Ispit

hPripremam već duže vreme jedan od ispita i očekujem istu proceduru kao i za predhodne, pismena postavka jer su u pitanju kvantitativni modeli biznisa (zadaci i proračuni) no vidi vraže 🙂 u petak mi stiže dojava da će profesor dodati usmeni deo iz 19 oblasti knige – nekih 300 stana…

Ostalo mi je da za vikend plačem ili da čitam koliko stignem i naravno hopsam, eto izabrah najlakši način! Danas s posla lagano hodam i hopsam u sebi da se sve puši! Stižem nekako prva i sudaram se na vratima s profesorom 🙂

“O koleginice pa vi poranili, nije potrebno da čekamo druge, evo vi bi mogli i sada usmeni deo da završite, obzirom da ste vredni daću vam jedno pitanje da odaberete!” 🙂

Hvala, hvala, hvala… i tako krene jedno, drugo, treće… da vam se pohvalim s čistom desetkom – njen dobar deo je kreiran s izvora HO ♥

– Nataša Sekulović

Zašto je hopsanje najlakši način?

hTko si ti? Volim te!
Tko sam ja? Volim te!
Kuda idem? Volim te!

Zašto je hopsanje najlakši način? Najlakši za što?
Zamislite sada da se svijet “neutralizira” sa svakim Volim te! Idete tako svijetom, a on nestaje u bezdanu vaše Ljubavi! Ha? Nije teško to zamisliti, zar ne? Pa, da, vrlo je lako, najlakše! 
Za mene je “Volim te” moćna bušilica što prodire u moju iskonsku prirodu Ljubavnika života. Volim, jer ne znam drugačije. Volim, jer Voljeti tek treba iskopati iz sjećanja, iz Jezgre što na Zemlju dođoše, misiju Ljubavi da širi .

Volim te kaže: “Pusti Me, dozvoli Mi, Ja sam Ti, idemo Biti.”

Hopsam jer Jesam i to me drži u harmoniji života sa samim Sobom. “Volim te” nije ni put, niti utabana staza po kojom hodam. Volim te je glas sirene što me doziva k Meni i snaga što mi okrjepu za životom daje.
Nemam dakle izbora, nego reći – Volim te!

Laku noć dobrice moje, Hopsićanci s čudne planete što ljubavlju svojom divljenje moje izazivate    🙂

– Neno Lubich

Samo hvala i volim

hNema ako, samo hvala i volim, nema zašto, samo hvala i volim, nema kad ovo, samo hvala i volim, nema kako ću, samo hvala i volim, nema kad bi bar, samo hvala i volim, nema što ako, samo hvala i volim, nema onda ću kad, samo hvala i volim, nema što bi bilo kad bi bilo, samo hvala i volim ………….

Koliko li samo propitivanja, vaganja vlastitog uma koji jednostavno ne da da budemo ono što Jesmo… a što Jesmo u stvari ? Pored sve ove „buke“ propitivanja i pitanja mi mislimo, pretpostavljamo da Jesmo…. dok ne dopremo do tišine u kojoj nema propitivanja, vaganja, sumnji…. tamo uistinu vidimo i znamo što Jesmo.

– Vanja Štrmelj

Zašto je HO najlakši način, i je li zbilja najlakši?

hPostavila sam pitanje: Zašto je HO najlakši način i je li zbilja najlakši.

Iskreno, unaprijed se radujem svim odgovorima, jer mi se čini da se kroz komunikaciju razvija jedna živa energija, a ne pasivna i “mrtva” kao kod čitanja tekstova i poruka koje su napisali zbilja iznimni i mudri ljudi. U njihovoj mudrosti se ogleda onaj dio nas koji se na neki način prepoznaje u rečenom ili pročitanom, ali kako je za HO ključno da hopsamo (dakle praksa) tako je i u svemu ostalom vlastito iskustvo presudno – bez obzira čime se bavili.
Što više osobnog iskustva to bolje, pa makar to iskustvo i nije baš uvijek najugodnije, ali to je ustvari jedini pravi način za bilo kakvo napredovanje.
Moje pitanje nije provokacija nego poziv na komunikaciju. Svatko od nas nešto doživljava i nije obavezno da se svakodnevno nekome očitujemo o svojim iskustvima, ali ovdje smo svaki dan (uglavnom) pa lijepo je da možemo izmijeniti i po koju rečenicu međusobno o temi koja nas je spojila.

Evo, ja ću napisati zašto ja hopsam:

Iako meditiram najmanje 2 puta dnevno (meditirati obožavam), po cijele dane slušam ili pjevam razno razne mantre, pa ipak kad sam se susrela sa HO oduševila sam se, jer sam napokon imala mogućnost cijeli dan čistiti. HO je jednostavan po tom pitanju – s njim je moguće čistiti cijeli dan kontinuirano bez nekih velikih komplikacija.
Hopsanje je jednostavno jer ne zahtijeva nikakav poseban obred (prakticira ga i moja kćer od 8 godina) Nisu potrebni nikakvi specijalni osjećaji, ne moramo se stavljati u nikakva posebna stanja i sl.

Ipak jedna stvar je ključna kod HO, bar što se mene tiče. Svake sekunde mi radimo neki izbor i ono što će se desiti u budućnosti ovisi isključivo o sadašnjosti. Svaki moj izbor Sada mijenja slijed događaja. Sa svakim Volim te nešto se mijenja u korist dobroga, ne samo za mene nego za sve.

Zamislite da ste sa svojim dosadašnjim životom stvorili takvu situaciju čije očitovanje u budućnosti nije ugodno ni za vas ni za vašu okolinu. Ona je tu – jednostavno čeka da se realizira i njeno očitovanje je vrlo izvjesno, osim, ako netko ili nešto to ne spriječi.
Volim te (hopsanje) je izbor koji mijenja, korigira sve ono “loše” što se može dogoditi zbog utjecaja raznoraznih programa. Što češće hopsamo to je naš izbor bolji, a budućnost ljepša i svjetlija ♥ ♥ ♥

– Dani Ella

Čestitka

haDragi čitatelji,

naš blogić danas slavi prvi rođendan!

Hvala svima vama koji nas čitate, hvala svima vama čiji se tekstovi ovdje nalaze, hvala svima vama koji komentirate!

Čestitam svima, jer ovaj blogić je blogić svih nas!

Želim vam još beskrajno puno Hvala i Volim te,

puno čišćenja i puno očišćenog,

puno prilika i puno blagoslova!

Voli vas vaša

Karmen

hvala hvala hvala

Zašto biramo teške odnose?

mKoliko god to ne želimo, u životu imamo teške odnose s poslom, ljudima u vezama, zdravljem…. onda se počinjemo pitati zašto sam to dobio/la, zašto se meni ne može dogoditi nešto dobro i lijepo u ovom segmentu života…

Razlog je taj što kroz teške odnose napredujemo. kroz one dobre koje mozemo prihvatiti zapravo nema napretka. Oni se događaju, mi prihvatimo i to je to. Težak odnos je tu kako bismo nešto počistili. Nebitno što i kako i koliko duboko je to ukorijenjeno u nama. A očistili smo u onom trenutku kada se prema tome odnosimo jednako kao i prema nečemu lijepom. kada neželjenu situaciju prihvatimo kao blagoslov u životu jer ona to zaista i je. Tada nestaje potreba da ju dalje iskušavamo iako možemo i dalje ostati u tom odnosu, no ovaj put će to biti iz druge pozicije.

Izbor ostati ili otići je na nama. Hopsanje u teškim situacijama i odnosima čisti i pomaže prihvatiti na brži i bezbolniji način. Dakle, tko zna kakva smo si sve bolna iskustva prištedili izgovarajuci hvala i volim te u teškim životnim situacijama. Situacija se mora “odraditi” i njoj je zapravo potpuno svejedno koliko će nas to boljeti, no nama nije.

Stoga se “isplati” hopsati jer se ista stvar očisti brze i bezbolnije na takav način. Većina nas se u to uvjerila do sada.

– Miro Skender

KO PRIDEMO DO DNA

bhVeliko ljudi se odloči za duhovno tehniko, tako tudi za hooponopono, ko občutijo do so prišli do neke vrste zidu in več ne vedo kam bi…. občutijo, da je zadnji trenutek, da nekaj spremenijo v življenju.
Malo je tistih, ki so začeli hopsat iz čistega miru, v glavnem je večini prišla voda do grla, in hooponopono so videli kot vrv za pomoč.

V glavnem, če ste prišli do dna, takrat lahko ostanete samo na dnu ali se podate na pot proti vrhu. Večina ljudi je krenila na pot proti vrhu in hooponopono jim je pri tem pomagal. Čeprav je v duhu Hooponopona, da nimamo pričakovanj se mi na nek način zmeraj z njimi ukvarjamo drugače ne bi nič tehtali ali dvomili, a mi se s tem ukvarjamo ali ne?

Hooponopono je način življenja… edino takrat deluje v celoti.

Ko hopsamo dajemo sebi in svetu le najboljše in to je vse – in začetek in konec zgodbe.

A svet gre svojim tokom katerega mi ne moremo kontrolirat in krojit po svojih osebnih načrtih. Ni tukaj neke velike filozofije…. in paradoksno je toliko informacij o Ho, pa tudi moji teksti, služijo v bistvu samo enemu – da ta dejstva na nek način še enkrat potrdijo.

Dani Ella

KAJ JE Z PLANIRANJEM IN POSTAVLJANJEM CILJEV?

šŽelite vi govorit Bogu kaj je pravilno za vas in nato vam bi moral on to izpolnit? Bog ni vaš služabnik. Čeprav nadaljujete z planiranjem in postavljanjem ciljev, naredite sebi uslugo in odpustite. Bodite odprti za druge poti, odprti za druga vrata, ki se vam na poti lahko odprejo…. (Mabel Katz)

To kar lahko naredimo je, da se samo prepustimo in zaupamo, da se bo vaše življenje pojavilo z naboljšimi rešitvami. Mi smo svoj del dela opravili, s čiščenjem z Hvala ti in Ljubim te. Pustimo Božanstvu, da naredi ostalo. Ne vmešavajmo se v njegovo delo in ne ovirajmo ga, s svojimi skrbmi. Ko pri vrhunskem mizarju naročimo mizo, ne kontroliramo ga vsak dan s skrbjo, kako jo bo napravil in ne dolgočasimu mu s svojimi laičnimi nasveti ter imamo dvome v posel, ki ga sploh ne razumemo. Mi enostavno imamo zaupanje v njegovo strokovnost in pustimo ga, da v miru naredi svoj posel do konca. Kot posledico tega zaupanja, dobimo vrhunski izdelek! Enaka je stvar z življenjem.

Anthony De Mello je v svoji knjigi “Zavedanje” navaja eno misel, ki je tako globoka in resnična, da jo je zmeraj vredno imeti v umu.

Ta se glasi: “Ko strelec strelja z lokom brez razmišljanja o neki posebni nagradi, uporablja vse svoje spretnosti: ko cilja, da bi osvojil medeno sponko, je že nervozen: ko cilja,da bi osvojil zlato medaljo, oslepi, vidi dve mete, in je čisto iz sebe. Njegove spretnosti se niso spremenile samo nagrada mu odmakne pozornost. Želi si nagrado! Več razmišlja o zmagi, kot pa o streljanju in potreba po zmagi mu jemlje moč”

Ko imamo zaupanje, pridemo v stanje, ko je vsak izhod sprejmemo!

Sve to kar imamo je to kar v resnici tudi potrebujemo!

Dovolj je samo biti….

Gordana Balić

Biopiramida.blogspot o Ho’oponoponu

nDošlo je vreme kada ćemo morati, hteli ili ne hteli mi to da prihvatimo, da priznamo da je telo ipak sastavljeno od fizičke i energetske komponente. Mnogo godina unazad razni istraživači dolazili su do zaključka da je svest – podsvest ta koja određuje naše psihomentalno i fizičko stanje,jni faktor. Došlo se i do zaključka da je energija ta koja će naš život kreirati na način koji joj mi odredimo svojim mislima kojima se okružujemo tokom života.Energija postoji i to je nesporno. Energija je podložna manipulaciji od strane naše svesti, pa nakon toga i naše podsvesti. Svidelo mi se poređenje Dr Hju Lena, koji kaže da je svest majka, a da je podsvest dete. Svi iz iskustva znamo da su deca veoma podložna uticaju odraslih, a naročito roditelja. Takođe, svi znamo da deca vole da imitiraju odrasle, jer misle da je to sasvim u redu i dobro za njih.
Zamislite situaciju da dete od 4 godine vidi svog oca kako seče drvo motornom testerom i posle toga uzme i ono to da radi, pa ja mislim da bi se većini digla kosa na glavi kada bi to videli. Tako isto funkcioniše naša podsvest (naše unutrašnje dete). Ona ne zna šta je dobro, a šta loše, već prihvata sve što joj se kaže, sve što vidi i čuje.
Kada zaključimo da podsvest u procentu od 90% kreira naš budući život, odnosno transformiše našu energiju i šalje je u „one pravce“ na koje smo mi fokusirani u svesnom stanju, onda dolazimo do zaključka da imamo veliku odgovornost o tome kako ćemo i šta ćemo misliti, ili još preciznije donositi zaključke o raznim stvarima.
Šta su energetske blokade? One predstavljaju „odmetnute energije“ ili vrtloge koji ne poštuju prirodne tokove energije u telu, već ih blokiraju i skreću sa putanje. Pošto telo ne bi moglo da funkcioniše bez energije ovakvo kavim ga mi znamo (misleći na živog čovek, pošto energija ima u raznim oblicima, a razlikuju se u snazi, vibraciji ili frekvenciji itd.) ono na mestima gde postoje energetske blokade počinje da menja svoju funkciju i javlja se bolest, odnosno sam organ bukvalno iskoči iz sistema. Iz iskustva znamo kada se te energije odblokiraju i kada se uspostavi prirodan tok dolazi do izlečenja.
Kako se popraviti svoje zdravstveno stanje, a da ne dođe do drugog problema?
Iznad smo definisali trojstvo:
Negativne misli (sećanja) –> Energetske blokade –> Bolesti
Ako problem rešimo na energetskom nivou, to ipak nije uzrok. Uzrok se nalazi u našoj svesti – podsvesti i postoji velika mogućnost da se posle nekog vremena javi problem na nekom drugom mestu ili čak na istom. Zaključak je da problem ipak treba rešavati na nivou svesti i podsvesti kao glavne uzročnike promena energetskih kretanja i stvaranja energetskih blokada u telu.

Gde bi se uklopio Ho’oponopono?
 Svi koji su upoznati sa tehnikom znaju da se ona odnosi na čišćenje naših misli (svest) i sećanja (podsvest) iz glave. Definisali smo da su misli i sećanja glavni uzročnici svih životnih i zdravstvenih problema. U ovom slučaju nećemo znati koje misli i sećanja su dovele do problema, ali se možemo se fokusirati na problem i koristiti osnovni alat za čišćenje ponavljanjem dve reči ili jednu po ličnom osećaju: Volim te, Hvala ti.
Veoma je važno da se prema problemu ne odnosimo kao prema nečemu lošem, već da ga prihvatimo kao situaciju koja nam daje mogućnost da određene misli i sećanja sklonimo iz svog uma i time napredujemo mentalno, psihički i duhovno u životu. Brisanjem tih obrazaca iz uma naše energetsko telo počinje da se normalizuje i energetske blokada počinju da se rastapaju.  U ovom slučaju mogu se koristiti i neki pomoćni načini energetskih tretmana da bi ceo oporavak bio što brži.
Kako bi izgledalo uopšteno obraćanje naše svesti (majka) našoj podsvesti (unutrašnje dete), gde bismo obuhvatili sve probleme koristeći proces Ho’oponopono:
Za početnike:
Molim te oprosti mi za sva moja sećanja sa kojim sam blokirao i zloupotrebljavao moj život da teče nesmetano, žao mi je zbog toga, HVALA TI, VOLIM TE.
Za naprednije korisnike:
O moj dete oprosti mi za sve moje greške u mislima, delima, rečima i postupcima koje sam sakupio od trenutka moje kreacije do sada. Ja kao tvoja Majka sada ti opraštam za sve tvoje greške, strahove, nesigurnosti, krivice, frustracije koje si držao u sebi i molim te sada da ih otpustiš da bismo mogli zajedno nesmetano nastaviti ka miru i božanskoj svetlosti. HVALA TI, VOLIM TE.
 Za neupućene, ukratko:
Šta je Ho’oponoponoOvo je tehnika kontrole naše svesti i čišćenja naše podsvesti. Potiče sa Havaja. Osoba koja je zaslužna zbog toga što je tehnika došla do nas i što nam je dostupna za korišćenje je psihijatar Dr Hju Len (Dr Hew Len). Osnova tehnike je čišćenje misli ili sećanja koja se vrte u našoj podsvesti. Svi događaji u našem životu imaju svoj uzrok u tim sećanjima ili mislima koja se ponavljaju u podsvesti. Ovde dolazimo do zaključka da smo mi 100% odgovorni za svoj život, što je dobra konstatacija, jer bismo svi tražili problem u sebi, a ne u drugima. Detaljnije o tehnici u nekom narednom tekstu.

Sensa.rs – Mabel Katz, 3.dio

vSrećne žene stvaraju srećnu decu

Ho’oponopno pomaže da budemo u nultoj frekvenciji, da budemo na pravom mestu u pravo vreme, sa pravim ljudima. Drugi dan seminara namenjen je i našem intelektu koji uvek želi još informacija. Kada mu pružite informacije onda je spremniji da preuzme 100% odgovornosti i otpusti. Uvek delim sa ljudima ono što je meni pomoglo da više koristim ho’oponopono.

Čini mi se da su žene deo čovečanstva koji je skloniji samopreispitivanju, traganju za samospoznajom i da su donekle otvorenije za promene. S druge strane, ženama je teže da steknu pravo samopoštovanje i zavole sebe.

“Definitivno mi žene možemo stvoriti mir na zemlji. Ne treba da budemo žrtve sa niskim samopoštovanjem, već da se povežemo sa svojom snagom, sa onim ko smo zaista. To ne znači ići protiv muškaraca, ne znači da se takmičimo sa muškarcima, mi smo ovde zbog različitih stvari, a sve one su veoma važne. Žene su jednako vredne kao muškarci, muškarci su jednako vredni kao žene. Radi se o međusobnom podržavanju i zajedničkom radu, ne o takmičenju. Mi žene smo te koje deci daju život, a takođe smo im primeri. Naša deca veći deo vremena provode sa nama, gledaju nas i slušaju, tako da smo mi model.

Zato treba da budemo srećne, da budemo svoje, kako bi naša deca mogla da budu srećna i svoja i kako bi naučila da sebe stave na prvo mesto, da rade za sebe. To nije sebično. Jer ako mi nismo u redu, niko neće biti. Zato što sve počinje od nas, a posebno u našim porodicama, našim zajednicama. Srećne žene stvaraju srećnu decu, srećna deca stvaraju srećne poslove i veze. Zato treba da budemo srećne i da otkrijemo ko smo zaista. Da se probudimo i otkrijemo svoju snagu, ali ne kroz demonstracije, takmičenja, ili ponižavanje muškaraca, već kroz zajednički rad. Mi smo iz nekog razloga napustile svoju moć. Sada je samo potrebno da napravimo drugačiji izbor…

Kada smo mi ono što jesmo, onda ćemo svojoj deci dozvoliti da budu ono što ona jesu. Kada smo mi srećni, naša deca će biti srećna. Mi ne želimo da naša deca prođu kroz ono kroz šta smo mi prošli, mislimo da mi znamo više i bolje i želimo da ih naučimo, ali mi ne znamo ništa. Ako ne znamo šta je najbolje za nas, kako ćemo znati šta je ispravno za njih? Imam predivan odnos sa svojom decom, ali to je zato što držim jezik za zubima i dozvoljavam Bogu da ih vodi i uči, da im pruža prilike koje su prave i dobre za njih. Oni su sjajni momci, vrlo sam ponosna na njih. Hvala bogu, probudila sam se kada su oni bili u uzrastu od 14 i 11 godina, a ja sam se promenila na dobar način, tako da su mogli da vide kako u životu uvek imamo izbor i da od nas i naših izbora zavisi šta ćemo privući u svoj život.

Dakle mi jesmo 100% odgovorni. Za njih je to bila najvažnija lekcija. Umesto da kroz život idu kao žrtve i misle – takva mi je sudbina ili takav je život ili takve su žene ili poslovi, oni znaju da uvek biraju. Kada deca znaju da imaju slobodan izbor i da život nije ono što im roditelji pričaju, to ih oslobađa. Moja deca su naučila da oslobode sama sebe. Rekla sam im: “Ne treba da radite stvari zato što ja mislim da su ispravne, nego zato što funkcionišu u vašem životu i čine vas srećnim.” Moja knjiga “Najlakši način za odrastanje” sadrži sve poruke koje bih volela da sam dobila dok sam bila mala, sve ono što sam otkrila mnogo kasnije kada sam se probudila. Želela sam da podelim to sa odraslima, knjiga je za decu od 3 do 100 godina. Nama je potrebnija nego našoj deci, ona to već znaju i čekaju da mi shvatimo. Zašto da se mešamo u živote svoje dece, misleći da znamo bolje. I roditeljstvo je uz ho’oponopono mnogo lakše, život je mnogo lakši, zato sam knjigu nazvala Najlakši način. Najvažnije je odgajati srećnu decu, a ne buduće profesionalce ili vrhunski obrazovane ljude.

– Suzana Vemić