim te ..zaista sam se nakon nekog vremena upornog prakticiranja, bez obzira na sve što se događalo u meni i oko mene, uvjerila da postoji druga dimenzija rješavanja problema.
Pri susretu s problemom, ova čarobna tehnika obasipa me slijedećim blagoslovima, koji su za mene novi ali zato ništa manje lijepi. Dobila sam:
1) Saznanje da su problemi i osobe u našem životu ovdje zato da bismo nešto ispravili, popravili a ne zato da bi se stalno svađali i mučili sami sebe i druge i dokazivali da smo u pravu. Kad je problem ispred mene, sada znam da nisam kriva, ali da imam priliku nešto popraviti, pa zašto ne ?Mogu učiniti nešto dobro za sebe i za druge, što je lijepo. Osjećam se dobro kada znam da aktivno i dobronamjerno sudjelujem u bilo kojoj situaciji,odnosu,čak i kada osoba nije ovdje, iako to nitko ne mora ni znati, bitno je da znamo Bog (viša inteligencija) i ja.
2) Saznanje da ja u biti ne znam kako bi bilo najbolje da se problem riješi, jer , ako iskreno pogledam u svoje neke dosadašnje izbore, zaista nisu doveli do najboljih rješenja, iako sam dobila što sam htjela i iako sam bila uvjerena da znam što je najbolje.Veliko olakšanje donosi mi saznanje da u bilo kojoj situaciji u sebi i oko sebe imam podršku, samo joj trebam dozvoliti da se manifestira i maknuti joj se s puta. Znači, nisam sama, ni u jednom trenutku i ne znam što je najbolje.
3) Ovo saznanje dovodi me do polaganog prepuštanja višoj inteligenciji, koju doživljavam da je istovremeno jednim dijelom u meni a jednim dijelom me vodi „izvana“.U početku, teško mi je prepustiti Bogu da me „nosi na rukama“ i osjećati povjerenje, no, s vremenom i upornošću u čišćenju,shvatim da mi se to jako sviđa i da se polako sve više osjećam zaista božanski vođenom i zaštićenom.

Ho’oponopono me dakle oslobađa od osjećaja da sam sama na svijetu, da ono što je u mom životu predstavlja neku vrstu kazne i da samo ja znam što je najbolje za mene i druge.Tako, oslobođena ovih opterećujućih uvjerenja, sretnije kročim kroz život i osjećam neopisivu zahvalnost,jer mi je već počevši od ovih postavki,lakše.

Ho’oponopono daje ti novu dimenziju postojanja. Uz tvoje hvala ti, volim te, polako se krećeš od „Bože, Bože, zašto si me ostavio ?“ do „Hvala ti Gospodine što me nosiš na rukama“.

Često se pitamo zašto teška iskustva postoje u našem životu i ne bi li mogla biti malo lakša.Sada shvaćam da su mi bila potrebna zato da znam cijeniti Ho’oponopono,jer da nije bilo njih, ne bih shvatila njegovu vrijednost i ne bih ga uključila u svoju svakodnevnu rutinu.Hvala hvala hvala.

Jako volim voziti auto, uživam u vožnji, lako mi je napraviti analogiju sa našim HO. Ja vidim život prije HO na način da vozim onako kako ja mislim da je najbolje, uglavnom prebrzo i sa nekim strahom u pozadini,jer,nikad ne znaš što se može dogoditi, je’l ?Uz primjenu HO, prepuštam Bogu da “vozi kroz mene”, onako kako je najbolje,opuštenija sam, puno više uživam u vožnji i naravno, manje se bojim. Tako, čak i ako netko prođe pored mene cestom opasno prebrzo, samo kažem hvala ti, volim te i ne ljutim se jer znam da to ima neke veze sa mnom,sa mojim programima,koje dijelim s tim vozačem i da ponavljanjem tih božanstvenih riječi blagoslivljam istovremeno sebe i tog vozača.

Sve manje se ljutim a i mozak mi može odmoriti,jer više nije toliko opterećen pametovanjem kojeg uvijek imam na bacanje.Pri vrhu glave osjećam kao da mi je Bog stavio ruku i tako je drži,osjećam veći mir,zaštićenost i podršku i zahvalna sam za to.Problemi cijelog svijeta nisu više moji, postoji neka puno inteligentnija energija koja brine o svemu a sve što ja trebam je brinuti o sebi na pravi način,dakle, mogu se bolje i više opustiti.

Ho’oponopono je čarobna tehnika. Donio mi je mnogo toga lijepog a kao nešto najljepše mogu izdvojiti odnos sa mojom djecom. On je i prije bio dobar a sada se puno više smijemo i posebno nakon seminara sa Mabel mogu samo skraćeno reći da „plovimo na valovima blaženstva“.To mi pokazuje da svaki odnos, iako je dobar, može biti još bolji. Hvala.

Također, iako sam nove ljude u svom životu uvijek gledala kroz nekoliko filtera, sada puno opuštenije i sa više tolerancije i dobre volje prihvaćam one koji dolaze u moj život,jer znam da su tu s razlogom,nešto možemo učiniti boljim ili bar popraviti.Više prihvaćam i one koji su već u mom životu.Uvijek imam na umu da nam svima treba ljubav.Ne opirem se toliko novim iskustvima,jer se moj strah od novog polako topi,jer,sjećate se,osjećam podršku,što god da dođe ,prihvaćam,koliko god bilo neobično,jer znam da će donijeti ono što je najbolje za mene.

Situacije na poslu, koje su uvijek bile izvor velikog stresa , sada se rješavaju na načine koje ja ne bih mogla ni zamisliti.Jučer sam od svoje šefice dobila na poklon čokoladu a vjerujte mi, to je čudo,samo ja znam kakvo.A moram spomenuti da sam na poslu imala takvu nevjerojatnu podršku kod rješavanja jedne hitne situacije gdje stvarno ne znam kako bih je riješila bez brze podrške koja se pojavila od ljudi od kojih to ne bih nikad očekivala.
Hvala,hvala,hvala,hvala,hvala.
Svatko tko je dao šansu Ho’oponoponu i potrudio se u primjeni zna da ti on daje uvijek više nego što si mogao zamisliti.Hvala.

Seminar sam doživjela kao vrlo transcendentalno iskustvo, bila sam tu, u prostoru i slušala sve a na kraju se jako malo sjećam, osim da sam bila istovremeno u sebi ali i negdje na vrlo udaljenom mjestu u svemiru,u jednoj drugoj dimenziji,uglavnom,teško za opisati jer treba doživjeti .Preporučam.

U srcu osjećam veliku zahvalnost prema ljudima koji su nam omogućili da odaberemo Ho’oponopono kao izuzetno spiritualno iskustvo kako bi polagano,vođenim i upornim koracima mogli doći do svjedočenja Neba na Zemlji. Hvala, hvala, hvala.Volim te ❤

-Lejla Hejja